NA DANAŠNJI DAN: Bakač, Vrančić, Franklin, Karaman i UEFA

Nekoliko dana prije smrti Vrančić je primio obavijest od Pape da je imenovan kardinalom. Pokopan je, po vlastitoj želji, u crkvi Sv. Nikole u Trnavi, slovačkom gradiću udaljenom 50 kilometara od Bratislave, odnosno nekadašnjeg Požuna, u kojemu je inače često boravio.

Antun Vrančić, prvi hrvatski diplomat svjetskog ranga

Antun Vrančić je mlad otišao iz rodnog Šibenika u svijet i proživio buran život. Kao mladić otišao je u Ugarsku, gdje je proveo veći dio života. Studirao je u Padovi, Beču i Krakovu. Kao tajnik ugarskog kralja Ivana Zapolje putovao je po cijeloj Europi u raznim diplomatskim misijama. Kad je došao u sukob s ljudima oko dvora, preselio se u Beč, gdje je postao savjetnik kralja Ferdinanda I., koji ga je 1553. poslao u Carigrad da sa sultanom Sulejmanom pregovara o miru.

U Carigradu je ostao četiri godine. U znak zahvalnosti za uspješno obavljenu misiju kralj ga je imenovao biskupom je (1554.-1557.).

Na brojnim putovanjima sakupljao rimske natpise na Balkanu, a tijekom spomenute diplomatske misije u Otomanskom Carstvu, zajedno s poznatim flamanskim humanistom A. B. Busbecqom u Ankari je pronašao Augustov autobiografski spis Djela božanskog Augusta (Res gestae divi Augusti), kasnije nazvan Spomenik iz Ankare (Monumentum Ancyrānum). Kako ga je Vrančić prvi i tiskao, to je ovaj natpis danas poznat i kao Codex Verantianus.

Vrančić je važan kao književnik koji je pisao pjesme, putopise, rasprave, ali je najznačajnija njegovo dopisivanje s mnogim ondašnjim slavnim ljudima, kao što su Erazmo Roterdamski, Nikola Zrinski, Philipp Melanchthon i drugi.

Kosovska bitka između osmanske i srpske vojske

Dana 15. lipnja 1389. godine na Kosovu polju odvila se glasovita bitka između osmanske i srpske vojske. Nakon pada Sredca u Bugarskoj i Niša u Srbiji, Turcima su bila otvorena vrata za upad u Srbiju i dalje na zapad. Knez Lazar je pomoću bosanske vojske 1387. razbio Turke kod Pločnika, ali ta, kao i ona bosanska pobjeda kod Bileće 1388. razljutila je sultana Murata I. kojem je prvi na udaru bio upravo knez Lazar. On se zbog toga izmirio s ugarskim kraljem Žigmundom, a tražio je i pomoć bosanskog kralja Tvrtka koji mu je poslao 20.000 vojnika.

Njima su se pridružile i hrvatske snage pod vodstvom bana Ivaniša Horvata. Tijek bitke i danas je nejasan, a prema nekim teorijama trajala je čak nekoliko dana. Legenda kaže da je sultana Murata I. ubio srpski junak Miloš, a zna se i da su bosanske kraljevske snage s hrvatskom vojskom i križarima razbile tursko krilo, te dva puta poslale glasnike da je bitka dobivena.

Kršćani su na Kosovu Turcima doista zadali jak udarac, ali uz strašne gubitke od kojih se razjedinjena i oslabljena srpska zemlja, koja je bez Lazara kao jedinog vođe koji je mogao objediniti srpske plemiće, nikada nije oporavila te je uskoro postala lakim plijenom brzo osnažene turske vojske.

Toma Bakač, zagrebački biskup

Prema Hrvatskoj enciklopediji Toma Bakač (Bacocz, Bakoch, Bakócz, Erdődy), crkveni prelat i državni kancelar rođen je 11. VI. 1521. Podrijetlom iz obitelji niskoga staleža iz Erdőda (danas Ardud) kraj Szatmára (danas Satu Mare) u Rumunjskoj. Studirao u Krakovu, Ferrari i Padovi postigavši doktorat. Biskup u Győru (Đuru) 1487–97., potom biskup u Egeru 1497. i nadbiskup u Ostrogonu 1497–1521.

Upravljao Bačko-kaločkom nadbiskupijom 1492. i biskupijama Zagrebačkom (1510–18) i Senjskom (1513–21). Za obranu zagrebačke katedrale 1510–17. podignuo fortifikacije, među kojima je najpoznatija Bakačeva kula (srušena 1906). Od 1483. tajnik i savjetnik kralja Matije Korvina. Kao kancelar u službi kralja Vladislava II. i odgojitelj njegova sina i nasljednika Ludovika II., bio je jedna od najutjecajnijih osoba kraja XV. i početka XVI. st. u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Blizak Mletačkoj Republici. Godine 1500. imenovan kardinalom, 1513. latinskim carigradskim patrijarhom.

Papa Lav X. povjerio mu je organizaciju neuspjela križarskog rata protiv Osmanlija (1513), koji se poslije pretvorio u seljačku bunu pod vodstvom Jurja Dózse (1514). Veliki mecena renesansne umjetnosti. U Hrvatskoj stekao posjede Susedgrad, Medvedgrad, Stubicu i Rakovec te Moslavinu i Kutinu. Njegov nećak Petar rodonačelnik je utjecajne hrvatsko-ugarske velikaške obitelji Erdody.

Benjamin Franklin dokazao da je munja elektricitet

Američki političar, filozof i fizičar Benjamin Franklin 1752. godine izveo je svoj čuveni pokus sa zmajem i munjom. Franklin je već u svojim ranijim radovima o elektricitetu blago odstupao od tadašnjih pogleda na tu nedovoljno istraženu pojavu, a i prvi je predložio podjelu na pozitivni i negativni naboj. 1750. predložio je pokus sa zmajem kako bi dokazao da su munje u stvari elektricitet, a dvije godine kasnije Francuz Thomas-François Dalibard izveo je sličan pokus sa željeznom šipkom i uspio iz oblaka izvući iskre.

Franklin je samo mjesec dana kasnije u Philadephiji izveo pokus koji je predložio, a prema svjedočanstvima bio je potpuno uspješan, no postoje i teorije prema kojima ga uopće nije izveo na način kako je opisano. Logično je da bi u slučaju opisane izvedbe eksperimenta Franklin možda i poginuo, pa se vjeruje kako nije čekao da ga preko konopca i zmaja ‘pogodi munja’, nego je zmaj podigao prema olujnom oblaku, a pošto se zmaj naelektrizirao on je zaključio kako je teorija o munjama kao elektricitetu točna.

Tomu u prilog ide i smrt Georga Wilhelma Richmanna koji je samo nekoliko mjeseci nakon Franklinovog eksperimenta poginuo pokušavajući izvesti sličan pokus. Nakon uspješnog pokusa Franklin je postavio novu teoriju elektriciteta, te je izumio gromobran što ga je proslavilo i u neznastvenom svijetu.

Godine 1775. postaje član Kongresa SAD-a i jedan od autora Deklaracije neovisnosti.

Kao diplomatski predstavnik u Francuskoj od 1776. do 1785., koristeći se svojim osobnim ugledom i popularnošću, učinio je goleme usluge Sjedinjenim državama u njezinom ratu za nezavisnost od 1775. do 1883., sklopio je s Francuskom savez 1778., a 1783. bio je potpisnik mirovnog ugovora s Velikom Britanijom nakon Američkoga rata za neovisnost. Vrativši se u Ameriku, Franklin sudjeluje u stvaranju američkog ustava 1787., a posljednjih godina života objavljuje niz članaka u korist ukidanja ropstva. Učenjak, neumoran borac za slobodu čovjeka, diplomat, vjerujući u djelotvornost razuma pri rješavanju ljudskih pitanja, Franklin je personifikacija i simbol svoga prosvjetiteljskog vijeka.

Ljubo Karaman, velikih sintetičar hrvatske povijesti umjetnosti

Karaman, Ljubo, hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator rođen je u Splitu 15. lipnja 1886. godine, umro u Zagrebu 19. lipnja 1971. Studirao u Beču, gdje je doktorirao iz povijesti umjetnosti kod M. Dvořáka i J. Strzygowskoga (1920). Zajedno s F. Bulićem organizirao je i vodio u Splitu konzervatorsku službu za Dalmaciju (od 1926), a u Zagrebu je bio ravnatelj Konzervatorskoga zavoda za cijelu Hrvatsku (1941–50). Od 1965. član JAZU (danas HAZU). Godine 1964. dobio je Nagradu za životno djelo.

Težište njegova znanstvenoga istraživanja bili su spomenici Dalmacije od antike do baroka, a proučavao je i spomenike kontinentalne Hrvatske i Istre. U mnogobrojnim člancima u dnevnome tisku popularizirao je spomeničku baštinu Hrvatske. U svojim je radovima iznio tvrdnju da Dioklecijanova palača nije castrum već kasnorimska rezidencija, izgrađena na helenistički način i u jednome mahu (Palača cara Dioklecijana, 1927., s F. Bulićem).

U djelu Iz kolijevke hrvatske prošlosti (1930) postavio je temelje starohrvatskoj arheologiji i razračunao se s pristašama različitih teza o predromaničkoj umjetnosti u Dalmaciji. Otklanjajući langobardsku i bizantsku tezu o podrijetlu pleterne ornamentike, uočio je inačice s regionalnim diferencijacijama, različite od pletera na italskome tlu, s kojima je ta skulptura u nas bila povezana. Prvi je sistematizirao grobove starohrvatskoga doba i predmete iz njih (nakit, mačeve, ostruge) te je time dao cjelovitu sliku toga razdoblja. Iz doba slobodnih komuna u XIII. stoljeću obradio je djela dvojice istaknutih majstora, Buvine i Radovana.

U umjetnosti XV. i XVI. stoljeća naglasio je osebujnost gotičko-renesansnih prijelaznih oblika. U nekoliko je navrata sumirao rezultate u sintetičkim pregledima umjetnosti Dalmacije (Pregled umjetnosti u Dalmaciji, 1952). Revidirao je niz mišljenja o umjetnosti sjeverne Hrvatske i Slavonije, napose ona o zagrebačkoj katedrali.

Uočio je slavenski udio u umjetničkim spomenicima Istre i naglašavao utjecaje iz Italije i alpskoga područja. Osobita mu je zasluga što je pojmovima u umjetničkom razvoju pojedinih regija u Hrvatskoj, granični i periferni, dao pozitivno značenje. (izvor: Hrvatska enciklopedija)

Osnovana nogometna organizacija UEFA – 1954. godine

UEFA predstavlja većinu europskih nacionalnih nogometnih udruženja te nogometnih natjecanja, kao i nagradne fondove na natjecanjima te medijska prava tih natjecanja. Smještena je u švicarskom Nyonu. Ova Unija europskih nogometnih udruga (Union of European Football Associations – UEFA) osnovana je na današnji dan 1954. godine u švicarskom gradu Baselu. Za prvog je predsjednika izabran Danac Ebbe Schwartz, a za glavnog tajnika Francuz Henri Delaunay, idejni začetnik europskog nogometnog prvenstva.