FOTO: Dabrovi u Peskovcu
Iako se već neko vrijeme šuškalo da dabrovi prebivaju u Peskovcu, to se potvrdilo ovih dana kada su srušili dva drveta u blizini kuća na poljsku cestu koja vodi iz Peskovca prema rijeci Lonji u pravcu Štakorovca. Europski dabrovi su najveći glodavci sjeverne polutke, koji su svoje stanište pronašli na području Peskovca, koji je smješten na tri potoka. Na početku naselja na istočnoj strani teče Lukavec, kroz samo središte Gočka i na zapadu potok Kalnovica. Potoci se spajaju kod šume Mostec i od njih nastaje novi potok Rajna koji protječe kroz Lonjicu i ulijeva se u rijeku Lonju. Jedino bi potok Gočka u prijašnjim vremenima za obilnijih kiša prouzročio poplave koje su prijetile najbližim kućama. Poplave iz Kalnovice stvarale su poteškoće jer se tada nije moglo putovati prema livadama i oranicama u pravcu Lonje. Kod Lukavca nisu zabilježene takve poplave koje bi ugrožavale život stanovništva.
Prije stotinjak godina zapadno od Peskovca i Negovca u pravcu Lonje protjecao je i četvrti potok Črnec za koji se prema usmenoj predaji navodi da je početkom 20. stoljeća prekopan te da je to sada zapravo korito rijeke Lonja. Peskovec je u pravcu zapada udaljen 1,5 km od Lonje koja je nekad bila duboka rijeka, bogata raznim ribljim vrstama, rakovima i školjkama, uz koju su obitavale ptice, sisavci i druge životinjske vrste. Interes za kupanje i ribolov na Lonji kod Peskovca izgubio se sredinom 1980-ih. Osim pojedincima zaljubljenima u prirodu, Lonja je prestala biti zanimljivo mjesto okupljanja, a i sama poljska cesta koja vodi do rijeke ne održava se kao nekad. Osim toga krajem 20. stoljeća između Peskovca i Negovca prokopan je novi odvodni kanal u Lonju.
Obitelj Marice i Đure Jakopaša iskopala je 1976. ribnjak nedaleko od potoka Kalnovice, a isti je početkom 21. stoljeća proširila obitelj Kovač. Na inicijativu Mihaela Brezarića Miška i obitelj Ane i Ivana Berteka je nedaleko od svoje kuće 1978., uz potporu Mjesne zajednice Peskovec, iskopala omanji bajer/ribnjak koji je služio i u vatrogasne svrhe. Oba ribnjaka se nalaze na udaljenosti od kakvih 100-tinjak m od prvih kuća u kojima žive peskovečke obitelji Grgić, Nevolić i Lisičak. Upravo su ta dva ribnjaka dabrovima postala omiljena meka za prehranu i moguće podizanje nastambi. Posebno im je interesantan ribnjak u vlasništvu obitelji Kovač koji je obrastao rakitama, vrbama, topolama, johama, močvarnim drvenastim i zeljastim biljkama koje su omiljene dabrove poslastice. Nije nemoguće da se dabrovi u budućnosti prošire i na ostala dva peskovečka potoka Gočku i Lukavec i da na njima naprave brane i pronađu dom. Upravo bogatstvo navedenih vodenih površina od Lonje, potoka pa do ribnjaka na peskovečkom području predstavljaju idealne uvjete da se dabrovi udomaće. Dabar je aktivan uglavnom noću, a u mirnijim područjima i danju, koji kopa skrovite jazbine ili na vodi gradi od pruća kule s podvodnim ulazima, a radi reguliranja vodostaja u naseobinama grade brane od oblica i granja. Najuspješniji i najbolji arhitekt među životinjama – dabar izabrao je Peskovčanke i Peskovčane za svoje sumještane, da u zajedničkom suživoti, svaki na svoj način izvrše promociju Peskovca, koji se u povijesnim dokumentima prvi puta spominje davne 1460. kao naselje ujedinjene gospoštije Rakovec – Vrbovec.
Dabar je tijekom 19. stoljeća nestao u većini europskih zemalja, pa se tako desilo i u Hrvatskoj. Hrvatska se krajem 20. stoljeća, po uzoru na druge europske zemlje, uspješno ostvarila i svoj projekt „Dabar u Hrvatskoj“. Planovi su počeli već 1992., a prvi dabrovi stigli su u Hrvatsku 1996. Dopremljeni su iz Bavarske na dva lokaliteta: lokalitet Legrad – rukavci Drave i lokalitet Žutica kod Ivanić-Grada. Kasnije su se dabrovi zbog izvrsne očuvanosti prirodnih vodotoka, močvarnih i vodenih površina proširili diljem Hrvatske, ali i na teritorij susjednih država. Prema Pravilniku o lovostaju dabar je zaštićena životinja i tijekom cijele godine je zabranjen lov. U zaštitu dabra i njegovog nesmetanog života potrebno je izvršiti educiranje obližnjeg stanovništva da ne uništava prirodu koja mu je nužna i najpotrebnija za život. To se može postići i održavanjem seminara, raznim prezentacijama i stalnim monitoringom.
Kroz susjednu Lonjicu protječe rijeka Lonja i potok Rajna, pa su dva sela Lonjica i Peskovec, jedna od rijetkih u Gradu Vrbovcu koja su bogata vodotocima, obližnjim šumama i livadama, biološkom raznovrsnosti, okolišem nizinskog i jednim dijelom močvarnog podneblja. U Lonji i okolnim pritokama u blizini Lonjice od početka 21. stoljeća obitava dabar. Po livadama i šumarcima između Lonjice i Peskovca raste ugrožena proljetnica obična kockavica te visibaba, drijemovac, šafran, mirisna ljubica, šumarice i druge proljetnice koje su zakonom zaštićene.
Međutim, uz ove navedene zaštićene životinjske i biljne vrste u obližnjim šumama oko Peskovca i okolnih sela svoje stanište je pronašao i čagalj. To je invazivna grabežljiva vrsta i velika štetočina po ostali životinjski svijet vrbovečkog kraja, a pogotovo za srneću divljač.
Iako svojim načinom života imaju negativan utjecaj na poljoprivredne kulture, na okolno drveće i voćke, obale, dabrovi su važni za biološku raznolikost i za vodotoke. Sve u svemu, dabar je pronašao svoje stanište na teritoriju Grada Vrbovca i okolnih općina čime je postao važna turistička atraktivna karika jačanja ekološke svijesti i edukativnog procesa zaštite hrvatskih autohtonih životinjskih i biljnih vrsta te očuvanja prirode.
