Hrstić traži izmjenu smjernica za psihijatrijsko liječenje
Nakon tragičnog događaja u Prečkom, ministrica zdravstva Irena Hrstić traži reviziju stručnih smjernica za liječenja psihičkih bolesnika, no psihijatrijska udruga poručuje da se nikada neće moći sa sigurnošću predvidjeti hoće li netko od pacijenata postati opasan za okolinu.
U liječenju psihičkih bolesnika nije moguće predvidjeti moguća pogoršanja stanja, pojave suicidalnosti ili agresivnosti, poručuju iz Hrvatskog psihijatrijskog društva koje definira smjernice u liječenju osoba s duševnim smetnjama.
Ministrica zdravstva Irena Hrstić proteklog je tjedna dala do znanja kako očekuje da struka poradi na reviziji stručnih medicinskih smjernica i njihovoj primjeni, primjerice o produženoj hospitalizaciji u određenim slučajevima povezanima s rizikom za pojedinca ili društvo. Hrstić je ponovila da joj nije jasno kako se mogao dogoditi masakr u Prečkom nakon što je napadač liječen po pravilima struke u Klinici za psihijatriju u Jankomiru, a kako je to utvrdila zdravstvena inspekcija.
Napadač je u osnovnoj školi uoči božićnih blagdana nožem usmrtio sedmogodišnje dijete, teško ranio učiteljicu i još troje učenika, a zatim pokušao suicid. Napadačeva majka tada je ispričala novinarima da se njezin 19-godišnji sin liječio u Jankomiru te kako je ona bezuspješno molila da ga hospitaliziraju.
– Iz pozicije ministrice neobično mi je da je sve napravljeno po smjernicama, a ipak se dogodila tragedija, kaže ministrica i dodaje da se u ministarstvu pitaju jesu li možda kriteriji za deinstitucionalizaciju osoba s mentalnim bolestima prelabavi i treba li ih pooštriti.
Od struke očekuje da odgovori na pitanje je li smjernice potrebno mijenjati i za koju razinu oboljelih, odnosno treba li pri svakoj grupi mentalnih bolesti možda pooštriti kriterije za deinstitucionalizaciju, prenosi N1.
Što se tiče izmjena Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama iz 2014. godine, koji jamči prava psihijatrijskim bolesnicima, ministrica kaže da je intuitivno razmišljala i o njegovoj izmjeni, ali za to je potreban široki konsenzus u EU-u koji u ovom trenutku ne postoji.
– Dojam je da u postpandemijskom vremenu raste broj oboljelih od mentalnih bolesti i pitanje je je li to posljedica toga što smo izgubili instituciju obitelji, prijatelja i druženja, je li to posljedica izolacije, kaže ministrica.
Konačnu odluku o produženoj hospitalizaciji donosi sud
Hrvatsko psihijatrijsko društvo u svom očitovanju ističe da se liječenje osoba sa psihičkim poremećajima odvija u skladu sa zakonom – koji je sličan u većini europskih država. Naglasak je na autonomiji psihijatrijskih bolesnika, izvanbolničkim modelima liječenja i povratku tih osoba u zajednicu.
– Suvremeno zakonodavstvo zapadnih zemalja promovira autonomiju oboljelih u donošenju odluka o liječenju, što u osnovi nije loše, ali bi beziznimno trebalo biti povezano uz spremnost društva da osigura sve modalitete izvanbolničkih liječenja i skrbi općenito, navodi društvo psihijatara.
Prema zakonu osobu s duševnim smetnjama može se uz njezin pisani pristanak smjestiti u psihijatrijsku ustanovu samo ako se njezino liječenje ne može provesti izvan takve ustanove, a o tome odlučuje sud, a ne liječnik.
Liječnici posebno naglašavaju da među psihijatrijske dijagnoze ne spada agresivnost koja se javlja pod utjecajem brojnih čimbenika koji su neovisni o dijagnozi (npr. specifične okolnosti, crte ličnosti, intoksikacija…), te da najveći broj psihičkih bolesnika ne predstavlja opasnost za okolinu, štoviše, načelno, češće su žrtve nego počinitelji.
Iz društva poručuju kako je nemoguće previdjeti pogoršanja stanja pa ni drugačiji zakonski okvir neće moći s apsolutnom sigurnošću predvidjeti svaku promjenu stanja ili negativan ishod.
– Jedino što se može jačati sustav pružanja skrbi s dovoljnim brojem liječnika, sestra i tehničara i drugih suradnika, s adekvatnim plaćanjem psihijatrijskih usluga, razvijanjem razrađenijih protokola i jačanja povezanosti službi koje pružaju skrb, poručuje društvo psihijatra.
Brečić: Možemo zadržati osobu samo ako je trenutačno opasna
Ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče Petrana Brečić objašnjava da postoje dvije vrste potencijalne opasnosti u psihijatriji, a odnose se na tzv. forenzičku i civilnu opasnost.
Forenzička opasnost vezana je uz pacijente koji su prethodno počinili kazneno djelo u neubrojivom stanju, to jest pod odlučujućim utjecajem psihičkih smetnji. Po sudskoj odluci oni ne idu u zatvor, jer se za počinjeno ne mogu smatrati krivima, nego se smještaju u institucije koje imaju odjele za forenzičku psihijatriju – u Vrapču, Popovači, na Rabu ili Ugljanu.
Vrapče ima na raspolaganju 70 postelja za takve pacijente koji su u pravilu uvijek puni. Koliko će oni ostati u bolnici, ovisi o procjeni forenzičkog psihijatra koju odobrava ili ne odobrava nadležni sud. U svakom slučaju, takvi pacijenti ne mogu ostati na liječenju duže od najdulje zakonski određene kazna za počinjeno djelo, kaže Brečić.
Što se tiče civilne opasnosti, ona se odnosi na stvarnu, izravnu i ozbiljnu opasnost pacijenata koji nisu počinitelji kaznenih djela.
– Drugim riječima, ovdje mi ne predviđamo hoće li netko potencijalno biti opasan, to određujemo samo za sadašnji trenutak. I takav je trenutačno važeći pravni okvir. Po njemu psihijatar može prisilno zadržati osobu samo ako je trenutačno, ozbiljno opasna za sebe ili okolinu, a tu odluku u konačnici uvijek mora potvrditi (ili ne) sud, jer se radi o ograničavanju temeljnih sloboda, objašnjava ravnateljica Vrapča.
– Odgovornost psihijatra je napraviti što minuciozniju procjenu, no procjena je procjena, a rizik naprosto ne može biti nula, istaknula je prof. Brečić te je dodala kako psihijatri rade po uzusima struke i u zakonskim okvirima.
Napominje da zakonski okvir može i treba biti podložan promjeni, no ona bi se uvijek trebala temeljiti na znanjima i iskustvima struke.
Bagarić: Na prisilnom liječenju uglavnom psihotičari
Psihijatar iz Klinike u Vrapču Ante Bagarić također ističe da se “velika većina (više od 99 posto) pacijenata sa psihičkim smetnjama liječi dobrovoljno. Jednako kao i pacijenti koji imaju somatske smetnje”. Sami odlučuju kada će se i gdje liječiti, mogu prekinuti liječenje kada žele i nastaviti ga kada oni to žele.
Psihijatri, doduše, po zakonu imaju pravo prisilno zadržati pacijenta i to najviše 48 sati ako procijene da je opasan za sebe i okolinu te uputiti prijedlog nadležnom sudu o potrebi prisilnog liječenja. Sud donosi konačnu odluku.
– Takvih pacijenata je malo. Npr. od 600 pacijenata u Klinici Vrapče, manje od jedan posto ih se liječi prisilno. Uglavnom se radi o osoba sa psihotičnim poremećajima, kaže dr. Bagarić.
Odluka o prisilnoj hospitalizaciji traje samo dok je osoba u akutnom stanju (najčešće unutar 20 dana). Iznimno rijetko sud će odrediti dulje prisilno psihijatrijsko liječenje.
Dr. Bagarić ističe i da je “deinstitucionalizacija važan proces te da se osobe sa svim dijagnozama trebaju vratiti kući i liječiti u izvanbolničkim uvjetima”, ali i da bi društvo trebalo povećati brigu za osobe s mentalnim smetnjama (više psihijatara, više psihoterapeuta, bolji uvjeti u bolnicama i sl.).
Vezano uz moguće zakonske izmjene, poručuje da je “postojeći Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama relativno dobar te da je možda došlo vrijeme da se neke zakonske odredbe izmijene”.
Podgrac: Oboljele se ne smije stigmatizirati zbog tragedije u Prečkom
Što se tiče organizacija civilnog društva, Tin Podgrac iz Udruge za prevenciju suicida i depresije “Životna linija” poručuje da osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja nikako ne treba stigmatizirati zbog tragedije u Prečkom.
– Ne treba uvoditi nikakve represivne mjere. Deinstitucionalizaciju ne treba zaustavljati jer sve prakse EU država dokazuju njenu ispravnost, ističe Podgrac.
I on navodi da osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja nisu nimalo opasnije za okolinu od prosjeka stanovništva, dapače, čak su manje opasne u prosjeku zbog svojih tendencija prema autoagresiji, a ne ka agresiji prema van.
– Ne treba kažnjavati osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja zbog jednog slučaja nasilja koji je počinila osoba s antisocijalnim tendencijama (antisocijalna karakteristika neke osobe nije povezana s poteškoćama mentalnog zdravlja, nego može biti prisutna u cijeloj populaciji), ističe predsjednik “Životne linije”.
