Gasi se sve više malih mljekara, kako spasiti one koje su preostale?

Ovih dana objavljena je vijest o kraju poslovanja Mljekare Bohnec iz Ludbrega, i to nakon više od 90 godina poslovanja. Kao dva glavna razloga odluke o gašenju mljekare vlasnica je navela općeniti pad primarne proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj te niske cijene uvoznih proizvoda uz koje je sve teže biti konkurentan, piše N1.

Na velike teškoće domaćih proizvođača mlijeka nedavno su upozorili iz Odbora za mljekarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) istaknuvši nesrazmjer između otkupnih cijena mlijeka i sve većih troškova proizvodnje. Kažu kako je u studenome prošle godine otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj bila tek 2 posto veća nego u istom mjesecu 2023. godine te da je po tome Hrvatska na dnu Europske unije.

Nismo ni na 50 posto samodostatne proizvodnje

– Cijena litre mlijeka sada je oko 68 eurocenti, a prihodi po kilogramu mlijeka su između 50 i 55 eurocenti. To je glavni razlog zašto sve više poljoprivrednih proizvođača zatvara tu proizvodnju, kaže Igor Rešetar, predsjednik Odbora za mljekarstvo HPK i mljekar iz Kuršanca u Međimurju.

– Država uskače s mjerama koje pomažu tek da se mljekarski sektor drži iznad vode. To nije dovoljno da bi išli u smjeru povećanja proizvodnje. Za to je potrebno biti konkurentniji u odnosu na europske proizvođače, a ne da smo na 30-40 posto konkurentnosti naših kolega koji se bave istim poslom u drugim zemljama Europske unije, dodaje.

Samo prošle godine, napominje Rešetar, dvjestotinjak domaćih proizvođača mlijeka prestala se baviti tom proizvodnjom. Ostalo ih je oko 2.500, a prije ulaska Hrvatske u EU bilo ih je dvadesetak tisuća. Tome je, kaže, pridonijelo ukidanje kvota za proizvodnju mlijeka jer je, primjerice, Njemačka tada došla na 140 posto proizvodnje, a čak je i Slovenija bila na 130 posto proizvodnje domaćeg mlijeka.

– Trenutačno je godišnja proizvodnja mlijeka kod nas 387 milijuna kilograma i nismo ni na 50 posto samodostatnosti domaće proizvodnje, kaže Rešetar.

Kod nas se rješavaju svojih viškova

U mljekarstvu je razlika između proizvođačeve cijene i cijene proizvoda na policama u trgovini veća od 50 posto. Rešetar se pita zašto je tako i gdje završava novac od te razlike.

– U tom lancu su i mljekare i proizvođači i logistika i distribucija. Puno je troškova koji praktički nisu potrebni, a s druge strane imamo mlijeko koje dolazi izvana i visoko je subvencionirano u svojim zemljama. Sve te zemlje imaju viškove proizvodnje mlijeka, a čim nečega imate viška, možete to prodati ispod cijene. Nama, pak, ruše cijenu jer se tog viška rješavaju kod nas. A da ne govorimo o kvaliteti. Naravno da se uvijek bolja roba ostavlja doma, a ona manje kvalitetna izvozi, objašnjava Rešetar.

Ne radi se o nekontroliranom uvozu, jer Hrvatska je dio zajedničkog europskog tržišta, nego u prostoj činjenici da je strani proizvod konkurentniji. K tomu, otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj je lani rasla tek za 2 posto, dok je na razini EU rasla 17 posto. U Njemačkoj, primjerice, 23 posto, u Poljskoj 17 posto, u Mađarskoj 12, a u Irskoj čak 46 posto.

Inflacija rasla, a iznos potpora ostao isti

Rešetar je komentirao kakvom vidi budućnost domaćih malih mljekara.

– Nije da se nešto nije napravilo. Puno rada i truda je uloženo, ali rezultati nisu onakvi kakvi bi trebali biti. Treba ulagati u tu proizvodnju tako da se naprave novi izračuni za mjere koje već postoje. Mi već sedam-osam godina imamo iste iznose potpora koje dobivamo za tu proizvodnju, a znate i sami kolika je bila inflacija zadnjih godina. Cijene nekih troškova praktički su otišle 100 posto gore, a iznosi potpora ostali su isti, rekao je predsjednik Odbora za mljekarstvo Hrvatske poljoprivredne komore.