Drugi krug izbora u Zagrebu: Što Tomašević obećava za novi mandat?

Riječ je o planovima koji u svojoj ambicioznosti nadilaze standardne gradske politike – oni traže više od birokratske efikasnosti. Traže potpunu mobilizaciju resursa, političku stabilnost i strpljenje građana.

Planirani projekti zahvaćaju gotovo svaki segment života u glavnom gradu: od prometne i komunalne infrastrukture, preko sportskih i kulturnih objekata, do obrazovnog sustava. Paralelno s obnovom stadiona, grad bi trebao dobiti nove mostove, proširenu tramvajsku mrežu, centar za gospodarenje otpadom, novu knjižnicu, bazen, obnovljeno kino, obnovljenu školsku mrežu i suvremeni sustav recikliranja. To nije samo “plan razvoja” – to je urbanistički, logistički i financijski podvig.

Ako se projekti pokrenu istovremeno, građani bi se mogli suočiti s periodom intenzivnih radova, zatvaranja prometnica, građevinske buke i privremene nelagode. No ako gradska uprava uspije ostvariti zadano, Zagreb bi na kraju mandata mogao izgledati kao metropola koja je ne samo rekonstruirala svoju infrastrukturu – već redefinirala svoj identitet.

Tomašević, uoči mogućeg nastavka mandata, ne gradi samo retoriku – već najavljuje izgradnju grada. Novi stadion, novi mostovi, nova škola, novi sustav gospodarenja otpadom. Na papiru, Zagreb izgleda kao metropola budućnosti. U stvarnosti, građani odlučuju je li ova vizija vjerodostojna ili tek birokratski entuzijazam uoči izbora.

Infrastruktura: Vizija milijardi i oprez iz prošlosti

Središnji kapitalni projekt je Centar za gospodarenje otpadom u Resniku – 140 milijuna eura vrijedan pokušaj da se zatvori Jakuševec, simbol svih zagrebačkih zagađenja, i fizičkih i političkih. Tu je i Projekt Zagreb: obnova i širenje vodovodne i kanalizacijske mreže za 320 milijuna eura, uključujući i izgradnju trećeg stupnja pročistača.

Na drugoj strani Save, novi Jarunski most i pješačko-biciklistički prijelaz idu ruku pod ruku s proširenjem tramvajske mreže. Zagrebačka prometna žila kucavica nakon dvadeset godina konačno bi mogla dobiti novu krv.

Sve je to zvučno – i sve je to skupo. Građani, već umorni od nerealiziranih obećanja iz prošlih mandata, s razlogom pitaju: hoće li se krenuti s radovima ili samo s konferencijama?

Grad po mjeri spektakla?

Stadion u Maksimiru od 175 milijuna eura – najavljivan, odgađan, ponovno najavljivan. Sad je opet na stolu, ovaj put uz državno partnerstvo. Dodajte tome obnovu Doma sportova, bazen u Španskom i rekonstrukciju stadiona u Kranjčevićevoj – i Zagreb bi do kraja desetljeća trebao disati ritmom profesionalnog sporta.

S druge strane – obnova Kina Europa, projekt knjižnice u Paromlinu – govori o kulturnom zaokretu gradske politike. No ti su projekti istovremeno simboli dosadašnjih odgoda. Što ako kulturna infrastruktura ostane vječno “u planu”?

Obrazovanje, vrtići, promet – tiha revolucija?

Izgradnja novih škola, najava dodatnih vrtića, rekonstrukcija prometne mreže, 100 električnih autobusa i 60 novih tramvaja. To nisu naslovi u kampanji, to je stvarni život. I ako ih Tomašević uspije provesti, mogao bi zaista promijeniti svakodnevicu građana. Ali hoće li imati vremena, novca i političkog mira?

Između rezultata i dojma

Tomašević je u prvom krugu osvojio gotovo 48%, daleko ispred protukandidatkinje Marije Selak Raspudić. No kampanja još traje, a mobilizacija birača odlučit će konačni ishod. Ako građani vide Tomaševića kao čovjeka koji zna voditi grad – ostat će. Ako prevlada dojam administrativne tromosti i nedostatka komunikacije – mogao bi izgubiti grad koji je prije četiri godine dočekao kao simbol promjene. Upravo zato, izborni slogan “mandat razvoja” nosi dvostruko značenje: on je i obećanje napretka i izazov izdržljivosti. Tomašević traži još četiri godine – građani odlučuju žele li još četiri godine radova, bagera i čekanja s nadom da će se isplatiti.