NA DANAŠNJI DAN: Baruch de Spinoza, Suvorov, Carlo Collod, Charles Darwin, Toulouse Lautrec, „Guske u magli” S. Radića, spomenik hrvatskoj himni, Freddie Mercury
Baruch de Spinoza, nizozemski filozof – 1632.
Benedikt de Spinoza, kojega su njegovi sinagoški svećenici nazvali Baruh Spinoza, bio je znan i kao Bento de Spinoza ili Bento d’Espiñoza u društvu u kojem je odrastao. Rodio se 24. studenog 1632. u Amsterdamu. Studirao je židovsku filozofiju i teologiju srednjeg vijeka, kabalističke spise te spise židovskog filozofa Maimonidesa. Za Spinozu postoji samo jedna supstancija: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe. Supstancija, i sama beskonačna, ima beskonačno mnogo atributa, od kojih čovjek poznaje dva: protežnost i mišljenje. S atributima dolaze i modusi (načini, posebnosti) supstancije, mnoštvenost naturae naturatae, to jest ukupnost izvanljudske i ljudske prirode.
Aleksandar Vasiljevič Suvorov, ruski feldmaršal generalisimus – 1729.
Aleksandar Vasiljevič Suvorov, rođen u Moskvi 24. studenog 1729., bio je ruski feldmaršal generalisimus. Jedan je od najznačajnih vojskovođa 18. stoljeća.
Pobijedio je u mnogim bitkama u rusko-turskim ratovima, ugušio je ustanak Pugačova 1774., a 1794. ustanak Kosciuszka u Poljskoj.
Na čelu austro-ugarske vojske 1799. postisnuo je Francuze na sjever Italije.
Proslavio se pohodom u Švicarsku preko St. Gottharda 1799.
Carlo Collod, autor Pinokia 1826.
Carlo Collodi, pravo ime Carlo Lorenzini (Firenca, 24. studenog 1826. – Firenca, 26. listopada 1890.), talijanski književnik. Talijanski pisac i novinar Carlo Collodi rođen je 24. studenog 1826. godine u Firenzi kao Carlo Lorenzini. Odrastao je u obitelji kuhara Domenica i sluškinje Angele (rođ. Orzali) Lorenzini kao prvo od desetoro djece. U dobi od 22 godine postao je novinar lista Il Fanfulla koji se zalagao za ujedinjene talijanskih zemalja u jedinstvenu državu. Godine 1848. utemeljio je satirički list Il Lampione koji je već 1849. godine zabranjen na intervenciju samog toskanskog velikog vojvode. Nakon 1870. godine radi kao kazališni kritičar i novinarski urednik pišući pod raznim pseudonimima i o raznim temama u rasponu od politike do glazbe. Bavi se i prevođenjem te se okreće djelima koja se bave tematikom dječje fantazije pa tako na talijanski jezik prevodi bajke francuskog pisca Charlesa Perraulta (npr. Uspavana ljepotica, Mačak u čizmama). Ta ga djela toliko obuzimaju da i sam počinje pisati dječje priče, a najpoznatije su iz tog perioda serije priča o Giannettinu. Svoje najčuvenije djelo Storia di un burattino (Priča o lutku), znano i kao La avventure di Pinocchio (Pinokijeve avanture) počeo je pisati 1880. godine. Djelo je u nastavcima objavljivano, počevši od 1881. godine, u listu Il Giornale dei Bambini, prvom talijanskom listu za djecu. Priča o drvenom lutku Pinocchiju koji oživi, a pri svakoj laži koju izgovori nos mu se poveća, u samim je počecima zabilježilo uspjeh kod publike. No, pravi će uspjeh doživjeti tek nakon piščeve smrti jer to će djelo mnoge filmske stvaratelje, među ostalima i samog Walta Disneya, nadahnuti za stvaranje brojnih filmskih djela.
Toulouse Lautrec, slikar – 1864.
Toulouse-Lautrec, Henri de, francuski slikar i grafičar (Albi, 24. XI. 1864 – dvorac Malormé, 9. IX. 1901). Podrijetlom iz plemićke obitelji; bogalj od djetinjstva, zakržljalih nogu zbog pada s konja, bio je osuđen na mirovanje.
Prve poduke iz slikarstva primio od crtača konja Renéa Princeteaua, potom je studirao u Parizu kod Léona Bonnata (1882) i Fernanda Cormona (1883–84). Otvorio je vlastiti atelijer na Monmartreu, gdje je u ulju, pastelu i gvašu bilježio prizore iz života pariškoga polusvijeta, kabareta i kavana, često lascivna i erotskoga sadržaja, razvivši stil neovisan o onodobnim strujanjima. Pod utjecajem impresionista, osobito pastela E. Degasa (Kontesa Toulouse-Lautrec, 1883), i višebojnoga japanskog drvoreza rasvijetlio je paletu, a prostor je oblikovao čistim plošnim bojama i ekspresivnim linijama (Moulin Rouge, 1892).
Od 1892. bavio se litografijom u boji; tu je tehniku doveo do vrhunca (Jane Avril, 1893; ciklus Elles, 1896; Aristide Bruant, 1898), što je utjecalo i na njegova kasnija ulja (Engleskinja u kavani Star u Le Havreu, 1899). Izrađivao je karikature i psihološki pronicave portrete (Modistica, 1900; Oscar Wilde, 1895). Bavio se ilustracijom knjiga (Georges Clemenceau: Au pied du Sinaï, 1898; Jules Renard: Les Histoires naturelles, 1899). Njegov opus uz značajnu likovnu ima i povijesnu vrijednost jer je otvoreno i bez hipokrizije zabilježio život i moral određene sredine i razdoblja. Svojim je stvaralaštvom snažno utjecao na G. Seurata, V. van Gogha i mladoga Picassa, a kao začetnik modernoga ilustriranog plakata na slikarstvo Jugendstila.
Objavljen ‘Postanak vrsta’ Charlesa Darwina – 1859.
Dana 24. studenog 1859. godine objavljen je Postanak vrsta, Charlesa Darwina, koji je označio novu epohu u razumijevanju evolucije organskog svijeta.
S obzirom na stalne mijene živog i neživog svijeta, u geološkoj prošlosti i danas, na Zemlji opstaju oni organizmi koji se najbolje adaptiraju.
Uz faktor prirodnog odabira, Darwin govori i o učincima upotrebe ili neupotrebe organa pojedinih organizama, zatim o nasljednom i izravnom djelovanju vanjskih faktora, o mnogim “varijacijama za koje nam se u našem neznanju čine da nastaju spontano”.
Stjepan Radić održao povijesni govor ‘Ne srljajte kao guske u maglu!’ – 1918.
Dana 24. studenog 1918. godine Stjepan Radić održao je na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom na kraju kojeg je rekao poznatu rečenicu “Ne srljajte kao guske u maglu!”.
Gospodo!
Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava.
Spomenik hrvatskoj himni – 1935.
Na stogodišnjicu hrvatske himne otkriven je spomenik u Zelenjaku, na svečanosti kojoj je nazočilo preko 20 000 ljudi.
Lijepa naša domovino (često tek Lijepa naša), himna Republike Hrvatske od 1991. godine. Njezine početne riječi čest su metonim za Hrvatsku (Lijepa Naša).
Ubraja se među malobrojne miroljubive himne jer veliča ljepote domovine, a ne poziva na borbu ili otpor kao himne-koračnice.
Zagrebački pravnik Antun Mihanović, jedan od pjesnika hrvatskog narodnog preporoda, napisao je domoljubnu pjesmu Horvatska domovina koja je postala temelj današnje himne – od 14 kitica uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja. Horvatska domovina je objavljena 1835. godine na naslovnoj stranici desetog broja književnog lista Danica, koji je tada bio nositelj književnog preporoda.
Freddie Mercury, pjevač – 1991.
Freddie Mercury (Zanzibar, 5. rujna 1946. – London, 24. studenog 1991.), bio je britanski pjevač, tekstopisac i producent, najpoznatiji kao pjevač britanskog rock sastava Queen.
Freddie je rođen u državi Zanzibar, koja 1964. postaje dio afričke države Tanzanije, pod imenom Farrokh Bulsara. Tanzanija mu je posthumno dodijelila nagradu za osobu koja je iz Tanzanije otišla u svijet i postigla jako puno.
Majka Jer i otac Bomi porijeklom su bili Iranci koji su živjeli u Indiji i sljedbenici zoroastrizma. Freddie je pohađao englesku školu u Indiji, gdje je uzimao i lekcije iz sviranja klavira. U istoj školi je i dobio ime Freddie, što je njegova obitelj isto tako prihvatila. Freddijev otac Bomi bio je računovođa za britansku vladu. Kad su u Zanzibaru izbili nemiri, zajedno s obitelji seli se u Feltham, Velika Britanija.
U Veliku Britaniju došao je s 18 godina i pohađao fakultet za umjetnost i grafički dizajn, što će se u karijeri grupe Queen primijetiti na omotima albuma, te ponekad i na garderobi sastava. Freddie je izradio i poznati logo grupe. U Engleskoj je upoznao Rogera Taylora i Briana Maya, koji su zajedno s Timom Staffellom svirali u sastavu Smile. Nedugo nakon toga Staffell odlazi iz sastava i na njegovo mjesto dolazi Freddie. Dolaskom Freddieja koncepcija i izgled grupe se bitno mijenjaju, a upravo je Mercury dao novo ime grupi. Nešto kasnije, nakon nekoliko neuspješnih basista, dolaskom Johna Deacona 1971. godine konačno je osnovan jedan od najpoznatijih svjetskih sastava – Queen.
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;