Ako Tomašević pobjedi u svibnju, može zahvaliti i Plenkoviću

Pitanje je samo – zašto?! Jer dva-tri mjeseca za stadion u Maksimiru stvarno ne igra presudnu ulogu kada prvo ionako treba riješiti stadion u Kranjčevićevoj na kojemu će Dinamo igrati dok Maksimir ne bude završen. Osim toga, Tomašević je govorio da će Maksimir biti gotov do 2028. godine, a ministar Bačić spominjao je 2030. godinu pa su se, valjda, našli na pola puta i završetak radova najavili za 2029. godinu.

Je li tajming slučajan ili strateški potez?

Dakle, ako godina-dvije gore-dolje očito nikome ne igra neku veliku ulogu – ostaje nejasno zašto je Plenković u priču sa stadionom u Maksimiru ušao tri mjeseca uoči lokalnih izbora kada je komotno mogao pričekati lipanj. Pa zar Plenković ne očekuje, ili se barem ne nada da će upravo HDZ-ov kandidat pobijediti na izborima u Zagrebu? Ako očekuje – zar onda ne bi bilo logično sa stadionom pričekati ta tri mjeseca i onda u cijelu priču ući sa svojim čovjekom?

Politički gledano – ta priča u ovom trenutku u korist ide jedino Gradu Zagrebu, odnosno gradskoj vlasti predvođenoj gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem. Onda tek Vladi od koje se, doduše, ionako očekuje da bude partner i ruka pomoći jedinicama lokalne samouprave – pa i Gradu Zagrebu bez obzira što se radi o najvećem i najbogatijem gradu u našoj zemlji. Bez obzira tko u Zagrebu bio na vlasti.

HDZ-ovci u nezgodnoj poziciji

Zagrebački HDZ i Mislav Herman ne da su posljednji na listi kojima uoči skorašnjih izbora ta priča ide na ruku – nego uopće nisu na listi jer oni s time nemaju apsolutno nikakve veze.

Zapravo imaju – jer kada neka od tema vezanih uz stadion dođe na dnevni red neke buduće sjednice Skupštine – HDZ-ovci će teško moći glasati protiv takvog jednog prijedloga s obzirom da radi o priči u koju su zajedno ušli njihov stranački šef, odnosno šef HDZ-ove Vlade i zagrebački gradonačelnik Tomašević – što je samo još jedna Plenkovićeva politička šamarčina Hermanu, Županu i ostalim gradskim HDZ-ovcima koji se na sjednicama Skupštine itekako trude apostrofirati sve ono što je Vlada predvođena Plenkovićem napravila, ili što radi za dobrobit svih stanovnika Lijepe naše, naravno i Zagreba.

Stoga i dalje ostaje pitanje – zašto sada kada je Mislavu Hermanu potrebna sva pomoć ne bi li ostvario zapaženiji rezultat u Zagrebu i ne ponovio onaj Davora Filipovića na zadnjim lokalnim izborima, ili još gore – onaj Dragana Primorca na predsjedničkim. Kandidata je puno, a većina anketa naklonjena je aktualnom gradonačelniku Tomaševiću. Tu je još i sukob s dugogodišnjim partnerom HSLS-om koji će na izbore s Davorom Bernardićem i HNS-om pa je cijela priča još čudnija – zašto je Plenković Tomaševiću tri mjeseca uoči izbora dao skupu igračku s kojom će, vidimo već po promo-videima koje na stadionu snima, zasigurno dobiti još koji glas više. Nogomet je ipak najvažnija sporedna stvar na svijetu, a Dinamo svetinja, zar ne?!

Tiha suradnja HDZ-a i Možemo?

Neki već dulje vrijeme govore o tihoj koaliciji HDZ-a i Možemo i ističu brojne situacije u kojima je Plenković, odnosno Vlada mogla Zagrebu i Tomaševiću dati ozbiljnu packu – pa je to propušteno napraviti. Od silnih problema s odvozom smeća, štakora i divljih svinja po gradu, dvaju odrona na Jakuševcu i teškog stradavanja radnika, problema u kompostani, odvoza komposta na Čret i pobune tamošnjih stanovnika.

Sjetimo se samo SDP-ovog ministra Zmajlovića koji je tadašnjem gradonačelniku Bandiću prvo zabranio odvoz glomaznog otpada na Jakuševec, a kad se takav otpad počeo gomilati po gradskim ulicama – dao mu je rok od tjedan ili nešto više dana da ga se ukloni s ulica i praktički ga prisilio na brzi “ispod stola” dogovor s Pripuzom – što je kasnije bila i jedna od glavnih točaka optužnice u aferi Agram. Poanta je da Vlada itekako u rukama posjeduje alate kojima “protivnika” može na štošta prisiliti, a u slučaju ove Vlade predvođene Plenkovićem i Grada Zagreba predvođenog Tomaševićem to je propušteno učiniti. Zašto?, pita se urednik informativnog programa Z1 Televizije Tomislav Radnić.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije.