NA DANAŠNJI DAN: Ante Trumbić, Zinka Kunc Milanov i nacionalna sigurnost

Hrvatski političar i pravnik Ante Trumbić, rođen je 17. svibnja 1864. godine u Splitu. Trumbić je uz Supila najvažniji predstavnik dalmatinskoga liberalnog pravaštva

Trumbić je, zajedno s Ivanom Meštrovićem i Supilom, u Firenzi, osnovao Jugoslavenski odbor. Kao predsjednik Jugoslavenskog odbora nastojao je kod sila Antante i srpske vlade postići priznanje i uvažavanje Jugoslavenskog odbora kao predstavničkog tijela Hrvata, Srba i Slovenaca iz Habsburške monarhije i kao njihovog saveznika, i priznanje jugoslavenskih dobrovoljačkih trupa kao savezničkih vojnih jedinica. Zalagao se za federativno državno uređenje, u okviru buduće kraljevine SHS. Takvo uređenje predložio je i Stojan Protić, prvi predsjednik vlade SHS, ali njihovo mišljenje nije bilo prihvaćeno.

Od 1905. do 1907 bio je izabran za gradonačelnika Splita. Nakon uspostave južnoslavenske države, Kraljevstva SHS, 1. prosinca 1918. godine i formiranja prve zajedničke vladea, pod predsjedništvom radikala Stojana Protića, izabran je za ministra vanjskih poslova. Sudjelovao je na mirovnoj konferenciji u Versaillesu kao Pašićev zamjenik, zastupajući interese Kraljevstva SHS. Voditelj je jugoslavenske delegacije na teritorijalnim pregovorima s Italijom u Rapallu (8.-12. studenog 1920.), nakon kojih je podnio ostavku. Razočaran politikom Beograda, izabran je u Ustavotvornu skupštinu kao nezavisni zastupnik, osudio centralistički ustavni prijedlog i glasovao protiv njega. Protivio se, kao i svi ostali hrvatski predstavnici, Vidovdanskom ustavu.

Godine 1932. zajedno s Vladkom Mačekom i SDK sudjeluje u stvaranju rezolucije nazvane Zagrebačke punktacije. Trumbić je sastavio tekst rezolucije a potpisao ju je i Mile Budak. Djelujući u prvom redu u interesu hrvatskog naroda, u teškim okolnostima za hrvatske zemlje, suočio se s razočaranjima što ih je nosila Kraljevina Jugoslavija, a umro je tri godine (1938.) prije raspada te države, u Zagrebu.

1884. – Aljaska proglašena vlasništvom SAD-a

Aljaska, poluotok na sjeverozapadu Sjeverne Amerike, 1884. je neslužbeno proglašena vlasništvom SAD-a. Rusi su je nakon Krimskog rata prodali Amerikancima, čija se odluka za kupnju pokazala kao odličan strateški potez – Aljaska je bogata rudama zlata i srebra te šumama i zalihama nafte. Milijun i pol četvornih kilometara prodano je 1867. za samo četiri centa po jedinici. Iako je 1959. godine Aljaska službeno postala 49. država SAD-a, na današnji dan 1884. potpisan je “organski zakon”, kojim su započete prve prave administrativne veze Aljaske i Washingtona.

1906. – Zinka Kunc, hrvatska operna solistica

Naša najveća međunarodna operna zvijezda Zinka Kunc Milanov rođena je u Zagrebu, 17. svibnja 1906. godine. Pjevanje je učila kod poznatog češkog baritona Jana Ouűednika, neko vrijeme člana Zagrebačke opere, i Marije Kostrenčić, asistentice Milke Trnine, čijem umijeću vokalne pedagogije mogu biti zahvalni mnogi hrvatski vrhunski pjevači. Ali onu razinu pjevačke kreacije koju je postizala već na samome početku karijere najviše duguje bratu, skladatelju i izvrsnom pijanistu Božidaru Kuncu. On je shvatio da njegova solistička karijera nikada ne bi mogla biti takva kakvu je proricao sestri, i sve je svoje golemo znanje podredio oblikovanju buduće Zinke Milanov.

Debi Zinke Kunc, tada udane Vilfan, bio je u Ljubljani 29. listopada 1927. Glas stoljeća, kako su ga poslije nazivali, prvi se put na sceni čuo u ulozi koje će postati legendarni tumač, Leonore u Verdijevoj operi Trubaduru. Do travnja 1966., (osim razdoblja 1947.-1951.), Zinka Kunc bila je članica njujorškog Metropolitana, u kojemu je zajedno s turnejama ansambla nastupila 424 puta i ostvarila četrnaest uloga. Bila je njegova primadonna assoluta, la regina della casa (kraljica kuće), sudionica svečanih premijera i otvaranja sezona, apsolutna miljenica publike. Nastupom na oproštajnom koncertu u staroj zgradi Metropolitana 13. travnja 1966. zaklopila je svoju knjigu, kako je sama rekla, a s njom se zatvorio veliki luk grandioznog pjevanja. Nakon svoje pjevačke karijere postala je aktivan pedagog u školovanju opernih pjevača.

Prije Drugoga svjetskog rata redovito je gostovala u Zagrebu pa je 1939. pjevala Normu na premijeri opere, a poslije rata njezina su se gostovanja posve prorijedila. Pjevala je u Bečkoj državnoj operi, Scali i Covent Gardenu. Godine 1984. za svoje je djelovanje u Sjedinjenim Državama dobila specijalnu medalju kao jedna od 87 istaknutih ličnosti stranog podrijetla koje su svojim prinosom zadužile New York i Sjedinjene Države. Umrla je 30. svibnja 1989. godine u New Yorku.

1949. – Velika Britanija priznala nezavisnost Republike Irske

Britanska vlada priznala je na današnji dan 1949. Irsku kao samostalnu državu. Nakon što su otok u 12. stoljeću pokorili Normani, otočna zemlja pala je pod dugogodišnju vlast Engleske koja se prema zatečenom stanovništu odnosila bez poštovanja te su brojni Irci u 19. stoljeću pobjegli u Ameriku. Nakon dugih i teških pregovora, Britanci su 1949. konačno priznali Irsku koja je dan nakon priznanja postala suverena Republika (izuzev Sjeverne Irske) s glavnim gradom Dublinom.

2002. – Proglašen Dan službi nacionalne sigurnosti RH

Prema Strategiji nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, koju je Hrvatski sabor donio 19. ožujka 2002. godine, pod nacionalnom sigurnošću Republike Hrvatske razumijevaju se: određeno (postignuto ili projektirano) stanje sigurnosti, funkcionalno područje djelovanja različitih sigurnosnih institucija, zajedno s ukupnim društvenim nastojanjima na polju postizanja sigurnosnih ciljeva, te same institucije sigurnosti, povezane u uređeni sustav odnosa. Dana 17. svibnja 1997. proglašen je Dan službi nacionalne sigurnosti RH.