NA DANAŠNJI DAN: Bašćanska ploča, Renoir, Kolar, penicilin, Brodarski institut, Marija od sedam žalosti

Na današnji dan 1851. u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku pronađena je Bašćanska ploča, starohrvatski spomenik pisan glagoljicom otprilike 1100. godine

Bašćanska ploča – 1851.

U crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku pronađena je Bašćanska ploča , starohrvatski spomenik pisan glagoljicom otprilike 1100. godine.

Bašćanska ploča izvorno je bila lijevi plutej, pregrada ili paravan, na crkvenom septumu ili pregradi koja je dijelila redovnički kor od prostora za puk, a svojim značajkama, oblikom, veličinom i ornamentom loze koji se proteže rubom ploče odgovara tipičnim plutejima predromaničkog i romaničkog razdoblja na hrvatskoj obali. Teška je oko 800 kilograma, visoka 99,5 cm, široka 199 cm, debela od 7.5 do 9 cm; isklesana je od bijelog vapnenca.

Izrađena je oko 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za povijest hrvatskog naroda, jezika i razvitak hrvatske glagoljice. Ona pokazuje suverenitet hrvatskoga kralja Zvonimira kao donatora zemljišnog posjeda na otoku; uz jezično i književno, ta ploča ima i povijesno značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na narodnome jeziku.

Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u pod crkve 1851. godine te upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji ju je predstavio znanosti. Godine 1865. djelomično ju je pročitao krčki kanonik i istraživač glagoljaških epigrafskih spomenika Ivan Crnčić, a potpuno je to učinio 1875. godine Franjo Rački. Zbog toga što je na nekim mjestima oštećena, postoje i različita čitanja istoga teksta. Najpoznatiji su istraživači Bašćanske ploče Branko Fučić i Eduard Hercigonja. Stjepan Ivšić nazvao ju je “dragi kamen hrvatskog jezika”.

Uz nju su na istom mjestu pronađeni i jurandvorski ulomci, jedan nađen u 19. stoljeću i još dva nađena 1957. godine.

Jean Renoir, francuski redatelj – 1894.

Jean Renoir (Pariz, Francuska, 15. rujna 1894., – Beverly Hills, Kalifornija, Sjedinjene Države, 12. veljače 1979.) bio je francuski filmski redatelj, scenarist, producent i pisac, sin čuvenog slikara Pierre-Augustea Renoira. Kao redatelj, Renoir je snimio više od 40 filmova od doba nijemog filma do kraja 1960-ih, te se smatra jednim od najznačajnijih filmskih umjetnika 20. stoljeća.

Prije drugog svjetskog rata, ratnom dramom La Grande Illusion (1937.) nastoji poslati poruku mira, te je film, koji se danas smatra jednim od najznačajnijih u povijesti kinematografije, izazvao vrlo negativne reakcije nacističke Njemačke, koja ga je po okupaciji Francuske nastojala i uništiti. 1939., svojim remek-djelom La Règle du jeu (1939.), prikazao je moralnu degeneraciju francuske aristokracije.

Fleming otkrio penicilin – 1928.

Sir Alexander Fleming otkriva antibiotik penicilin. Otkrio je antibiotsku supstancu lisozim i izolirao je antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum, za što je dobio 1945. godine Nobelovu nagradu.

Antibiotici su farmakološki agensi koji mogu potpuno uništiti patogene mikroorganizme ili zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje bez pričinjavanja značajnije štete organizmu domaćinu. Suvremena medicina snažno se oslanja na uporabu ovakvih kemijskih agensa u borbi protiv velikog broja zaraznih bolesti.

Otkriće penicilina kao antibiotika ipak se pripisuje škotskom znanstveniku Alexanderu Flemingu koji je 1928. godine otkrio izravno djelovanje penicilina kao antibiotika na uzorku stafilokokne bakterije koju je držao u Petrijevoj zdjelici. Zdjelica je bila ispunjena stafilokokima koji su pokrili dno. Na mjestima gdje je dodao penicilin pojavili su se čisti krugovi i vidljivo dno zdjelice. Zbog toga je zaključio da penicilin ima inhibitorno djelovanje na razvoj bakterije. Mislio je međutim da antibiotik nije u stanju preživjeti dovoljno dugo u čovječjem tijelu i zbog toga ne može biti učinkovit kao lijek te je odbacio mogućnost penicilina kao antibiotika.

Ovo se mišljenje promijenilo 1939. godine nakon što je australski znanstvenik Howard Florey na Oxfordskom sveučilištu nakon niza pokusa utvrdio da je antibiotik dovoljno jak za preživljavanje u čovječjem sustavu uz zadržavanje svoje antibiotske mogućnosti i aktivno djelovanje protiv patogena.

Penicilin je bio prvi antibiotik koji se proizvodio u količinama dovoljnim za spašavanje milijuna života.

Slavko Kolar, hrvatski književnik i filmski scenarist – 1963.

Slavko Kolar bio je hrvatski književnik i filmski scenarist. U hrvatskoj je književnosti bilo realtivno malo pisaca koji su u svoja književna djela unosili elemente humora i satire kao jednog posebnog vidnog kuta sagledavanja određenih društvenih zbivanja.

U 19. stoljeću bilo ih je svega nekoliko: Stanko Vraz, Ante Kovačić i Silvije Strahimir Kranjčević napisali nekoliko uspjelih satiričnih ostvarenja, dok humorističkih elemenata nalazimo povremeno u djelima Janka Jurkovića, Vilima Korajca, Augusta Šenoe i Josipa Eugena Tomića. I to je sve. Zapravo, sve do pojave Slavka Kolara (1891.-1963.) i ne možemo govoriti o nekom piscu čije bi cjelokupno književno djelo bilo prožeto isključivo kategorijama humora i satire.

A upravo po toj osobini Kolar se u hrvatskoj međunarodnoj književnosti izdvaja kao posve originalna literarna pojava: iako se tematika njegovih pripovjedaka u potpunosti uklapa u one najznačajnije tijekove hrvatske književnosti tridesetih godina kada je primarnu preokupaciju pisaca zaokupila problematika sela ili provincije s naglašenim socijalnim akcentom, Kolar se od ostalih svojih suvremenika razlikuje upravo po tom svom specifičnom pristupu toj istoj tematici. Za života je objavio više od 100 radova. Umro je u Zagrebu 15. rujna 1963.

Brodarski institut ponovno hrvatski – 1991.

Akcija prevođenja Brodarskog instituta u nadležnosti hrvatske države jedinstvena je i po tome što je to bila prva takva akcija u Hrvatskoj.

Brodarski institut 15. rujna obilježava obljetnicu stavljanja Instituta na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske. Dana, 15. rujna 1991. godine pod simboličnim nazivom ‘Hrvatski barjak u Brodarskom institutu’ skupina odlučnih i hrabrih radnika na vlastitu inicijativu izvela je akciju preuzimanja Instituta od tadašnje JNA.

Tom prilikom radnici su razoružali postrojbu JNA stacioniranu u Brodarskom institutu, preuzeli oružje i postavili osiguranje Instituta. Kako je akcija već ranije bila pripremana, odmah je uspostavljen kontakt sa Zborom narodne garde i dio oružja zatečenog u Institutu dan je na uporabu postrojbama ZNG-a. U uvjetima dok je većina ustanova bivše JNA konvojima otpremana na istok – tom akcijom sačuvan je Institut u cijelosti sa svim svojim materijalnim potencijalima, dokumentacijom i ljudskim resursima, koji su odmah stavljeni u funkciju obrane domovine. Tijekom rata u Institutu je vođeno više od 80 projekata za potrebe OS RH.

Akcija prevođenja Brodarskog instituta u nadležnosti hrvatske države jedinstvena je i po tome što je to bila prva takva akcija u Hrvatskoj, a jedini je primjer očuvanja cijele ustanove. Sudionici akcije odlikovani su Spomenicom Domovinskog rata 1990.-1992.

Danas Brodarski institut Odlukom Vlade Republike Hrvatske posluje kao institucija čije su djelatnosti od posebne važnosti za znanost, gospodarstvo i obranu Republike Hrvatske.

Gospa Žalosna ili Marija od sedam žalosti

Gospa Žalosna ili Marija od sedam žalosti je svetkovina gdje se prisjeća sedam teških trenutaka Marijina života. Spomendan se slavi 15. rujna. Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna Mariji: “A tebi će samoj mač probosti dušu”

O Marijinim žalostima počeli su u 18. stoljeću pobožno razmišljati redovnici serviti, a zatim su nastajale mnoge bratovštine Gospinih žalosti. Servitima je 1667. Sveta Stolica posebno dopustila svetkovinu u čast Gospe od sedam žalosti. Taj blagdan 1735. preuzima čitavo španjolsko kraljevstvo, a papa Pio VII. proširio ga je 1814. na cijelu Crkvu.