Afera Hipodrom: Gdje je nestala Tomaševićeva “borbe protiv korupcije”?

Zagrebačka afera Hipodrom već mjesecima potresa temelje gradske uprave i baca duboku sjenu na reputaciju gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegove stranke Možemo. Najnovija svjedočenja i uhićenja dodatno su zaoštrila političku krizu, a pitanje odgovornosti u središtu je žustre javne rasprave.

Svjedočanstvo koje trese temelje

Iskaz bivšeg blagajnika Ustanove za upravljanje sportskim objektima (USO), koji tvrdi da ga je bivši ravnatelj Kosta Kostanjević iznudio za 2.000 eura, a iza čega stoji i navodni utjecaj zamjenika gradonačelnika Luke Korlaeta, razotkrio je mračnu mrežu korupcije u toj instituciji. Uz optužbe o lažnim fakturama i fiktivnim zaposlenicima na listama zaštitarske tvrtke, ovaj iskaz predstavlja ne samo teške optužbe protiv pojedinaca, nego i ozbiljno propitivanje funkcionalnosti cijelog sustava upravljanja u Zagrebu.

Izbjegavanje odgovornosti ili političko pranje ruku?

Gradonačelnik Tomašević se od početka istrage nastoji distancirati od izravne odgovornosti za kadroviranje i upravljanje u USO-u, tvrdeći kako gradonačelnik nije uključen u imenovanja i otpuštanja u podružnicama, što je prema njegovim riječima posao pročelnika i upravnih vijeća. Ipak, javno je branio ravnatelja Kostanjevića, izjavivši da vjeruje kako nije ukrao novac te da je upravno vijeće jednoglasno zaključilo da nije bilo krađe. Istoga dana kad je izašao iz zatvora, Kostanjević je podnio ostavku, a gradonačelnik je ostavio odluku o izboru v.d. ravnatelja i raspisivanju natječaja u rukama upravnog vijeća.

Takva taktika može se interpretirati kao političko pranje ruku – umjesto preuzimanja konkretne odgovornosti, vlast izbjegava direktnu reakciju, što podiže sumnju u spremnost na transparentnost i temeljite reforme. Nadalje, navodi da je Korlaet bio uključen u situaciju predaje mita dodatno impliciraju umreženost politike i zloupotrebe položaja unutar administracije Možemo, čime se potkopava retorika njihove „borbe protiv korupcije“ i „novog političkog načina“.

Uhićenja kao vrhunac političke krize

Najnovija uhićenja predsjednika Upravnog vijeća USO-a Gorana Đulića i v.d. ravnateljice Jagode Bončine Franjković zbog sumnje u pogodovanje i pritisak na svjedoke označavaju vrhunac krize. Ovi potezi USKOK-a sugeriraju da istraga otkriva duboke slojeve korupcije i pokušaje zataškavanja unutar ustanove, za koje se, neizravno, može reći da su se događali pod okriljem ili barem znanjem najviših gradskih vlasti.

Za Tomaševića i Možemo, koji su svoju političku platformu gradili na transparentnosti i suprotstavljanju „starim strukturama“, ova afera je ozbiljna prijetnja. Politički protivnici ne propuštaju iskoristiti priliku da traže njegovu odgovornost, što dodatno destabilizira koaliciju u Zagrebu i može imati posljedice na nacionalnoj razini.

Problem transparentnosti u lokalnoj politici

Afera Hipodrom nije samo lokalni problem, već i ogledalo trajnih problema u hrvatskoj politici: koncentracija moći u rukama uskih krugova, netransparentnost, te otežana odgovornost političara i uprava prema građanima. U takvom okruženju, svaka afera poput ove dodatno narušava povjerenje građana u sustav i legitimitet vlasti.

Za Tomaševića i njegov tim sada je ključna dilema: hoće li afera Hipodrom biti lekcija koja vodi do istinskih reformi, ili će ostati još jedna priča o zataškavanju i političkim igrama? Javnost zaslužuje ne samo transparentnu istragu nego i jasne političke posljedice – od konkretnih kadrovskih promjena do reformi u upravljanju i sustavu nadzora.