NA DANAŠNJI DAN: Fridrik Prvi, Sinjska bitka, Atlanska povelja, Sveti Maksimilijan Kolbe, Enzo Ferrari i Nela Eržišnik

Fridrik Vilim I., pruski kralj – 1688.

Fridrik Vilim I. rođen je u Berlinu, 14. kolovoza 1688. godine, a bio je pruski kralj, markgrof Brandenburga i izborni knez Svetog Rimskog Carstva. Dolazi iz dinastije Hohenzollerna i poznat je kao “kralj-vojnik”. Fridrik Vilim I. je ustrojio jaku vojsku i udario temelje pruskoj vojnoj moći.

Proširio je državni teritorij mirom u Utrechtu (1713.) i Stockholmu (1720.). Stvorio je temelje za uspon Pruske do europske sile. Nakon njegove smrti 1740. godine zavladao je njegov sin Fridrik II. Veliki, koji s Habsburškom Monarhijom iste godine ulazi u Rat za austrijsko nasljeđe.

Bitka kod Sinja – 1715.

Na današnji je dan, 14. kolovoza 1715. godine, turska vojska poražena u pokušaju opsade Sinja, u spomen na što se održava Sinjska alka, hrvatska viteška igra.

Sinjska alka održava se svake godine u prvoj nedjelji mjeseca kolovoza u Sinju. Na taj dan je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60.000 vojnika. 15. studenoga 2010. godine

Sinjska alka je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Atlanska povelja – 1941.

Britanski premijer Winston Churchill i američki predsjednik Franklin D. Roosevelt objavili su Atlantsku povelju koja definira savezničke ratne ciljeve i predstavlja prvi stupanj povelje UN.

Atlantskom poveljom ustanovljena je poslijeratna vizija uređenja svijeta. Osam osnovnih točaka povelje su da SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo neće zahtijevati nikakva teritorijalna proširenja, da posljeratne teritorijalne prilagodbe moraju biti u skladu sa slobodno izraženom voljom zainteresiranog naroda, te da svi ljudi imaju pravo na samoodređenje, kao i da trgovinske barijere među državama će se smanjiti.

Nadalje, predlaže se unaprjeđenje globalne ekonomske suradnje i socijalne skrbi, potpisnici će raditi na slobodnom prolazu brodova morima zaraćenih zemalja, potpisnici će raditi na svijetu bez straha i rata. Naposljertku, predviđeno je i razoružanje agresorskih zemalja i opće razoružanje nakon rata

Umro Sveti Maksimilijan Kolbe, katolički svetac – 1941.

Katolički svetac, poljski franjevac, utemeljitelj katoličke udruge “Vojska Bezgrešne” i junak Drugog svjetskog rata, Sveti Maksimilijan Kolbe, preminuo je u Auschwitzu, 14. kolovoza 1941. godine.

Nacisti su odveli redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz, ali su ih pustili 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća. Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: ‘Nitko na svijetu ne može promijeniti istine’, nacisti su ga uhapsili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak, gdje je zlostavljan i pretučen.

Tranportiran je u logor Auschwitz. Kada je krajem srpnja 1941. pobjegao jedan zarobljenik, zapovjednik logora Fritzsch odredio je da će desetorica umrijeti zbog toga. Među njima je bio jedan narednik Fran Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. Maksimilijan Kolbe se ponudio da zamijeni mladog narednika. Zapovjednik Fritzsch je pristao. Maksimilijan je umro 14. kolovoza 1941., u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada 1982. Spomendan mu je 14. kolovoza.

Enzo Ferrari – 1988.

Enzo Anselmo Ferrari (Modena, Kraljevina Italija, 18. veljače 1898. – Maranello, Italija, 14. kolovoza 1988.) je bio talijanski vozač trkaćih automobila.

Ujedno bio je i poduzetnik, te osnivač momčadi Scuderia Ferrari, kao i automobilske marke Ferrari.

Bio je poznat kao il Commendatore i il Drake. U svojim posljednjim godinama života nazivan je inženjerom (l’Ingegnere) i velikim starcem (il Grande Vecchio).

Nela Eržišnik, hrvatska glumica i komičarka – 2007.

Dana 14. kolovoza 2007. godine u Volovskom je umrla Nela Eržišnik.

Nela Eržišnik bila je hrvatska komičarka, rođena pod imenom Nevenka Maras, a potom je uzela ime Marija Blažević. Glumačku karijeru počela je u Hrvatskom narodnom kazlištu, a 1953. prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište (kasnije Kazalište Gavella).

Proslavila se osobito 1952. naslovnom ulogom u Aristofanovoj ‘Lisistrati’. Kazališnu karijeru završila je naprasno naslovnom ulogom u Nušićevoj ‘Gospođi ministarki’. Filmsku karijeru počela je 1950.-ih i 1960.-ih godina kao filmska glumica u hrvatskim filmovima ‘Sinji galeb’, ‘Jubilej gospodina Ikla’, ‘Ne okreći se sine’, ‘Svoga tela gospodar’, ‘Samo ljudi’, ‘H-8’, ‘Signali nad gradom’, ‘Martin u oblacima’, ‘Breza’.