Afera Karting Arena je “mali Hipodrom” u političkom, pravnom i simboličkom smislu
Hoće li Zagreb izgubiti jedinu profesionalnu karting stazu – pitanje je koje sve glasnije odjekuje nakon što su vlasnici Karting Arene podnijeli kaznenu prijavu protiv Zagrebačkog velesajma i njegove direktorice Renate Suše. Terete ih za zlouporabu položaja, pogodovanje u javnom natječaju i zaobilaženje postojećeg ugovora o najmu prostora. Afera koja se razvija oko ove karting staze sve više poprima konture ranije afere Hipodrom – slučaja koji je obilježio početak mandata gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
U pozadini cijele priče stoji sporan natječaj za zakup paviljona 35 i 36 Zagrebačkog velesajma. Karting Arena, koja u tim prostorima posluje već godinama, izgubila je pravo na nastavak zakupa, unatoč ugovoru iz 2018. koji je trebao trajati 5+5 godina, odnosno do 2028. Umjesto njih, prostor je dodijeljen ponuditelju koji planira otvoriti još jedan padel centar – iako takvi već postoje na samom Velesajmu.
Prema riječima odvjetnika Ivana Madirazze, nova ponuda bila je nepotpuna i nevažeća, no unatoč tome Zagrebački velesajam je, kršeći zakon, dozvolio naknadno dopunjavanje dokumentacije, uključujući punomoć za zastupanje i izjavu o nepovezanosti s drugim pravnim osobama.
– Sve to ukazuje na klasičan slučaj pogodovanja – rekao je odvjetnik Madirazza, najavivši da očekuju pokretanje formalne istrage.
Zagrebački Velesajam kao rentijerski biznis
Kaznenu prijavu prati i sve žešća politička kritika. HSLS-ov saborski zastupnik Darko Klasić javno je upozorio na nepravilnosti u postupku i otvoreno doveo u pitanje stručnost direktorice Suše, ali i smjer u kojem gradska vlast vodi Zagrebački velesajam.
– Velesajam bi trebao biti sajamska institucija, a ne rentijerski biznis koji gura van sportske i društveno korisne sadržaje kako bi ostvario veću najamninu – poručio je Klasić.
Posebno je problematično to što je, kako kaže, upravo direktorica Velesajma komunicirala s javnim bilježnikom novog zakupca kako bi “pripomogla” u sastavljanju ponude. Umjesto da je, kao što zakon propisuje, takvu ponudu odbacila, dopustila je njeno dopunjavanje i naknadno pojašnjenje.
– To nije greška. To je svjesno i protuzakonito pogodovanje – zaključio je Klasić.
Pitanje kadrova i političke odgovornosti
U cijeloj priči dodatnu pozornost izaziva politička struktura vlasti u Zagrebu. Direktorica Renata Suša bivša je SDP-ova uzdanica, a Zagrebačkim velesajmom danas upravljaju kadrovi koji su mahom povezani sa SDP-om ili drugim koalicijskim partnerima platforme Možemo!.
Od 17 pročelnika koje vodi Grad Zagreb, samo jedan dolazi iz redova Možemo!, dok ostale ključne pozicije zauzimaju ljudi bliski SDP-u, HNS-u i GLAS-u. Primjeri su Stanko Kordić, bivši savjetnik Anke Mrak Taritaš, ili Ana Pavičić-Kaselj, bivša HNS-ova pomoćnica ministra gospodarstva.
Takva kadrovska politika sve više otvara pitanje tko zapravo upravlja Gradom Zagrebom. Iako se u kampanji 2021. najavljivalo “čišćenje od političkih kadrova”, gradski sustav i dalje funkcionira prema zakonitostima političkog raspoređivanja – što potvrđuje i ova afera.
Znakovita je i potpuna šutnja gradonačelnika Tomaševića. Na višekratne pozive zakupaca Karting Arene za sastanak – nisu dobili odgovor. Kada je u javnost izašla informacija o spornom natječaju, iz Grada nisu ponudili ni obrazloženje, ni demantij, ni uputili Velesajam na reviziju postupka.
Sportska i društvena šteta
Zatvaranje Karting Arene imalo bi i konkretne društvene posljedice. Riječ je o jedinoj stazi u Hrvatskoj koja ispunjava uvjete za kvalifikacije za ESS svjetsko karting prvenstvo. U njoj trenira velik broj djece i mladih sportaša, a zaposleno je pedesetak ljudi. Pokrenuta je i peticija “Spasimo Karting Arenu”, koju je dosad potpisalo više od 25.000 građana.
– Ovo nije samo prostor. Ovo je zajednica, škola sporta, poligon za talente. Ako ode u najam zbog većeg iznosa, a izgubi funkciju, izgubili smo svi – poručuju vlasnici i treneri.
Narušeno povjerenje
Afera Karting Arena sve više poprima konture afere Hipodrom. U oba slučaja, riječ je o zamagljenim poslovnim odlukama, sumnjivim natječajima, netransparentnim odnosima prema korisnicima javnog prostora i – u konačnici – političkoj odgovornosti. Ako gradska vlast nastavi šutjeti i izbjegavati suočavanje s kritikama, ova će afera samo dodatno narušiti povjerenje građana u transparentnost upravljanja Zagrebom.
