NA DANAŠNJI DAN: Dostojevski, Gotovac, Prvi svjetski rat, Arafat, Martinje, Dan hrvatskih knjižnica
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, pisac – 1821.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (Moskva, 11. studenog 1821. – Sankt Peterburg, 9. veljače 1881.), ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u povijesti.
Pod utjecajem Gogolja piše svoje prvo djelo, dulju pripovijest «Bijedni ljudi» (1846.), epistolarnoga oblika, koja je oduševila najznačajnijega ruskoga kritika Visariona Bjelinskog i lansirala Dostojevskoga u sferu ruskih književnih krugova.
Pisac je četiri godine robijao, a nakon toga morao je četiri godine služiti kao običan vojnik u surovim uvjetima zabačenih krajeva azijske Rusije.
Nakon povratka u Sankt Peterburg Dostojevski objavljuje «Zapise iz mrtvoga doma» (1860.-1862.), fikcionalizirani opis vlastita robovanja, pun realističkih prikaza supatnika-robijaša.
Ta knjiga ostvaruje velik uspjeh i donosi autoru djelomičnu carevu rehabilitaciju.
Godine 1864. Dostojevski objelodanjuje briljantne «Zapise iz podzemlja» – jedan od najintenzivnijih ispovjednih kratkih romana, preteču sličnih djela Camusa, Krleže, Celinea ili Andrejeva.
U velike romane Dostojevskoga obično se broje sljedeća djela: «Zločin i kazna» (1866.), njegovo tehnički najsavršenije djelo, o ideološki motiviranom ubojstvu sa središnjim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheova nadčovjeka; «Idiot» (1868.), u kojem je Dostojevski dao kristoliki lik kneza Miškina, kao i realistički implicitni komentar o propasti neuvjetovanoga dobra u sekularnom svijetu; «Bjesovi»/»Demoni»/»Zli dusi» (1872.), «najdostojevskijevski» roman o grupi nihilističkih revolucionara, djelo metafizičkoga nimbusa u ruhu političkoga romana; «Mladić»/»Žutokljunac» (1875.), rusku inačicu njemačkoga odgojnoga romana, koji karakteristično vrije kaotičnim događajima i ne vodi, poput Bildungsromana ni u kakvu sređenu građansku egzistenciju; te posljednje, najopsežnije i najveće djelo, «Braća Karamazovi» (1881.), formalno o patricidu u obitelji s ocem i trojicom braće, no romanom u kojem je pisac sumirao sve svoje opsesivne teme, i za koji se može reći je pobijeđeno porukom nade u uskrsnuće i vječni život kojom «Braća Karamazovi» i završavaju.
Dostojevski je umro 1881., iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptičnim napadajem.
Jakov Gotovac, hrvatski operni dirigent i skladatelj – 1895.
Jakov Gotovac, rođen u Splitu 11. listopada 1895., bio je hrvatski operni dirigent i skladatelj. Vodio je pjevačka društva Mladost, Mladost-Balkan i Jug, a nakon II. svjetskog rata Pavao Markovac i Vladimir Nazor. Bio je akademik i član Hrvatskog narodnog kazališta. Dobitnik je nagrade za životno dijelo Vladimir Nazor kao i nagrade AVNOJ-a. Prvi njegov opus Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo ići. Bio je to put nacionalnog muzičkog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati vjeran u svojim daljnjim ostvarenjima. Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred Koleda i Simfonijsko kolo, uz koje treba još spomenuti scensku glazbu za Gundulićevu Dubravku i romantičnu narodnu operu Morana. Iduća etapa u Gotovčevom opernom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera Ero s onoga svijeta koja je obišla više od 80 europskih muzičkih pozornica i izvođena je na devet jezika.
Završio Prvi svjetski rat – 1918.
Na današnji dan 11. studenog 1918. na malu željezničku postaju Compiegne u Francuskoj stiglo je izlaslanstvo njemačke vojske i potpisalo je kapitulaciju, kao poražena sila u Prvome svjetskom ratu. Time su prestala neprijateljstva Centralnih sila i sila Antante te je završen Prvi svjetski rat koji je trajao pune četiri godine.
Yasser Arafat, palestinski političar – 2004.
Palestinski lider. Yasser Arafat rođen je kao Abdel-Rahman Abdel-Raouf Arafat al-Qudwa al-Husseini premda se također može pronaći podatak da mu je pravo ime Mohammed dok je Arafat samo nadimak koji je prisvojio i navodno na arapskom jeziku znači blagi. Za vrijeme školovanja priključio se organizaciji imenom Muslimansko bratstvo, a obnašao je i dužnost predsjednika Saveza palestinskih studenata.
Vojni rok je odslužio u Egipatskoj vojsci 1956. godine za vrijeme ratnih sukoba oko Sueza. Nakon odsluženja vojnog roka seli se u Kuvajt gdje radi kao inženjer. Godine 1956. jedan je od osnivača Al Fataha – ilegalne terorističke organizacije. U početku veće arapske nacije – poput Egipta, Sirije i Jordana – ignorirale su Al Fatah te su osnovale vlastitu organizaciju PLO (Palestinska oslobodilačka organizacija). Time su se nadale da će biti stvoreno tijelo koje će predstavljati oko 4.500.000 Palestinaca (onih Arapa koji su živjeli na onom području na kojem se prostirala Palestina prije stvaranja države Izrael 1948. godine).
Nakon što su 1967. u arapsko-izraelskom ratu Arapi izgubili pojas Gaze, Golansku visoravan i Zapadnu obalu arapske nacije se sve više okreću Arafatu. Tako 1968. godine on postaje predsjednik PLO-a. U naredna dva desetljeća PLO je izvodio najkrvavije napade na Izrael pa je tako Arafat stekao ugled bešćutnog teroriste (više na Bliskoistočni sukob). Arafat je predstavljao PLO na palestinsko-izraelskim mirovnim pregovorima u Oslu. Prema sporazumu postignutom u Oslu Palestinci su dobili pravo na samoupravu na području Zapadne obale i Gaze koja treba biti ostvarena u roku od pet godina. Također prema tom sporazumu izraelska vojska je započela s povlačenjem na tim područjima. U zamjenu za to PLO se složio prihvatiti rezoluciju Ujedinjenih Naroda kojim se priznaje država Izrael. Zbog sudjelovanja u mirovnim pregovorima Arafat je 1994. godine zajedno s Rabinom (izraelski premijer) i Shimonom Peresom, izraelskim ministrom vanjskih poslova, dobio Nobelovu nagradu za mir. Nešto kasnije izabran je za predsjednika Palestinske samouprave koja predstavlja palestinsku vladu na području Zapadne obale i Gaze. Jasser Arafat umire u Parizu 11. studenog 2004. godine.
Martinje
Na proslavama najčešće se priprema martinjska guska i mlinci.
Posebno velika slavlja su u Svetom Martinu na Muri, Požegi, Kutjevu, Velikoj Gorici, Dugom Selu Sv. Ivanu Zelini i brojnim drugim mjestima.
Dan hrvatskih knjižnica
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr
Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr
Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
