Imran Srebreniković: Tamo je sasvim normalno da šijiti i suniti klanjaju u istoj džamiji
Pričali smo s mladim Imranom Srebrenikovićem koji je nedavno bio u višednevnom posjetu Azerbejdžanu. Tko ga je preporučio, što je saznao o ovoj za Hrvate dalekoj i nepoznatoj zemlji te koji su mu daljnjih planovi pročitajte u intervjuu.
Prije nekoliko tjedana bili ste u posjetu Azerbajdžanu, to nije uobičajena država koju posjećuju Hrvati. Koji je bio razlog posjeta?
Prije svega htio bih se zahvaliti vama na interesu o mom putovanju u Azerbejdžan. Ovim putem bih se htio zahvaliti ravnatelju Baku internacionalnog centra multikulturalizma Revanu Hasanovu, projekt menadžerima Nurlanu Mirzaliyevu i Irini Kunini, gospodinu Etibaru Najafovu predsjedavajućem ureda za Multikulturalizam, etnička i religijska prava ureda predsjednika Azerbajdžana Ilhama Aliyeva, Sarkhanbay Khuduyev koji je vodio odabir kandidata i svim ostalim predavačima i organizatorima.
Naravno, Azerbajdžan nije baš u top 10 destinacija prosječnog stanovnika Republike Hrvatske. Razlog mog posjeta Azerbajdžanu je poziv ljetne škole pod pokroviteljstvom Baku internacionalnog centra multikulturalizma. Prije nekih 3 mjeseca sam na preporuku mog dobrog prijatelja savjetnika ministra rada i socijalnog staranja Republike Crne Gore Seada Šahmana kojem se ovim putem zahvaljujem, online prijavio za tu ljetnu školu. Nakon par dana dobio sam pozitivan odgovor. Osim mene sudjelovalo je još 34 najperspektivnija studenta iz 29 zemalja. Od Ekvadora do Japana (ako gledamo od zapada prema istoku).
Ta ljetna škola se održava već 4 godine, i po prvi puta je netko pozvan iz Hrvatske. Dosta sam brinuo da ostavim odličan dojam o Hrvatskoj i njenoj multikulturalnosti, gdje sam navodio cijelo vrijeme primjer sebe. Da sam po nacionalnosti Bošnjak, a po vjeroispovijesti musliman i da apsolutno nikakvih problema nemam i da u svojih 22 godine nisam osjetio na svojoj koži nikakav oblik šovinizma niti diskriminacije. Organizatori su bili oduševljeni, i siguran sam da će od sada biti svaka zimska ili ljetna škola biti rezervirana za barem jednog studenta iz Hrvatske. Također, bio sam pozvan na njihovu nacionalnu televiziju AzTV u programu uživo da i gledateljima ispričam i državljanima Azerbajdžana sve ljepote Hrvatske. Naši profesori u toj školi su bili sveučilišni profesori, predsjednici ureda predsjednika Azerbejdžana Ilhama Aliyeva, akademici, guverneri, zamjenici Kavkaskog Muftije Allahshukura Pashazade, predstavnici (AIDE) Razvojne internacionalne agencije Azerbejdžana ,koja je pod ministarstvom vanjskih poslova i mnogi drugi.
Čime se još bavi AIDA?
AIDA kao što sam naveo i u njenom imenu, bavi se doslovno rješavanjem problema u drugim državama. Kao što su poplave ,potresi, bolesti, ratom zahvaćene zemlje i ostalo nepogode. Jako puno ulažu u zaštitu okoliša i u srodna zanimanja, te čak daju stipendije stranim studentima. Njihova politika je stvoriti cijelu kuglu zemaljsku boljim mjestom za život, i ništa ne traže zauzvrat. Jedna jako pozitivna i zanimljiva agencija, koja me je jako dojmila pokušat ću vam parafrazirati njihov moto : Pošto smo mi počeli rapidno ekonomski rasti, odlučili smo pokrenuti novu eru gdje ćemo mi biti ti koji doniraju.
Kakav ste dojam stekli o Azerbajdžanu, što Vas je najviše dojmilo?
Mislim da nije moguće dočarati moj dojam u ovako kratko vrijeme, počeo sam pisati putopis i u kojem ću pokušati detaljno prikazati državu Azerbajdžan, njihovu toplinu, kulturna, vjerska, nacionalna, i povijesna bogatstva. Pošto sam osim Bakua glavnog grada, posjetio još i Kavkaz, Oguz, Shaki, Gabalu, Ismaily i jedan grad iz paleolitika Gobustan. Najviše me dojmilo to da stotine različitih nacija i vjera živi u Azerbajdžanu i svi vole i poštuju svoju zemlju. Prisustvovao sam prekrasnim plesovima koji pleše Gruzijska nacionalna manjina, zborovi stanovnika Ivanovke, gdje je većina Ruske nacionalna manjina, i mnogim drugim gradovima u kojima je zastupljena neka nacionalna ili vjerska manjina. Svi se trude i daju veliki napor da njihova država Azerbajdžan bude bolje mjesto za živjeti.
Tamo je sasvim normalno da šijiti i suniti klanjaju u istoj džamiji, bez ikakvih podjela. Nikakvih tenzija nema između mnogobrojnih naroda koji žive tamo. Prekrasno nešto, kao što sam rekao njihovom ravnatelju centra, da moraju pokušati doći na naše prostore i prezentirati njihov rad i cijelu državu, pošto u zemljama bivše Jugoslavije i dalje postoje nacionalne tenzije. Imamo primjere gdje određeni narodi ne vole svoju zemlju u kojoj žive. Također sam im rekao da ću ja u svojoj domovini biti ˝ambasador˝ njihove multikulturalnosti.
Znači planirate pisati putopis?
Da, planiram u njemu ću osim tekstualno, pokušati i vizualno dočarati sve blagodati te prekrasne zemlje. Imam jako puno materijala jer sam tamo bio dva tjedna, družio sam se i živio s lokalnim stanovništvom. Osim lokalnog stanovništva upoznao sam pregršt različitih kultura vjera i tradicija. Puno razgovora sam vodio s prijateljem hinduistom iz Indije koji je master yoge, te mi je pričao o svojem kako on kaže ˝malom˝ gradu koji broji ˝samo˝ 3,8 milijuna stanovnika , prijateljicom iz Kine koja me je jako puno naučila o kineskoj tradiciji koja je strahovito bogata, s prijateljem iz Tadžikistana koji mi je proširio znanje o toj brdovitoj državi koja je čak s 93posto prekrivena planinama, prijateljicom iz Palestine koja živi u Jeruzalemu i koja mi je ispričala sve patnje njenog naroda i stvarno mnoge druge nacije i države. Mislim da neću stati samo s ovim putopisom, imam namjeru posjetiti svih 35 prijatelja iz 29 zemalja u bliskoj budućnosti. Najbitnije od svega su iskrena prijateljstva , bila mi je čast biti dio te ˝obitelji˝ i što znam da sam uvijek dobrodošao u njihove domove. Svi ti mladi ljudi su visokoobrazovani koji znače svojim domovinama, danas sutra će biti vrlo uspješni. Nadam se da će naše prijateljstvo potrajati, i da ćemo zauvijek ostati u kontaktu.
