Kako je Tomaševićeva “nova politika” postala stari mehanizam moći i novca

Prema navodima zaposlenika gradske ustanove za upravljanje sportskim objektima, koji su podnijeli kaznenu prijavu uz pravnu pomoć odvjetnika Ante Nobila, iz gradskog je proračuna isplaćeno više od 2 milijuna eura za zaštitarske usluge koje nikada nisu obavljene. Navodno je ravnatelj Kostanjević osobno naređivao djelatnicima da potpisuju fiktivne fakture za nepostojeće zaštitare na Hipodromu. Tvrde i da su o tome više puta izvijestili gradonačelnika, no reakcije nije bilo.
Gradonačelnik Tomašević sve optužbe odbacuje i tvrdi kako se radi o političkom napadu, te odvjetniku Nobilu pripisuje osobne građevinske interese na području Savskog parka – istok. No, ni jedna od tih tvrdnji ne odgovara na ključno pitanje: Gdje je nestalo 2 milijuna eura javnog novca?
Je li ova prijava samo vrh ledenog brijega jednog mnogo šireg sustava?
U pozadini slučaja otvara se još važnije pitanje – je li ova prijava samo vrh ledenog brijega jednog mnogo šireg sustava? Taj sustav već neko vrijeme prepoznaju politički akteri izvan vladajuće strukture.
Još u rujnu 2024. godine, gradska zastupnica Dina Dogan javno je upozorila da Možemo! u Zagrebu uspostavlja “udrugaški sustav za izvlačenje novca iz gradskog proračuna”.
– Stvara se paralelna mreža moći, formalno civilna, a zapravo politička. Kroz nju se novac građana raspoređuje podobnima, često bez transparentnih kriterija i sumnjivo brzo – istaknula je tada Dogan, kao prva koja je o tome govorila s govornice Gradske skupštine.
Slične optužbe kasnije je iznio i bivši pročelnik Ivica Lovrić, koji je govorio o “sofisticiranom udrugaškom mehanizmu” pod paskom aktualne vlasti. Mnoge udruge povezane s članovima i simpatizerima Možemo! primile su desetke tisuća eura kroz gradske natječaje, bez jasne evaluacije, a u nekim slučajevima bez konkretnih rezultata.
Je li nova vlast samo zamijenila stari kadar, zadržavši sve obrasce ponašanja?
Vrijedi se zapitati: Je li nova vlast samo zamijenila stari kadar, zadržavši sve obrasce ponašanja? Jesu li gradski uredi i Holding postali platforma za raspodjelu sredstava unutar usko povezane mreže interesnih skupina?
U konačnici, šutnja institucija – prije svega DORH-a – sve je upadljivija. Ako postoje dokumenti, svjedočanstva, prijave – gdje je reakcija?
Tomašević je preuzeo vlast s obećanjem o transparentnosti, zakonitosti i obnovi povjerenja. Danas, suočen s optužbama o falsificiranju, pogodovanju i političkom umrežavanju, ta se obećanja sve više svode na isprazne parole.
Jer ako je “nova politika” zapravo stari sustav u novom ruhu, pitanje više nije tko je na vlasti – nego tko više u išta vjeruje.
U demokraciji nema svetih krava. Bilo da dolaze iz platformi, stranaka ili nezavisnih redova. Afera Hipodrom, ako se pokaže točnom, ne ruši samo jednog gradonačelnika. Ona ruši mit o “novoj politici” kao moralno superiornijoj. A kad mit padne, ostaje samo surova stvarnost. Ona u kojoj građani ponovno plaćaju tuđe greške.