Kako je Vili Beroš postao problem HDZ-u, a Kosta Kostanjević ostao zaštićen u Tomaševićevoj upravi

U razmaku od samo nekoliko mjeseci, dva slučaja visoke političke korupcije u Hrvatskoj pokazala su svu raskoš političkih dvostrukih standarda – jedan završava tihim povlačenjem osumnjičenog iz javnog života, drugi otvorenom obranom i povratkom na radno mjesto usred istrage. U središtu prve afere je bivši HDZ-ov ministar zdravstva Vili Beroš, a u drugoj visoki dužnosnik zagrebačke javne ustanove Kosta Kostanjević.
Beroš pod istragom zbog namještanja poslova u zdravstvu
USKOK je početkom srpnja otvorio kazneni postupak protiv Beroša i više suokrivljenika zbog sumnje da su pogodovali određenim privatnim tvrtkama u poslovima digitalizacije zdravstvenog sustava. U zamjenu za unosne višemilijunske ugovore, ministar je, prema tvrdnjama tužiteljstva, primio mito u iznosu od 75 tisuća eura. Mehanizam navodnog pogodovanja uključivao je guranje rješenja koja su bila preskupa, nepotpuna ili tehnički zastarjela, ali podobna izvođačima bliskima akterima u lancu.
Iako je javnost šokirala činjenica da je riječ o resoru koji godinama pati od kronične neučinkovitosti i tehnološke zaostalosti, HDZ se nije odlučio na otvorenu obranu Beroša. Umjesto toga, stranka ga je tiho odmaknula sa svih političkih pozicija. Premijer Plenković na novinarska pitanja odgovara izbjegavajuće, a unutarstranački krugovi Beroša više ne spominju. Politički kraj je već stigao, čak i ako sudski epilog tek slijedi.
Kostanjević osumnjičen za mito – vraćen na posao
S druge strane političkog spektra, Kosta Kostanjević, bivši pročelnik za financije Grada Zagreba i bliski suradnik Tomaševićeve administracije, suočava se s optužbama da je pogodovao jednoj konzultantskoj kući u zamjenu za 450 tisuća eura mita. USKOK sumnja da je preko svojih utjecajnih pozicija izravno utjecao na odabir izvođača za IT projekte i financijske usluge u gradskoj upravi.
Za razliku od Beroša, Kostanjević nije politički izoliran – već vraćen na posao. Iako je ranije bio razriješen, Gradski ured za opće poslove odlučio mu je omogućiti povratak, a gradonačelnik Tomislav Tomašević je više puta istaknuo kako “ne želi presuđivati prije suda” i da “svatko ima pravo na rad dok mu krivnja nije dokazana”.
Ta je odluka izazvala val kritika iz redova oporbe, ali i građanskih udruga koje su upravo od platforme Možemo! očekivale najviše standarde u borbi protiv korupcije. Pitanje koje se sada postavlja nije više samo pravosudno, nego političko – zašto jedan osumnjičenik mora otići u tišini, a drugi ostaje uz punu podršku svoje uprave?
Politička odgovornost kao prazna fraza
Oba slučaja još su u fazi istrage i nema pravomoćnih presuda. Međutim, reakcije na njih jasno pokazuju koliko je politička odgovornost u Hrvatskoj selektivna i ovisna o političkom interesu, a ne o stvarnim standardima ponašanja.
Dok HDZ pokušava minimalizirati štetu izbacivanjem Beroša iz fokusa, Možemo! očito računa na to da će birači i dalje imati povjerenja unatoč tome što u svojim redovima brani osobu pod ozbiljnim sumnjama za koruptivna djela višestruko većeg iznosa. U oba slučaja, institucije trebaju učiniti svoje – ali političke poruke koje se šalju javnosti nisu ni dosljedne ni vjerodostojne.