Ljiljana Stanko: Čuvarica tradicije i kulturne baštine Vrbovca

U Vrbovcu (pa i šire) na sam spomen Ljiljane Stanko čovjeku se pred očima pojave snažne slike folklora, narodne nošnje, rukotvorine, baštine…

Prije nekoliko dana brojni su se Vrbovčani iznova okupili oko još jednog njenog pothvata: promovirala je vrlo opsežnu monografiju koju je napisala i uredila povodom 110 godina djelovanja Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva „Petar Zrinski“ (1912-2022.), čija je i sama članica od 1981. godina. Bila joj je to već treća knjiga u protekle četiri godine.

Za naš Portal tim povodom govori o sebi, svom radu i ljubavi prema narodnoj baštini i kulturi.

-Rođena sam 1967. godine u Vrbovcu gdje i danas živim i radim. Još kao osnovnoškolka sam počela plesati u folklornom ansamblu HKUD-a „Petar Zrinski“. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća počela sam raditi s najmlađom dječjom grupom istog Društva. Od 1994. radim s cijelim dječjim ansamblom, a godinu kasnije i s odraslima. Prije 18 godina okupila sam bivše plesače i formirala veteransku skupinu. Osim toga aktivna pjevam u ženskom vokalnom sastavu „Lera“ od prvog dana njihovog djelovanja 2006. godine. Od 2007. do 2012. radim s odraslom, a 2011.-2012. godine s dječjom grupom KUD-a „Frankopan“ iz Dubrave. Postavila sam brojne koreografije, kako za dječji, tako i za odrasli ansambl s područja cijele Hrvatske.

Osim rada s najmlađim i odraslim plesačima, Vaši se interesi protežu i na druga područja….

Godinama poučavam članove održavanju vrbovečke nošnje i izradi tradicijskog nakita. Također, nositeljica sam projekta “Pikni, skoči, vikni”, gdje djecu HKUD-a „Petar Zrinski“ i njihove prijatelje podučavam vezenju i izradi tradicijskog nakita. Osim toga, volim istraživati i zapisivati igre, običaje, pjesme, plesove i nošnju vrbovečkog kraja što sam povremeno i objavljivala (časopis Kaj, DVD o vrbovečkoj nošnji). Na seminarima Panonske zone predajem igre i plesove vrbovečkog kraja.

Još 2011. godine sam za Hrvatski radio u okviru serijala „Iz hrvatske narodne baštine“, pod nazivom „Glazbena baština kajkavskih krajeva“, snimila četiri emisije o dječjim igrama vrbovečkog kraja koje su emitirane 2012. godine i tri emisije o vrbovečkoj nošnji koje su emitirane 2014. godine. Od 2014. aktivno sudjelujem u radio-emisiji “Pod vrbovečkom poculicom”, koja se bavi baštinom i tradicijskom kulturom vrbovečkog kraja, a od 2018. je njena urednica i voditeljica.

Nerijetko Vas viđamo i za tkalačkim stanom i u tkalačkim radionicama…

Mislim da sam među rijetkima koja se bavi rozanjem, tkanjem i rekonstrukcijom narodnih nošnji. U okviru obiteljskog obrta „Unika-tno“ izrađujem unikatne, tradicijom inspirirane suvenire: prebirane i pretkivane bookmarkere, jastučiće punjene lanom, košticama višanja i lavandom, tradicijski nakit. Kako se ne bi zaboravile tradicijske vještine, vodim radionice za izradu vrbovečke poculice, rozanja – način izrade starijeg tipa vrbovečke nošnje, tradicijskog nakita od staklenih perli, „lepoglavske čipke“- čipke na batiće, izrade ftičeka od perja, ukrašavanja pisanica šlingom, vunom i svilom, necanja, zlatoveza, različitih tehnika vezenja te pletenja, kukičanja i sunčane čipke, tečaj krojenja i šivanja.

U okviru POU-a vodila sam i plesnu radionicu za djecu, te mnoge etnografske izložbe. U okviru dnevnog boravka za starije osobe Crvenog križa u Križevcima održavala sam radionicu sunčane čipke, a u Crvenom križu Vrbovec kreativne radionice kako od starih odjevnih predmeta napraviti nešto novo. U Dugom Selu sam vodila etno-radionice „Zavičajno ruho“ i „Folklor zavičaja“ na projektu EU Kultura i umjetnost radost življenja 54+, a u Gradečkom Pavlovcu tečaj rozanja gradečke nošnje.

Putem vlastitog obrta, ali i u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem, aktivno radite na očuvanju tradicijskih vještina. Ali, u to su uključeni i ostali članovi obitelji…

Točno. Sve ono čime se obrt danas bavi teško bi mogla izraditi sama, zbog toga se po potrebi uključuju i ostali članovi obitelji. Drvene dijelove kao što su okviri i škrinjice izrađuje suprug. Sin uskače prilikom snovanja i navijanja osnove na tkalački stan, a kćer kod izrade nakita i finalizacije nošnji.

Osim izrade novih nošnji i oglavlja, obrt se bavi i rekonstrukcijom i održavanjem starih nošnji. Specijalnost nam je rozanje, tehnika izrade sitnih nabora karakterističnih za vrbovečko područje, čime se kod nas više nitko ne bavi. Kod izrade novih nošnji koristimo se svim tradicijskim tehnikama kojima su se nekad nošnje izrađivale. Po potrebi tkamo, prebiremo i dupljamo na tkalačkom stanu, pletemo, kukičamo, vezemo, necamo, izrađujemo zlatovez, čipku na batiće te sunčanu čipku. Prilikom izrade nošnje koristimo se prirodnim materijalima od kojih su i nekad izrađivane nošnje.

Osim nošnji, istim tehnikama izrađujemo i suvenire: nadstolnjake, ukrasne i uporabne jastučiće punjene košticama od višanja, lanom, lavandom i hmeljom, bookmarkere, torbice, lutke, drvene škrinjice, božićne i uskršnje ukrase, tradicijski nakit i nakit izrađen tradicijskim tehnikama kao što su kukičanje i čipka na batiće.

Prošli ste brojne stručne oblike edukacije i seminare, pa i stekla licencije za vođenje folklornih družina

Sve je počelo još 1998. godine ciklusom seminara Ethno, na temu „Dječje folklorno stvaralaštvo i njegova scenska primjena“. Otada do danas naredalo se više od 20 seminara i radionica, a držim da je kruna stalne edukacije došla 2009. godine kada sam stekla status stručne voditeljice prema kriterijima HDFKiV, 2012. stječem licencu za vođenje folklornih družina prema kriterijima HDFKiV, a 2014. godine i status voditelja dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV.

Sa Zdenkom Bartol Ljiljana Stanko je suautorica brojnih etno-izložbi, a sudjelovala je u realizaciji fotografija za izložbu „Nekoć u Vrbovcu“ i fotografija za “Vrbovečku kuharicu.” U Muzeju Vrbovca postavila je „Seosku sobu“.
Osim vrbovečke, u „Reviji narodnih nošnji“ kroz pjesmu i ples prezentirala je nošnje cijele Hrvatske. Autorica je i urednica knjiga „Vrbovečka nošnja“, „Eci, meci, nekaj reci“ – dječje igre vrbovečkoga kraja i, nedavno, Monografije HKUD-a „Petar Zrinski“ pisane povodom 110. obljetnice Društva.

O Ljiljaninom spisateljskom radu biranim su riječima govorili ugledni recenzenti U recenzijama dr. sc. Tvrtko Zebec, znanstveni savjetnik Instituta za etnologiju i folkloristiku, te prof. Ivica Ivanković.

Podsjetimo, osvjedočena čuvarica tradicijskog blaga i baštine Ljiljana Stanko dobitnica je i Godišnje nagrade grada Vrbovca za 2018. godinu, a nedavno i novoustanovljene nagrade „Ruža“ Zagrebačke županije 2023. godine.