Dvostruki standardi: Zašto je Ultra “kul”, a Thompson “primitivan”?

Na prvi dan Ultre Europe u Splitu — 119 privedenih. Gotovo svi zbog droge. Na Thompsonovom koncertu na zagrebačkom Hipodromu — 123 privedena. Od toga njih 111 zbog pirotehnike. Ali gle čuda — prvi događaj je spektakl, turistički ponos, simbol napredne, moderne i “europske” Hrvatske. Drugi? Sramota, zaostalo slavlje, primitivni dernek koji “brine” dušobrižnike s medijskih ekrana.

Tko su ti ljudi koji oblikuju javno mnijenje i koji odlučuju što je kultura, a što zaostali folklor? Tko su ti koji nam, gledajući nas ravno u oči, pokušavaju objasniti da su djeca s ekstazijem u džepu i s pulsirajućim štitnicima na ušima – napredna, urbana i poželjna Hrvatska budućnosti? A da su klinci koji pjevaju “Lijepa li si” i pale bengalke — prijetnja društvu?

Droga? Tolerira se. Uostalom, to je valjda “sastavni dio festivalske scene”. Policija se potrudi, napiše kazne, sve prođe uz osmijeh i fraze o “nezaboravnom iskustvu”. Ali bengalka? E to je već ozbiljna stvar. Zbog toga će mediji danima grmjeti. Jer ne gori samo štapić – gori simbol. Gori identitet. Gori ono što smeta.

Ultra traje tri dana. Na tisuće stranaca, desetci uhićenih zbog droge, desetci medicinskih intervencija zbog predoziranja i alkohola. Thompson traje jednu večer. Pola milijuna ljudi, bez nasilja, bez droge, bez imovinskih delikata. Ali — krivi su. Jer pjevaju pogrešne pjesme. Jer vole ono što se ne smije voljeti. Jer ne nose zastave s duginim bojama, nego hrvatske trobojnice.

I sve dok mediji budu slali poruku da je tableta na Ultri manje problematična od bengalke na Hipodromu, dotle će Hrvatska imati problem s vlastitim ogledalom.

Jer nije problem u festivalima. Niti u pjesmama. Niti u publici. Problem je u onima koji iz pozadine odlučuju tko smije postojati — a tko je višak u vlastitoj zemlji.