NA DANAŠNJI DAN: Dragutin Rakovac, André Gide, Janko Grahor, Dora Maar, Anton Tus, Virgilije Nevjestić, John F. Kennedy, Aldous Huxley, Emil Zatopek, Angela Merkel

Dragutin Rakovac, književnik – 1854.

Rakovac (Rakovec), Dragutin, hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik (Vugrovec, 1. XI. 1813 – Zagreb, 22. XI. 1854). Studij filozofije i prava završio 1831. u Zagrebu.

Od 1831. bio je zaposlen kod Banskoga stola i u odvjetničkoj pisarnici. Suradnik Lj. Gaja i urednik Novina horvatskih (1835–42), a s Lj. Vukotinovićem i S. Vrazom osnivač i urednik Kola (1842). Od 1841. bio je tajnik Gospodarskoga društva i urednik nekoliko njegovih izdanja te Koledara za puk (1847–50). Njegovom je zaslugom izlazio Gospodarski list, na čelu kojega je bio 1841–50. Bio je i prvi kustos Narodnoga muzeja (1846).

Dragutin Rakovac

Mladenačka književna djela pisao je, prevodio i adaptirao u kajkavskom narječju (Th. Körner i dr.), a tiskana mu je prilagodba monodrame A. Kotzebuea Stari mladoženja i košarice (1832). Jedino je sačuvano izvorno dramsko djelo dramska pjesan Duh (1832), a igrokaz Veronika od Desenic, započet 1831., danas je poznat samo po naslovu. Kao štokavski pjesnik javio se 1835. u prvom broju Danice ilirskom domoljubnom, a poslije i ljubavnom lirikom (Sila ljubavi, 1837., i dr.), programatski naznačivši romantički neopetrarkizam i prethodeći Vrazu. Prema slovačkom predlošku sročio je pjesmu Duh slavjanski, iz koje su tri kitice postale himnom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (Hej, Slaveni). S Vukotinovićem je izdao prvu hrvatsku antologiju domoljubnoga pjesništva Pjesmarica: pjesme domorodne (1842). U političkom spisu Mali katekizam za velike ljude (1842) brani dostojanstvo hrvatskog jezika i pravo na hrvatsku nacionalnu samobitnost prema madžarskom presezanju. Posmrtno mu je tiskana memoarska proza Dnevnik (1922), važna za povijest hrvatskog preporoda.

André Gide, francuski književnik – 1869.

André Gilde

André Paul Guillaume Gide, rođen u Parizu 22. studenog 1869., bio je francuski književnik. Jedna od najkompleksnijih ličnosti u francuskoj književnosti prve polovice 20. stoljeća – esejist, kritičar, prevoditelj, dramaturg i jedan od najistaknutijih francuskih romanopisaca. Gide se kretao u krugu raznolikih ideja, od kršćanstva i komunizma do hedonističkog individualizma, i svojim je djelom izvršio snažan utjecaj na europsku književnost između dva svjetska rata. Njegova lijeva orijentacija traje do puta u Sovjetski Savez 1936., odakle se vraća teško razočaran. 1947. godine dobiva Nobelovu nagradu za književnost.

Janko Grahor, arhitekt – 1906.

Janko Grahor (Petrinja, 6. prosinca 1827. – Zagreb, 22. studenog 1906.) bio je hrvatski graditelj, projektant i društveni djelatnik.

Janko Grahor

Graditeljski zanat počeo je učiti u rodnoj Petrinji, a potom je nastavio produbljivanje znanja u Austriji, Švicarskoj, Italiji i Francuskoj. Obrtnu školu završio je u Frankfurtu na Majni. Po povratku u Hrvatsku isprva radi u Novoj Gradiški, a potom u Zagrebu dobiva mjesto inženjera i mjernika u regulacijskim poslovima. Prvi poznati rad mu je nerealizirani projekt za preoblikovanje glavnog pročelja episkopskog dvora u Plaškom iz 1857. godine.

Zajedno s Franjom Kleinom utemeljuje poznatu graditeljsku tvrtku Grahor-Klein koja će obilježiti graditeljski rast Zagreba s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Grahor i Klein projektirali su zgradu Hrvatskog glazbenog zavoda 1875. Prema Schmidtovu projektu, Grahor podiže i palaču HAZU, zgradu Prve hrvatske štedionice, te stambene zgrade u Preradovićevoj 24 i Ilici 12. Sve njegove građevine imaju obilježja povijesnih stilova toga doba.

Sa svojim sinovima osnovao je tvrtku za trgovinu ciglom i vapnom, a bio je i gradski zastupnik, predsjednik Trgovačke obrtničke komore i prvi predsjednik zagrebačkog Vatrogasnog društva i predsjednik Hrvatskih inženjera i arhitekata.

Dora Maar, slikarica – 1907.

Dora Maar pravim imenom Henriette Theodora Markovitch ( Tours, 22. studenoga 1907. – Pariz, 16. srpnja 1997.) bila je francuska slikarica, fotograf i pjesnikinja, poznata Picassova muza, koju je portretirao na brojnim portretima tijekom njihove burne ljubavne veze tokom 1930-ih.

Pored tog Dora Maar poznata je po brojnim foto portretima Pabla Picassa za vrijeme dok je on slikao svoju čuvenu Guernicu.

Dora Maar

Dora Maar (Teodora Marković) bila je kći hrvatskog arhitekta Josipa Markovića, Sisčanina, koji se oženio Francuskinjom Louisom Isevoisin 31. ožujka 1903. u crkvi Sv. Jurja na Trsatu. Marković je bio poznati arhitekt koji je izgradio čitave kvartove po Buenos Airesu, tako da im je kći živjela na relaciji Argentina- Francuska.

Dora Maar počela je studirati slikarstvo u Parizu 1927., ali se ubrzo prebacila na fotografiju na École de Photographie de la Ville de Paris. U sljedećih nekoliko godina uspjela se etablirati kao vrsni portretist kruga istaknutih nadrealista; André Breton, Man Ray, Paul Eluard…, ali i kao dobra umjetnica vještih foto montaža, portreta, aktova, pejzaža, modnih i reklamnih fotografija i uličnih scena Pariza, Londona i Barcelone.

Sa Picassom se upoznala u sječnju 1936. (u dobi od 29 godina), na terasi kafea Les Deux Magots (Saint-Germain-des-Prés, Pariz) gdje je došla u pratnji pjesnika Paul Eluarda. Dora je svojom ljepotom i izvrsnim španjolskim fascinirala Picassa. Postali su ljubavnici, njihov odnos potrajao je gotovo devet godina.

Picasso je izradio brojne portrete tužne Dore (patila jer je bila sterilna) i zvao je svojom privatnom muzom. Nakon njihova razlaza 1945. doživjela je emocionalni slom, nakog kojeg se dugo oporavljala, pišući poeziju i slikajući gotovo apstraktne krajolike južne Francuske, uz povremeni rad na fotografiji.

Anton Tus, hrvatski general – 1931.

Anton Tus

Dana 22. studenog 1931. rođen je Anton Tus, hrvatski general, prvi načelnik Glavnog stožera OSRH. Završio je Zrakoplovnu vojnu akademiju i Ratnu školu. Upravljao je svim tipovima ratnih zrakoplova bivše JNA, a bio je jedini pilot tadašnjeg zrakoplovstva koji je pilotirao i američkim i sovjetskim nadzvučnim avionima.

Od 1985. do lipnja 1991. godine general Tus bio je zapovjednik Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA. U JNA imao čin general pukovnika. U rujnu 1991. pristupio je Hrvatskoj vojsci, nakon čega je postao prvi načelnik Glavnog stožera OS RH. Na to je dužnosti ostao do studenog 1992. Bio je i glavni vojni savjetnik predsjednika Franje Tuđmana. Od 2001. do 2005. godine bio je i šef Misije Republike Hrvatske pri sjedištu NATO-a.

Virgilije Nevjestić, hrvatski grafičar, slikar i pjesnik – 1935.

Virgilije Nevjestić rodio se u Kolu, naselju u općini Tomislavgrad, u BiH, 22. studenog 1935. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1963. godine, a 1966. godine završio je specijalni odjel za grafiku.

Virgilije Nevjestić

Od 1968. godine do svoje smrti živio je u Parizu, gdje je na L’académie Virgile, koju je osnovao 1987., predavao specijalni tečaj grafike. U lirskoj viziji i životnim sadržajima njegovih grafika javlja se snažna dramatska napetost. Kompozicija mu je najčešće sastavljena od niza odijeljenih prizora, simboličnog karaktera. Izdao je mape grafika, te oslikao književna izdanja pjesama A. B. Šimića, D. Tadijanovića, S. Čuića, Mile Pešorde i C. Baudelairea.

Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Milanu, Parizu, Bostonu, Tokiju, Firenci, Londonu, Rimu, Hagu, Bruxellesu, Vancouveru i New Yorku. Pisao je i pjesme koje je ilustrirao vlastitim crtežima.

Ubijen John F. Kennedy, američki predsjednik – 1963.

John F. Kennedy

Dana 22. studenog 1963. prijepodne predsjednik Kennedy sa suprugom i pratnjom, nešto prije 12 sati, posebnim zrakoplovom doputovao je u Dallas. Krenuo je otvorenim automobilom prema središtu grada, a mnoštvo naroda srdačno ga je pozdravilo.

Četrdesetak minuta kasnije kolona automobila napustila je poslovni dio Dallasa i kretala nizbrdicom prema jednom podvožnjaku. U tom trenutku, točno u 12 sati i 30 minuta, odjeknuli su pucnji.

Svjedoci su kasnije tvrdili da su čuli tri eksplozije. Dva zrna pogodila su predsjednika Kennedyja u glavu i vrat, a treće je ranilo guvernera države Texas Connallyja.

Aldous Huxley, književnik – 1963.

Huxley Aldous Leonard, engleski književnik (Godalming, 26. VII. 1894 – Hollywood, 22. XI. 1963). Odvjetak glasovite obitelji.

Aldous Huxley

Huxley je bio esejist, suradnik lista Athenaeum, kazališni, likovni i glazbeni kritičar; zbog slaba vida niz godina bio u opasnosti da potpuno oslijepi. Često i dugo boravio u Italiji; kozmopolit, svjetski putnik, godine 1926. putovao oko svijeta. Bio je djelatan u pacifističkome pokretu. Od 1937. boravio u Americi. Potkraj života uživao halucinogene droge i opisivao njihov učinak. – Javio se misaonom lirikom s jakim pesimističkim tonovima. Uslijedile su novele, drame, romani i eseji, koji stilom i demonstriranjem enciklopedijskoga znanja iz mnogih struka postaju bitnom odlikom njegova sveukupnog opusa. Pod utjecajem D. H. Lawrencea prihvatio je »evanđelje vjere u život«, koje progovara i iz njegova najglasovitijega djela, romana Kontrapunkt života, istaknutoga po glazbeno zamišljenoj strukturi te dubini i raznolikosti karakterizacije.

U drugom je razdoblju njegova stvaranja uz kritičku i satiričku oštricu sve prisutnije mistično ozračje. Na njegov preokret kritika je oštro reagirala: prije previše intelektualan, pisac je postao previše antiintelektualan; razočaran u svojoj osobnoj romantici, potražio je utočište u misticizmu. U drugoj polovici XX. st., koje ga vidi kao izvrsnoga društvenog satiričara, osobito se cijeni njegova negativna utopija, roman o budućnosti Vrli novi svijet .

Emil Zatopek, češki atletičar – 1922.

Emil Zátopek, rođen u Moravskoj 19. rujna 1922., zvan ‘češka lokomotiva’, slavni je atletičar – dugoprugaš, četverostruki olimpijski pobjednik na Igrama 1948. i 1952., bez sumnje najveći češki sportaš, i uopće jedan od najvećih sportaša u povijesti. U karijeri je postavio 20 svjetskih rekorda na distancama od 5.000 do 30.000 m.

Emil Zatopek

Nakon atletske karijere posvetio se vojničkom zanimanju, tako da je nakon nekoliko godina dogurao do čina pukovnika. Međutim, pred kraj 60-ih godina XX stoljeća počinje period životne agonije Emila Zatopeka. Naime, on otvoreno pruža potporu češkom političaru Aleksandru Dubčeku, mladom reformatoru, idejnom vođi “praškog proljeća”, pokreta koji se protivio tadašnjoj sovjetskoj politici istočnog poretka. Kao i dvanaest godina ranije u Budimpešti 1956, ponovo su ruski tenkovi u kolovozu 1968. zaposjeli ulice Praga i ugušili pobunu. Zatopek je isključen iz komunističke partije, otpušten iz vojske i oduzeta mu je titula zaslužnog majstora sporta. Emil je u sljedećem periodu radio kao sakupljač otpada i čistač ulica ne bi li zadovoljio svoje egzistencionalne potrebe. Na poziv MOO-a da bude poseban gost Olimpijskih igara u Münchenu 1972, oglušio se njegov nadređeni “…jer nije mogao naći zamjenu”. Krajem 70-ih, Emil je djelomično rehabilitiran i dobiva posao u praškom sportskom institutu, kao arhivist. Iako u svojoj zemlji omalovažavan, ostatak svijeta nije zaboravio velikog trkača. 1975. godine dobiva posebno priznanje Medalju Pierrea de Coubertina za promociju ferpleja u sportu.

Još jednom je pokazao svoj prkos, prilikom Igara u Los Angelesu 1984, gdje je, ponovo na poziv MOO-a, otputovao kao specijalni gost, unatoč bojkota Igara od strane SSSR-a i cijelog istočnog bloka. Raspadom komunizma Zatopek je u potpunosti rehabilitiran, dobivši jednu od ključnih uloga u sportskom savezu Češke. Osobno mu se u ime naroda ispričao ministar obrane, a nebrojeno puta je dobivao priznanja od predsjednika Vaclava Havela.

Angela Merkel, njemačka kancelarka – 2005.

Angela Merkel 22. studenog 2005. postala je prva njemačka kancelarka u povijesti. Bio je to rezultat dogovora između najjačih stranaka. Ni demokršćanske stranke CDU/CSU ni socijaldemokrati iz SPD-a nisu te godine u rujnu dobili apsolutnu većinu na saveznim izborima, stoga su se udružili te odlučili da kancelarsko mjesto pripadne demokršćanki iz CDU-a, Angeli Merkel.

Angela Merkel

Na parlamentarnim izborima 2009. godine izabrana je drugi puta za njemačku kancelarku pobijedivši sa svojim CDU-um SPD s kojim je do tada bila u tzv. velikoj koaliciji. Koalicijski partner u novoj Vladi su joj liberali FDP.

Obrazlažući Merkelin uspjeh i put do samog vrha njemačke politike analitičari ističu kako je Merkel znala iskoristiti činjenicu da je u političkoj orbiti ujedinjene Njemačke trebao biti netko iz istočne Njemačke, kako bi se naglasili integracijski procesi i briga za interese tih građana. Sretna je okolnost za nju bila da su se neki od političara koji su imali veće šanse postati Kohlovi bliski suradnici kompromitirali kada je otkriveno da su surađivali s ozloglašenom istočnonjemačkom tajnom službom Stasi.

…..

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;