Kristijan Jakić: Otac mi je prenio ljubav prema Dinamu

Nakon što je odradio prvu polusezonu u Dinamu i postao standardni prvotimac prvaka Hrvatske, iskoristili smo priliku da još jednom popričamo s Kristijanom Jakićem, kojeg smo uhvatili na odmoru u rodnim mu Runovićima.

Tom prilikom podijelio je s nama svoje dojmove o novom klubu, nastupima u Europi i očekivanjima u nastavku sezone.

Možete li nam za početak reći kako ste iskoristili prvenstvenu pauzu.

-Proveo sam dosta vremena s obitelji, što je najvažnije od svega i dobro za promjenu. Fizički sam se dobro odmorio iako sam doma uvijek trenirao, ipak nas čeka dosta utakmica u nastavku sezone, a i kondiciju treba održavati. Sve u svemu jedan jako dobar odmor, ali ipak sam se zaželio nogometa i jedva čekam početak priprema i nastavak sezone.

Kakav je bio osjećaj debitirati za Dinamo i to na Poljudu protiv Hajduka.

– U tom trenutku nije bilo sretnije osobe od mene. Nakon korone se vratiti na teren i debitirati protiv Hajduka na Poljudu. Nešto nestvarno. Nešto što se ne može riječima opisati. Navijaš za Dinamo od malih nogu pa debitiraš za Dinamo u najvećem derbiju hrvatskog nogometa. Neopisivo, ne znam što da ti kažem. Smatram i da sam dobro odigrao tu utakmicu, a najviše me obradovao rezultat koji smo ostvarili.

Standardni ste u prvih 11, može se reći da ste zagospodarili sredinom terena Dinama.

-Doveden sam kao šestica, iako sam u Lokomotivi igrao više na osmicu, prema naprijed. U početku mi se bilo malo teško i priviknuti, jer te lopta vuče prema naprijed, ali doveden sam kao šestica i sada se tako i ponašam. Sve što trener stavi ispred mene moram ispoštovati i mislim da sam svojim igrama, a i radom na treningu zaslužio mjesto u prvih 11 Dinama. Ništa ne dolazi slučajno.

Odličan ste tandem s Ademijem.

-Ademi je igračina, nevjerojatan. Ima svu slobodu, prema naprijed i nazad. U zadnje vrijeme igra u odličnoj formi. Asistira i zabija pogotke. Mislim da je i on sada puno slobodniji prema naprijed, a na meni je da osiguram leđa i držim sredinu terena, da zaustavim što više napada, da ne primimo gol, a sve što napravim prema naprijed je bonus. Jer u napadu imamo igrače koji mogu igrati u vrhunskim klubovima lige petice.

Prvijenac za Dinamo bio je i jedan od ljepših pogodaka ove sezone.

-Nadam se da je dosad najljepši i da će to i ostati. Neopisiv je osjećaj zabiti gol. Žao mi je samo što nje bilo navijača da mogu to s njima proslaviti. Jer zabiješ gol a vidiš prazne tribine, ne znaš kako bi reagirao. Da ih je i pet da se vesele s tobom odmah je ljepši osjećaj. Ali golovi će doći s dobrom igrom i radom.

U kakvom Vam je sjećanju utakmica protiv Feyenoorda u skupinama Europske lige, što Vam je bila vjerojatno i najlošija utakmica za Dinamo.

-Prva utakmica na takvoj razini, odlično sam se pripremio, zagrijao, super se osjećao. Ali kad je počela utakmica, odmah taj penal koji me malo pogodio. Vidio sam Lovru ispred sebe, htio primiti loptu u šesnaestercu iako se to nikada ne radi, ali u tom trenutku htio sam najbolje a napraviš najgore. Malo me izbacilo iz takta, ali sreća da me Livaković spasio. Ali svejedno, prve minute nakon toga povezao sam nekoliko grešaka, nisam mogao ispravno dodati ni da igrač stoji metar od mene, falio bi ga. Ali mislim da sam se poslije toga digao i odigrao dobro do izlaska iz igre. Svatko ima loš dan, a to se i meni dogodilo. Smatram da sam nakon toga sve utakmice u Europi koje sam igrao, odigrao na vrhunskoj razini.

Koliko znači i podrška trenera u tom trenutku. Da je i dalje nastavio vjerovati u Vas, a ne Vas na duže vrijeme ostavio na klupi i možda uništio samopouzdanje.

-Nakon Feyenoorda prvu sam utakmicu bio na klupi, ali to mi je bio samo poticaj da se trgnem, da zaboravim sve, nastavim davati sve od sebe. Trener Zoran je u tom trenutku vjerovao u mene i dao mi ponovo priliku i smatram da sam opravdao to povjerenje. Mislim da sam nakon toga odigrao 15-ak utakmica u nizu. Jedna velika čast za mene što mogu predstavljati Dinamo u Hrvatskoj i izvan.

Vaši prvi nastupi u Europi i odmah ste prezimili.

-Neopisiv osjećaj, nisam još svjestan toga što smo napravili, a cilj u nastavku je pobijediti Krasnodara u Rusiji i u Zagrebu. Bit će zahtjevan protivnik jer igraju bolji nogomet od CSKA, igrali su Ligu prvaka. Iako su lošiji na prvenstvenoj ljestvici, to nije pravi prikaz njihove kvalitete. Naš je cilj odigrati najbolje što možemo, imamo kvalitete i vjerujemo u prolaz dalje.

Kakva je razlika Dinama od drugih klubova naše lige što se organizacije tiče, bili ste u Lokomotivi, Istri i Splitu.

-Na svakom koraku se osjeti razlika u odnosu na druge klubove u kojima sam bio. Od odnosa prema meni prilikom pregovora pa do samog dolaska. Već dolaskom na trening si sretan. Od osoblja, trenera, igrača, organizacija putovanja, fizioterapeuti. Što ti god treba i kad god. Svima se možeš obratiti, nisam moga ni zamisliti da je to tako nešto. Nešto ti se dogodi, odmah svi traže najbolje rješenje za tebe, jednostavno ne mogu opisati. Ne mogu ni zamisliti kako je u najvećim europskim klubovima. Ali za naše pojmove Dinamo je dosta ispred ostalih.

Koji vas se stadion na kojem ste imali prilike do sada igrati najviše dojmio.

-Feyenoorda. Travnjak je nešto posebno, kao tepih, na ljepšem i boljem nisam igrao. Stadion odličan, skroz zatvoren, tribine uz travnjak, odmaknute par metara… Ogroman stadion, ne znaš di bi prije gledao. Nešto savršeno. Iako moram priznati da su svlačionice Dinamova stadiona puno ljepše.

Bili ste navijač Dinama od malih nogu što je za Dalmatinca ipak neobično.

-Otac je bio navijač Dinama, pa je to i prenio na mene. Tako mora biti. Najviše mi je drago što sam potpisao za Dinamo radi njega. Znaju svi da je on veliki Dinamovac, a kad sam rekao da potpisujem za Dinamo nije mogao vjerovati, mislio je da se rugam s njim, da nije istina. Jer nisam nikomu ništa govorio dok su trajali pregovori, a kad sam mu javio počeo je plakati od sreće.

Sada kad ste došli do Dinama i postali standardni u najboljoj momčadi Hrvatske, koji su ciljevi za nastavak karijere.

-Trenutno sam fokusiran na Dinamo, ali ciljevi i želje su najveće. Želja je izboriti mjesto u reprezentaciji Hrvatske i nastupiti na nekom od velikih natjecanja, a i volio bih jednog dana zaigrati i za Real Madrid. Znam da su ciljevi visoki, ali potrudit ću se da ih ostvarim. Pa što bude. I do sada su iz Mračaja dolazili veliki igrači i reprezentativci pa nema razloga da se trend ne nastavi.