NA DANAŠNJI DAN: Adam Mickiewicz, Fran Galović, Krsto Hegedušić, Tutankamonova grobnica, Eugen Ionesco, Nada Ruždjak, Tina Turner, Krešimir Ćosić, Ivan Cesar, Ana Rukavina
Adam Mickiewicz, književnik – 1855.
Mickiewicz Adam, poljski književnik (Zaosie, Nowogródek, danas Bjelorusija, 24. XII. 1798 – Carigrad, 26. XI. 1855). Prvu naobrazbu stekao u dominikanaca u Nowogródeku. Završio 1819. klasičnu filologiju u Vilniusu. Pod optužbom za urotničku djelatnost bio osuđen na šestomjesečnu zatvorsku kaznu. Potom bio u progonstvu (Sankt Peterburg, Moskva, Odesa), prijateljevao s dekabristima i A. S. Puškinom; putovao je 1829. u Njemačku i Italiju te sa Z. Krasińskim u Švicarsku. Pokušao se 1830., neuspješno, priključiti poljskom ustanku. God. 1832. u Parizu u krugovima poljske tzv. velike emigracije slovio za najvećega duhovnog autoriteta.
Adam Mickiewicz
U Rimu je 1848. utemeljio poljske legije u sastavu talijanske vojske u borbi protiv Austrije. U Parizu s francuskim socijalistima utemeljio je 1849. dnevnik La Tribune des Peuples, u kojemu je objavljivao političke napise. Nakon zabrane lista, živeći pod stalnim policijskim nadzorom, radio kao knjižničar. Kada je izbio Krimski rat, otišao u Tursku, gdje je potaknuo organiziranje poljskih legija. Navodno je bio otrovan, no izvjesno je da je umro za epidemije kolere.
Već za života bio je prihvaćen kao bard romantizma (prvi poljski romantični pjesnik-prorok – wieszcz), čiji je kult snažno utjecao na oblikovanje poljske nacionalne svijesti u XIX. stoljeću. Kao liričar nazivan i »slavenskim bardom« i tvorcem »slavenske drame«, začetnik je poljskoga romantizma i autor nacionalnoga epa. Spojivši klasicizam s romantizmom i otvorivši romantizam prema realizmu, odsudno je utjecao na potonji razvoj poljske književnosti. Reformirao je i obogatio poljski jezik te odredio smjer njegove standardizacije.
Fran Galović, hrvatski književnik – 1887.
Fran Galović
Fran Galović rođen je u Peteranecu kod Koprivnice 20. srpnja 1887., a bio je hrvatski književnik iz razdoblja moderne. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu i Pragu. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu. Jedan je od najznačajnijih pjesnika dijalektalne poezije (antologijske su njegove pjesme na kajkavskom narječju: ‘Kostanj’, ‘Jesenski veter’, ‘Crn – bel’ itd.) Najpoznatija pjesma na štokavskom narječju mu je zasigurno ‘Childe Harold’. U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije – život je izgubio sa samo 27 godina, kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914. u Mačvi, boreći se protiv srpske vojske. Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je ‘Tamara’ iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, ‘Z mojih bregov’, izdana je posthumno 1925. U njegovim djelima se naziralo i znanstvene fantastike.
Krsto Hegedušić, kipar – 1901.
Krsto Hegedušić (Petrinja, 26. studenoga 1901. – Zagreb, 7. travnja 1975.), hrvatski slikar.
To što se rodio u Petrinji nije za njega imalo velike važnosti, jer se poslije očeve smrti 1909. godine obitelj vratila u Hlebine od kuda je obitelj Hegedušić bila podrijetlom i od tada počinje njegova prisna veza s Podravinom.
Godine 1920. pohađa Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt ( današnju Likovnu Akademiju) u Zagrebu i slika prve arhetipske podravske idile. Specijalka kod Becića i grafički tečaj kod Krizmana obogatili su Hegedušićevo znanje, ali nisu utjecali na njegov slikarski stil.
Krsto Hegedušić
U Parizu gleda slike Pietera Breughela i sluti svoju figuralnu morfologiju. Ni tada se ne prekida njegova veza s Podravinom. Iz sjećanja na podravska obojena stakla nastala je mala tempera, također na staklu Bilo nas je pet vu kleti. Malo poslije, 1929. , nakon susreta sa slikarima Tabakovićem i Postružnikom i pariškim đakom Leom Junekom, osniva skupinu Zemlja. Slika Harmonikaš iz tog razdoblja ideološki odbacuje umjetnost radi umjetnosti, Poplava je puna kritičkog naboja i razornog djelovanja. Podravski motivi tiskani 1933. kao vizualni korelat književnog ruralnog mita Miroslava Krleže popraćeni su i Krležinim predgovorom.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarskih istupa privaća zaštitu kardinala Stepinca i tijekom 1941. radi mnogobrojne skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici. Poslije rata Hegedušić je imenovan redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti, a 1950. dobiva naslov majstora slikara i postaje voditelj majstorske radionice. Hegedušićevo slikarstvo dokaz je da se umjetnost ne može posve odvojiti od spoznaje, zato u njegovim slikama ima i poruge i suvremenih otuđenja. Mladoženja, vol i pumpa iz 1969., slika je onoga što ostaje, a što je ostalo od grada, što je ostalo od čovjeka u gradu. Od 1971. do 1973. u spomen-domu na Tjentištu radi na velikom ciklusu fresaka. Prizori su puni strave. Čitav taj veliki i radikalni opus Krste Hegedušića ne možemo svrstati u lijepe slike, jer one su pobuna protiv zla.
Pronađena Tutankamonova grobnica – 1922.
Tutanchamun
Dana 4. studenog 1922, grupa za iskapanje Howarda Cartera pronašla je tragove koji vode to Tutankamonove grobnice, najbolje dosad očuvane i netaknute faraonske grobnice ikada pronađene u Dolini kraljeva. Javio je svom sponzoru, lordu Carnarvonu da dođe, te su na današnji dan, 26. studenog 1922, prije točno 90 godina, Carnarvon, njegova kćer i Carter, te ostali pomagači napravili malenu rupu u gornjem lijevom kut na ulazu, te je bilo moguće uz svjetlost svijeće vidjeti mnogo zlata i blaga od ebanovine koji su se još uvijek nalazili na mjestu u grobnici. Napravio je proboj u grobnicu uz pomoć dijetla koje mu je dala baka za sedamnaesti rođendan. U tom trenutku još nije znao da li je to bila grobnica ili samo lažna prostorija, ali vidio je obećavajuća zapečaćena vrata između dva kipa. Kada je Carnarvon pitao “možete li išta vidjeti”, Carter je odgovorio s poznatim riječima “Da, divne stvari.”
Eugene Ionesco, pisac – 1909.
Eugen Ionesco
Eugene Ionesco, rođen Eugen Ionescu (Slatina, 26. studenog 1909. – Pariz, 28. ožujka 1994.), je bio francusko-rumunjski književnik i dramatičar, te jedan od glavnih predstavnika Teatra apsurda. Iznad ismijavanja najbanalnijih situacija, Ionescove drame opisuju na realan način samoću ljudi i beznačajnost egzistencije pojedinca. Ionesco je rođen 26. studenog 1909. u rumunjskom gradu Slatini. Otac mu je bio Rumunj, a majka Francuskinja grčko-rumunjskog porijekla. Mnogi izvori navode njegov datum rođenja kao 1912., no to je greška nastala iz Ionescove vlastite taštine. Ionesco se 1911. seli u Francusku gdje ostaje sve do 1922. kada se vraća u rodnu Rumunjsku. Njegovi roditelji rastavili su se za vrijeme boravka u Francuskoj, 1916. Po povratku u Rumunjsku, morao je ponovno učiti rumunjski jezik kako bi mogao normalno pratiti predavanja tijekom školovanja u Bukureštu. Nakon srednje škole, 1928. počinje studij francuske književnosti na sveučilištu u Bukureštu. Na sveučilištu je diplomirao 1933. Za vrijeme studija upoznao se s Emilom Cioranom i Mirceom Eliadeom te su njih troje postali doživotni prijatelji.Ionesco je dobio i mnogo nagrada od kojih su najistaknutije: Nagrada na Tourskom festivalu za film 1959., Prix Italia 1963., Nagrada Asocijacije kazališnih pisaca 1966., Grand Prix National za kazalište 1969., Monaco Grand Prix 1969., Austrijska državna nagrada za europsku književnost 1970., Nagrada Jeruzalem 1973., te počasni doktorati na sveučilištima u New Yorku, Leuvenu, Warwicku i Tel Avivu. Ionesco je preminuo u Parizu 28. ožujka 1994. u svojoj 84. godini, a pokopan je na pariškom groblju Montparnasse.
Nada Ruždjak, operna pjevačica – 1934.
Nada Ruždjak (Zagreb, 26. studenog 1934. – Zagreb, 27. listopada 2012.), hrvatska operna pjevačica, sopran.Nada Ruždjak se školovala u Rijeci, a pjevanje je učila najprije kod Mice Glavačević, a nastavila kod Nade Auer, Lava Vrbanića i Zlatka Šira.
Nada Ruždjak
Debitirala je 31. prosinca 1961. na pozornici riječkoga Narodnog kazališta Ivan Zajc (danas HNK Ivana pl. Zajca) u ulozi Marice u Splitskom akvarelu Ive Tijardovića. Nakon povratka u Zagreb 1963. godine bila je članicom Gradskog kazališta Komedija. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu debitirala je 24. listopada 1965. kao Gilda u Verdijevoj operi Rigoletto. Opernu je publiku oduševljavala lijepim i ujednačenim sopranom, besprijekornom intonacijom te virtuoznim koloraturama.
Nada Ruždjak je tijekom bogate karijere otpjevala mnoge lirske i koloraturne sopranske uloge, za koje je primila brojna priznanja i nagrade. Njegovala je i koncertni repertoar te nastupala s mnogim hrvatskim glazbenicima i instrumentalnim ansamblima. Za svekoliko umjetničko djelovanje dodijeljena joj je 2008. godine i Nagrada hrvatskog glumišta.
Tina Turner, pjevačica – 1939.
Tina Turner,
Tina Turner, rođena kao Anna Mae Bullock (Nutbush, Tennessee, SAD, 26. studenog 1939.), američka je soul, R&B, dance, disco, pop, rock pjevačica, glumica, plesačica i tekstopisac. Nagrađena je s osam Grammy nagrada. Časopis “Rolling Stone” stavio je Tinu na listu Besmrtnika – najvećih izvođača svih vremena. Tina je dobila i svoje mjesto u Rock and Roll Hall of Fame muzeju, Clevelandu. Dobitnica je Grammy Hall of Fame Award nagrade. Jedna je od najpopularnijih i najuspješnijih ženskih rock izvođačica svih vremena s prodanih gotovo 200.000.000 albuma, što kao samostalna izvođačica, što kao članica sastava bivšeg supruga Ikea Ike & Tina Turner.
Krešimir Ćosić, košarkaš – 1948.
Krešimir Ćosić (Zagreb, 26. studenoga 1948. – Baltimore, SAD, 25. svibnja 1995.), bio je hrvatski košarkaš i trener. Osvojio je gotovo sve što se može osvojiti u amaterskoj košarci, a ostavio je trag i u sveučilišnoj američkoj košarci.
Krešimir Ćosić
Poznat po eleganciji, vrhunskoj tehnici i taktici igre, plijenio je i svojim srdačnim karakterom i dobrotom, te je mnogima nakon njega služio kao športski i osobni uzor. Uvršten je među 50 osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi.
U periodu od 1969. do 1973. godine igrao je u SAD-u za Sveučilište Brigham Young. Bio je prvi neamerikanac kojeg su uzeli na draft u NBA. Godine 1972. Portland Trail Blazersi izabrali su ga kao broj 1 u 10. rundi drafta. Zatim je sljedeće godine izabran je od Los Angeles Lakersa u 5. rundi kao 15. izbor drafta. Iako je imao nekoliko ponuda iz profesionalne NBA lige, Ćosić se odlučio za povratak u Europu. Mnogi stručnjaci smatraju kako je Ćosić mogao igrati zapaženu ulogu u NBA ligi, i to u vrijeme kada ondje uopće nije bilo ne-američkih igrača. Bio je prvi Europljanin u sastavu All American (All Stars).
Ivan Cesar, političar – 1993.
Godine 1990. predsjednik Hrvatske kršćanske demokratske stranke, 1991. ministar u Vladi demokratskog jedinstva. Objavljivao književnopovijesne studije o slovensko-hrvatskim književnim vezama i slovenskoj književnosti (Od riječi do znaka, 1990).
Ana Rukavina – 2006.
Nakon njene smrti, osnovana je ‘Zaklada Ana Rukavina’, koja prikuplja sredstva za razvoj Hrvatskog registra donora koštane srži. Slogan zaklade je ‘Želim život’.
Ana Rukavina
Dana 26. studenog 2006. umrla je Ana Rukavina, hrvatska novinarka. Rodila se u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Centar za kulturu u Križanićevoj ulici. Studirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, gdje je diplomirala 12. listopada 2001. Radila je u gradskoj rubrici Vjesnika od ožujka 2002. Kasnije se preselila u Šibenik, gdje se udala i nastavila raditi kao dopisnica Vjesnika. Sredinom 2005. dijagnosticirana joj je leukemija. Liječila se na Odjelu za transplantaciju koštane srži na KBC-u na Rebru i počela se oporavljati, da bi se u listopadu 2006. bolest vratila. Napisala je dirljivo pismo o svojim tegobama, moleći za pomoć u liječenju, jer je postojala mogućnost da ode na terapiju u SAD. Njeno pismo jako se brzo proširilo po internetu i drugim medijima te je velik broj ljudi ponudio pomoć. Željela je usmjeriti pozornost javnosti na nedostatak donora koštane srži i na potrebu osnivanja banke matičnih stanica iz pupkovine. Umrla je 26. studenog 2006. Nakon njene smrti, osnovana je ‘Zaklada Ana Rukavina’, koja prikuplja sredstva za razvoj Hrvatskog registra donora koštane srži. Slogan zaklade je ‘Želim život’.
….
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;
