MLADEN BORKOVIĆ, legenda lukavečkog nogometa: Žalostan sam i duboko razočaran posljednjim događanjima u klubu. Kapetan i njegova ekipa brod koji tone napuštaju posljednji, ovdje su oni prvi uskočili na čamac za spašavanje

Ne stišavaju se reakcije oko Nogometnog kluba Lukavec, koji se povlačenjem dosadašnje Uprave našao na svojevrsnom novom početku. Skupština kluba održana u srijedu donijela je i velike promjene, jer NK Lukavec po novome je preimenovan u HNK Lukavec, što je izazvalo velike polemike u javnosti. I dok ne tvrde kako se ovdje ne radi o novom pravnom subjektu, već samo o promjeni imena, mnogi kojima je stalo do opstojnosti kluba ne bi se time složili. Uostalom, želi li NK Inker preuzeti status od NK Lukavca u 3. NL, NK Lukavec se treba fuzionirati sa zaprešićkim klubom, čuli smo više puta proteklih dana.

Jedan od onih kojima je stalo do opstojnosti dosadašnjeg NK Lukavca je Mladen Borković, nekada istaknuti igrač kluba u njegovim prvotnim sjajnim razdobljima, a kasnije trener pionirske i juniorske momčadi s kojima je postizao brojne uspjehe. Njegova velika ljubav prema klubu ne čudi, jer velikog traga u NK Lukavcu ostavio je i njegov otac Jura, koji je bio dugogodišnji predsjednik, a kasnije i doživotni počasni predsjednik, kao i brat Rajko.

-Tek jednu polusezonu brat i ja smo odigrali u Hrašću, sve ostalo sam bio tu doma u Lukavcu. Dogurali smo i mi tada do 3. HNL s momčadi koja je većinom bila sastavljena od domaćih igrača, a osvojili smo i dva gorička Kupa. Uz mene i brata bili su tu Pavišići, Humeljak, Đurašin, braća Ferko, Jambrek, Brebrić i još neki dečki. Bili smo stvarno dobra klapa, a posebno mi je u sjećanju Kup utakmica protiv Hrvatskog dragovoljca na Radnikovom stadionu- započeo je priču Mladen Borković, koji posljednjih godina nije direktno vezan uz “svoj” klub, no bez obzira na to pratio je što se događa.

-Gledajte i kada smo nakon tih zvjezdanih trenutaka skliznuli nazad do 1. ŽNL uvijek smo bili tu. Punih osam godina brat je bio trener seniora, a ja mlađih pionira i juniora. Uspjeha s domaćim dečkima bilo je uvijek. Pa seniori koji su većinom bili sastavljeni od Lukavčana vratili su se u Jedinstvenu županijsku ligu gdje smo se nosili i s daleko jačim sredinama- priča nam Borković i otkriva tajnu tih uspjeha.

-Vrlo jednostavna je ta tajna, dečki su imali povjerenja u nas, a mi u njih. Pa jedino istinsko pojačanje sa strane bio je Igor Ambroš koji je u Lukavcu igrao deset sezona. No, osim igračkih, on je imao i ljudske kvalitete. Nažalost, takve igračke veličine danas su rijetkost- govori nam Šešo, koji je posljednji angažman u klubu imao kao član Uprave, čiji su se čelni ljudi ovog ljeta odlučili povući sa svojih pozicija.

Ranije je to učinio i Mladen, koji se nije slagao s njihovom vizijom razvoja kluba.

-Kada sam vidio kamo to ide zatražio sam sastanak s čelnim ljudima kluba, predsjednikom, dva dopredsjednika i trenerom. Smetalo mi je što više ne igraju naši domaći dečki, koji su se polako micali, kako bi se oslobađalo mjesto za igrače sa strane, koji i nisu bili boljih od naših igrača. Gledajte, mi smo u jednom trenutku imali osmoricu Lukavčana u prvom sastavu, a preko noći se to promijenilo. Bili su tu tada Valentin i Luka Borković, braća Grdenić, braća Hladni, Huzjak, Luter, a kasnije im se pridružio i Humeljak. Valja se sjetiti i Augustića, Mihanovića, Hajduka, Maslača koji su tu bili kad je bilo najteže. Ti igrači i danas bez problema mogu igrati Četvrtu ligu. No, njima je to tada bilo nebitno. Reći ću i to da su pojedini igrači kada je bilo problema s brojem igrača riskirali svoje zdravstveno stanje kako bi mogli klubu, koji ih je nakon toga doslovno odbacio- o neslaganju s tadašnjim vodstvom će Borković, koji se u međuvremenu aktivirao u Mjesnom odboru, gdje je u aktualnom mandatu izabran za dopredsjednika.

Upravo i zahvaljujući Mjesnom odboru i Gradu Velikoj Gorici na Sportskom centru u Lukavcu, stvoreni su sjajni infrastrukturni uvjeti. S obzirom na to, da se veliki dio investicija odrađivao i preko Mjesnog odbora, vodstvo sela tražilo je da ima svoga predstavnika u Upravnom odboru.

-Želja nam je bila da ima bolju koordinaciju s klubom, no nažalost nismo bili pozvani niti na jedan sastanak-otkriva nam Mladen, koji proteklih godina više nije ni pratio ligaške utakmice “svoga” kluba.

-Pratio sam ja nogomet i klubove iz okolice. Puno puta su me ljudi tamo znali pitati “zašto ste im to dozvolili”. Jednostavno, to je bila borba s vjetrenjačama, a ja sam uporno ponavljao da će doći do ovoga, no svi su bili zaslijepljeni Trećom ligom- rekao nam je naš sugovornik, koji se odazvao i skupštini u srijedu.

-Nakon svega mogu samo reći da sam žalostan i duboko razočaran, pogotovo ako je ugašen klub koji ima tradiciju dugu 77 godina. Taj su klub osnivali naši djedovi i očevi, a u stvaranju uvjeta kako na starom i novom igralištu sudjelovali su svi naši mještani- priča nam Mladen koji ne želi ulaziti u tobožnju fuziju s klubom iz Zaprešića.

-Svašta se priča, no jedno je sigurno, u tome netko ima prste. To nisu čisti posli-naglašava.

Naročito ga boli način na koji su otišli dosadašnji čelni ljudi kluba.

-Prvo im treba čestitati na svemu onome dobrome što su napravili, no način na koji su otišli nije za pohvalu. Kada brod tone, a gledali ste Titanik kapetan ostaje zadnji na njemu. Nažalost, ovdje je bio suprotan slučaj, jer kapetan i njegov prvi suradnik prvi su skočili na brod za spašavanje. Ovime sam vam sve rekao- ističe Borković, koji novom čelništvu kluba želi puno uspjeha i sreće u radu.

-Tko god bude igrao i vodio Lukavec želim im puno uspjeha i sportske sreće, jer će im trebati. Koliko čujem u klub će se vratiti domaći dečki što podržavam. Sada je najvažnije da klub nastavi s radom i okupljanjem djece- ističe Mladen uz poruku za kraj;

-Osobno bih radije da smo kao NK Lukavec krenuli iz 2. ŽNL, nego da smo osnovali novi klub, ako je to točno. No, vrijeme će sve pokazati- zaključio je što god netko mislio legenda nogometa u Lukavcu, Mladen Borković.