Ljevica bez pokrića: SDP-ova tišina u trećini Hrvatske opasnost je za demokraciju
Stranka koja je nekoć bila glavni izazivač vlasti, danas u velikom dijelu zemlje – jednostavno ne postoji. U čak 7 gradova i 112 općina nije imala ni protukandidate. Gotovo trećina Hrvatske ostala je bez ikakve ponude s lijevog centra.
To nije samo unutarnji problem SDP-a. To je politička opasnost. Demokracija bez konkurencije nije demokracija – to je monopol u tišini. A upravo to se događa: HDZ pobjeđuje jer se nitko ne trudi izazvati ga. Ne zato što su HDZ-ovi kandidati nezaustavljivi, već zato što su SDP-ovi – nevidljivi.
SDP isparava
SDP više ne pada. On polako isparava. Gubitak gradova poput Siska i Rijeke najbolji je dokaz da se stranačka infrastruktura urušava i tamo gdje je godinama postojala. Sisak, koji je godinama bio primjer kontinuiteta socijaldemokracije, sad je izgubljen. Rijeka, grad u kojem je SDP desetljećima bio simbol stabilne urbane ljevice, također je otišla iz ruku.
A onda slijedi ključni podatak: SDP je u prvom krugu dobio tek dva župana – Željka Kolara i Matiju Posavca (u suradnji). To su individualni rezultati jakih lokalnih figura, ne plod stranačke snage.
Ovakvo stanje traži dvije stvari. Prvo, hitnu smjenu vrha stranke. Drugo – i još važnije – dubinsku promjenu načina djelovanja. SDP više ne smije biti stranka iz Zagreba koja šalje priopćenja. Mora biti organizacija koja postoji na terenu, među ljudima. Bez lokalnih odbora, aktivnog članstva i prisutnosti u svakoj općini – nema opstanka.
Osim organizacijske, nužna je i ideološka obnova. SDP više ne govori o radu, o socijalnoj pravdi, o realnim problemima ljudi. Njihov narativ je bez snage i bez povezanosti s biračima. Stranka mora obnoviti program – i to ne deklarativno, već sadržajno. Ljude više ne zanimaju floskule o progresivnim vrijednostima, već konkretni odgovori: tko će dignuti mirovine, riješiti stambeno pitanje, zaštititi radnika?
Kriza SDP-a više od stranačkog problema
Pitanje koje se logično nameće: može li Možemo! preuzeti ulogu glavne lijeve opcije? Trenutno – ne. Osim Zagreba i simbolične pobjede u Pazinu, ta platforma izvan glavnog grada gotovo da i ne postoji. Nema mrežu, nema kadrove, nema bazu. Možemo! je politički eksperiment u urbanim sredinama, ali još nije – i možda nikada neće biti – nacionalna alternativa.
Zato je kriza SDP-a više od stranačkog problema. To je kriza reprezentacije cijelog političkog spektra. Ako se SDP ne oporavi – neće propasti samo jedna stranka, nego i cijela lijeva polutka hrvatske politike.
Vrijeme je za ozbiljan rez. Bez panike, ali i bez iluzija. Ovo nije pitanje ambicije, nego odgovornosti.
Jer demokracija bez ljevice – nije demokracija.
