Marko Magdić: Sada punim vjetrom možemo dalje
Od 2013. godine na čelu Općine Križ je 37-godišnji Marko Magdić. Te 2013. godine kada je preuzeo dužnost načelnika od Ivane Posavec- Krivec dočekalo ga je mnoštvo problema i poteškoća. Bez obzira na to nije odustajao niti jednog trenutka. Njegovu požrtvovnost, ali i želju za daljnjim napretkom ove općine smještene u moslavačkom zemljopisnom području mještani su prepoznali te su mu na svibanjskim izborima ove godine ukazali novo povjerenje koje ga obvezuje da nastavi stazom kojom je išao i do sada.
Gospodine Magdić iza Vas je jedan mandat na čelu Općine Križ, što je obilježili to razdoblje od 2013. do 2017. godine?
Četiri godine relativno brzo su prošle. Za nekog je to malo, a za nekog jako puno, no ono što ja često ističem je da onaj tko radi ovaj posao, četiri godine su mu dovoljne da shvati kako politika i ovaj posao funkcioniraju. Možda su četiri godine nedovoljne da se realiziraju svi projekti i investicije koje su nužne da bi zadovoljili želje i potrebe svojih sugrađana. No, ako ulazite u drugi mandat to je onda dobra podloga da si stvorite uvjete da možete krenuti dalje. Mogu reći da sam u te četiri godine i ja stasao i učio se ovom poslu, jer sam iz privatnog sektora došao u ovaj javni. Mogu slobodno reći kako ne postoji niti škola, niti fakultet za općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana. Shodno kompetencijama koje ste usvojili radeći na nekim drugim mjestima preuzimate takav stil upravljanja i ophođenja, te to prenosite na ovaj posao.
Bile su to izuzetno teške četiri godine, koje sam ja sa svojim suradnicima iznio, jer preuzeli smo 28 milijuna dospjelog i nedospjelog duga. Riječ je o velikim investicijama koje su započete, a nisu dovršene. Neke investicije bile su primjerice još od 2010. godine neplaćene. Samim time i ja sam zatekao kako se ono kaže „kosture iz ormara“. Tada shvatite da ćete gotovo cijeli svoj mandat potrošiti na saniranje tuđih, a od tog trenutka vaših zaduženja te samim time morate konsolidirati redove kako bi to mogli prezentirati građanima, jer jednim dijelom morate i sebe opravdati zašto im ne možete opravdati očekivanja i povjerenje koje su vam dali.
Pa da li ste zadovoljni odrađenim poslom u te četiri godine?
Kada su me ljudi pitali da li sam zadovoljan prvim mandatom, vrlo često sam rekao kako sam djelomično zadovoljan upravo u ovom kontekstu što sam vam rekao. Zadovoljan sam zato što kad radite u težim uvjetima rada onda to znači da se bolje kalite i da vam ništa nije poklonjeno, već ste na jedan teži i kompliciraniji način došli do rezultata. U te četiri godine ipak se dosta odradilo u odnosu na stanje i situaciju kakva je bila. Dosta se radilo u komunalnoj infrastrukturi, predškolskom odgoju, kulturi, sportu i vatrogastvu.
Sad kad se podvuče crte na što se ponosni iz tog razdoblja, koje je bilo sve samo ne lagano?
Najponosniji sam na to što smo u toj dubiozi, problemima i nedaćama uspjeli odraditi dosta investicija i projekata u gotovo svim mjesnim odborima i selima. To govorim zato što su za mene projekti manje vrijednosti izuzetno bitni, pogotovo onda kada ste svjesni situacije da se u ta sela cijelo jedno desetljeće nije uložena niti kuna. Kada vi s ograničenim brojem sredstava odradite jedan projekt u nekom selu koje nije nikad nitko od tadašnjih vlastodržaca kako ih ja nazivam pogledao, pridao im pažnje, niti im vratio ono što su oni uložili u općinski proračun, onda je to za mene najveća vrijednost. Ta vrijednost je za mene valorizirana na najbolji mogući način time što sam dobio potporu u 15 od 16 naselja na području Općine Križ na prethodnim izborima. To je veliki poticaj za dalje, ali i veliko priznanje meni da ono što smo radili da je bilo dobro te da idemo u dobrom smjeru.
Upravo radi toga dobili ste i povjerenje za još jedan mandat u kojem će te zasigurno pokušati napraviti puno više budući da imate čiste račune.
Postoji još mali dio obaveza koje vučemu u ovom mandatu, no glavninu duga koji smo iznijeli na svojim leđima podmirili smo. Sada možemo ono što se kaže punim vjetrom dalje. Udarili smo dobre temelje, te se bez lažne skromnosti mogu pohvaliti kako sam ja sedmi načelnik ove općine od osnutka koji je pobijedio u prvom krugu sa 65 posto glasova pored drugih šest kandidata za načelnika i pet listi za Općinsko vijeće gdje smo kao koalicija osvojili 10 od 15 mandata. To je veliki motiv i čast, ali i obaveza za dalje.
Na čemu ćete bazirati daljnji rad u preostale tri i pol godine što su Vam preostale do kraja mandata?
Ono što se radi dobro, to se po meni ne bi trebalo mijenjati. Najavili smo daljnja ulaganja u mjesne odbore gdje ima i nekoliko većih projekata. Jedan od njih slijedi, jer upravo smo pred potpisom ugovora za izgradnju novog dječjeg vrtića od 1500 kvadrata za nekih 150 djece i 22 zaposlenika. Nećemo zanemariti niti odvodnju i kanalizaciju, kao ni sanaciju određenih zgrada u kulturi, obnovu crkvi i društvenih domova, ali i rekonstrukciju nerazvrstanih cesta. Sve su to projekti koji su ključni za razvoj našeg kraja, ali i za ostanak svih ljudi u našoj Općini, jer niti nas ne zaobilaze ti negativni trendovi iseljavanja, zbog čega uz ova održavanja infrastrukture moramo raditi i na stvaranju novih vrijednosti. Mi ćemo i dalje nastaviti u istom tempu, planova je puno, a realizacija svega navedenog ovisit će i o našem statusu u Županiji, ali i samoj državi.
Kad smo već kod tog statusa, kakva je suradnja Općine sa Zagrebačkom županijom i Vladom Republike Hrvatske. Ima te li potporu za projekte koje želite realizirati?
I ovu priliku koristim da se zahvalim Zagrebačkoj županiji i županu Stjepanu Kožiću što svake godine izdvoje jedan dio sredstava iz proračuna na temelju projekata i programa koje prijavimo kod njih. Redovno dobivamo sredstva, da li su ta sredstva dostatna u odnosu na druge sredine, o tome se da razgovarati. Već ste mogli steći dojam kako sam ja zadovoljan malim stvarima, tako da se zahvaljujem na svakoj dobivenoj kuni. Suradnja s Regionalnom razvojnom agencijom i svim stručnim službama je na zadovoljavajućoj razini, te takvu podršku očekujem i dalje. Što se tiče viših instanci, odnosno Ministarstava koja raspisuju natječaje i tu smo dosta ažurni. Gotovo svaka dva mjeseca prijavimo se na jedan natječaj. Tu moram napomenuti da je smisao da pratite one natječaje sukladne vašem proračunu. Shodno izrečenome, i tu imamo podršku države, odnosno Ministarstava koja nude neka sredstva za projekte i investicije.
S ovih političkih tema red je da prijeđemo na nešto lakšu tematiku, društveni i sportski život koji je kao i u većini sredina i ovdje žila kucavica, budući da se možete pohvaliti uspješnim vatrogasnim društvima, ali i sportskim kolektivima koji također nižu odlične rezultate.
Uz brojne udruge koje su itekako aktivne svakako treba spomenuti i tri zajednice koje djeluju na području naše Općine. To su Zajednica sportskih udruga, Vatrogasna zajednica i Zajednica tehničkih kultura. Naši vatrogasci nižu nebrojene uspjehe pa su tako članovi DVD-a Razljev na Vatrogasnoj olimpijadi ovog ljeta osvojili deseto mjesto, što je kruna njihovog rada.
Što se tiče Zajednice športskih udruga imamo registriranih 600 do 700 sportaša u 12 klubova koji također postižu dobre rezultate od općinskih, županijskih, državnih, a u posljednje vrijeme i na međunarodnim natjecanjima. To nas neizmjerno veseli i pokazuje da se u sport isplati ulagati. Na tu temu mogu spomenuti kako smo ove godine u izgradnju tribina na Sportskom parku uložili 200-tinjak tisuća kuna.
Zajednica tehničkih kultura posebno me veseli, jer to je jedina Zajednica tehničkih kultura u Republici Hrvatskoj koja djeluje u jednoj općini. No, i ostale naše udruge rade i djeluju, a u skladu sa svojim mogućnostima pomažemo ih i mi kao Općina. Godišnje imamo pedesetak manifestacija, posljednja je bila Cross hill run, odnosno utrka dobrih želja. Ta je utrka polučila odlične rezultate i pokazala se jako dobrim projektom. No, kod manifestacija nikako ne smijem zaboraviti niti na Dane posvećene Milki Trnini i Josipu Badaliću.
Upravo je Milka Trnina, ličnost po kojoj je ova Općina prepoznata i zahvaljujući kojoj se zna za ovaj kraj, kao i za njeno rodno mjesto, Vezišće.
Kada netko spomene Milku Trninu onda bi trebao prepoznati i Križ i Vezišće. U Zagrebu čak djeluje i Udruga poklonika Milke Trnine te o njoj ne treba trošiti puno riječi. Njoj u čast u lipnju su Lipanjski susreti, jedna kulturno- zabavna manifestacija, dok se u prosincu svake godine dodjeljuje plaketa Milke Trnine u novoobnovljenom Spomen domu u Vezišću. U suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu tada nam gostuju vodeći i eminentni operni prvaci koji njoj u čast izvode nekoliko glazbenih brojeve što je lijep završetak jedne, ali i najava nove godine.
Općina Križ iz svega navedenog pruža sve ono potrebno za jedan lagodan život. Što vi uz to vidite kao glavne prednosti ove Općine?
Prednost nam je prije svega geografski položaj. Ovdje je bitna tema gospodarstvo i poduzetništvo koji ovdje imaju veliku tradiciju i povijest. Nažalost, moram konstatirati da nam broj zaposlenih zadnjih godina dosta pada, to je rezultat onih stopa mortaliteta i nataliteta, ali i iseljavanja ljudi. Izazovno će nam biti u ovom novom mandatu pronaći mehanizam ili alat kako doprinijeti da se gospodarstvo i poduzetništvo dovedu na stepenicu više. Upravo tu trebamo iskoristiti taj geografski položaj.
Ja i dalje smatram, da je ključ razvoja ove Općine baš taj položaj. To bi u prijevodu značilo da ljudi koji žive i rade u Zagrebu s vremenom počnu odlaziti u ove ruralnije krajeve, pa tako i u našu Općinu. To znači, da ja nemam ništa protiv toga da oni rade u Zagrebu, ali volio bih da žive u našoj Općini. Ako gledamo okruženje u odnosu na Zagreb, onda vidimo da su gradovi poput Svete Nedelje, Zaprešića, Velike Gorice i Samobora na istoj udaljenosti od Zagreba kao i Općina Križ. No, tamo je gospodarstvo i život na puno višoj razini. Ne vidim razloga zašto i Općina Križ ne bi to bila u dogledno vrijeme.
Ipak jedan od nedostatak zasigurno je naplata cestarine koja se u vašem slučaju naplaćuje, dok toga u slučaju Svete Nedelje, Samobora, Zaprešića pa i Velike Gorice nema.
Prije otprilike tri godine krenula je jedna inicijativa od kolege gradonačelnika Ivanić- Grada i načelnika Općine Kloštar Ivanić i moje malenkosti gdje smo tražili od Uprave Hrvatskih autocesta da nam se ukine ili u konačnici smanji ta cestarina za naše sugrađane. To nije samo nešto što predstavlja trošak i veliki izdatak za njih kao fizičke osobe, već se to odražava i na onom kontekstu gospodarstva jer svatko gleda svoje troškove. To je i taj jedan faktor više koji odbija investitore iz naše sredine. Razgovor nažalost nije polučio rezultate. Ove smo godine ponovno pisali nadležnome Ministarstvu i Hrvatskim autocestama, no nismo dobili pozitivan odgovor. Na taj smo način diskriminirani u odnosu na druge sredine koje to ne plaćaju. Mi ćemo i dalje tražiti tu mogućnost i način da tu cestarinu smanjimo, ako ju već ne možemo ukinuti.
Nedostatak nam je i poduzetnička zona koja je davnih dana rasprodana, a za koju moj jedan kolega gradonačelnik kaže kako je ona prvi red do mora. To znači da je to zona kroz koju prolazi željeznički promet i autocesta. Od ukupno 126 hektara zemljišta, postotak izgrađenosti iznosi otprilike 18 do 20 posto. S te strane, to je jedan veliki problem jer u navedenu je zonu u izgradnju i ostalu infrastrukturu uloženo 30 do 40 milijuna kuna. To je rak rana ovog gospodarstva o kojem pričamo, jer nam svakodnevno dolazi netko od investitora raspitujući se za zemljište, no meni su nažalost ruke vezane, jer ta su zemljišta rasprodana. U mom prethodnom mandatu jedine dvije parcele koje su činile neku suvislu sredinu smo prodali. No, obvezali smo investitore da u roku od tri godine nešto izgrade, jer u suprotnome će morati vratiti zemljište bez povratka kupoprodajne cijene. Nadamo se da će se tako nešto pokrenuti, a na nama je samo da čekamo i gledamo hoće li tu biti ikakvih aktivnosti ili neće s obzirom na potencijal.
Iz Vašeg se govora može čuti da plan i viziju daljnjeg razvoja Općine imate, pa gdje vi na kraju svog mandata 2021. godine vidite Općinu?
Kad bismo rezimirali sve ovo što smo rekli, Općinu Križ vidim kao jednu zaista poželjnu sredinu za živjeti. Ne samo za ostanak, nego i za naseljavanje novim ljudima. Uloga svih nas u lokalnim sredinama, a ja to tako i doživljavam je da stvaramo što bolji standard za život, kako bi i vrtić, sva komunalna infrastruktura, ali i manifestacije imale smisla. Ja se nadam da ćemo mi uspjeti dovesti našu sredinu na jednu višu razinu. Postoji jako puno pravih razloga da tome tako i bude, no tu ne ovisimo sami o sebi, već i pomoći Županije, države kao i nekim drugim faktorima.
