Kad urbanizam postaje kampanja, a procedura kulisa

Zagrebački GUP, taj mitski dokument u kojem bi se trebala zrcaliti vizija grada za naredna desetljeća, ponovno se našao u ulozi statista u predizbornom igrokazu. Umjesto da bude temelj dugoročnog i promišljenog urbanističkog razvoja, postaje predmet žurbe, ad hoc improvizacije i političkog pozicioniranja. Činjenica da se izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana pokušavaju donijeti na posljednjoj sjednici Skupštine, i to ako do nje uopće dođe, više govori o političkoj taktici nego o planskoj odgovornosti.

GUP više nije urbanistički dokument – to je politički alat

Svatko tko imalo poznaje politički kalendar zna da je vrijeme za GUP isteklo negdje između prve i druge godine mandata. Tad se trebalo uhvatiti u koštac s posljedicama desetljeća lošeg planiranja, pretjerane izgradnje i manjkave infrastrukture. Tad je bilo prostora za dijalog, za struku, za široku raspravu. Danas, kad lokalni izbori kucaju na vrata, a kampanja već tiho bruji ispod svake javne izjave, to više nije urbanistički dokument – to je politički alat.

Gradonačelnik Tomislav Tomašević sada iz rukava vadi izmjene GUP-a kao da nije siguran hoće li imati većinu nakon izbora, pa pokušava “zakucati” odluku prije nego što se karte ponovo promiješaju. A predsjednik Skupštine Joško Klisović, navodno proceduralno staložen i oprezan, odgađa sjednicu do ponedjeljka (14. travnja), čekajući suglasnost Ministarstva koja još nije stigla – kao da se sve već zna.

Organizirana politička operacija

Na tu, sve očitiju, politizaciju procedure burno je reagirala i nezavisna zastupnica Dina Dogan, koja otvoreno optužuje Klisovića da “siluje Skupštinu” i gura GUP “na silu” u dogovoru s gradonačelnikom.  – Time ne izuzima sebe od odgovornosti. Tražit ćemo da odgovara – poručila je Dogan, jasno sugerirajući da je riječ o organiziranoj političkoj operaciji, a ne institucionalnom procesu. Njen istup otvara pitanje: je li uloga Gradske skupštine danas svedena na pukog verifikatora izvršne volje?

I dok se čeka famozna suglasnost iz Ministarstva prostornog uređenja, Tomašević i platforma Možemo! jasno biraju glavnog protivnika – HDZ. Nije to prvi put, ali ovoga puta sve oštrije. Umjesto da kampanju grade na rezultatima – kojih bi u tri godine vladanja trebao biti pun Trg Stjepana Radića – kampanja se očito gradi na sukobu s nacionalnom vlasti. Retorika o “zanimljivoj sprezi”, “opstrukcijama”, “kaosu kojeg zaustavljamo” nije ništa drugo nego najava predizborne platforme.

GUP bi trebao biti strukturno i strateški pitanje

U toj borbi za političke poene, zanemaruje se najvažnije: da bi GUP trebao biti strukturno i strateški pitanje, a ne zadnji trzaj prije izborne utrke. Struka, uključujući i niz urbanista, već je jasno rekla – izmjene su trebale biti donesene puno ranije. I ako je točno, kao što tvrdi Anka Mrak Taritaš, da se sad samo radi “kozmetika”, onda je to kozmetika kojom se šminka politički kapital, a ne lice grada.

A Zagreb? On će i dalje čekati stvarni, ozbiljni GUP – onaj koji neće biti donesen u zadnji čas, ispod žarulje kampanjskih reflektora.