Superstarci otkrivaju tajnu: Kako njihovi mozgovi pobjeđuju starenje?

Ugasiti svjećice na torti u povodu stotog rođendana životno je postignuće o kojem većina nas može samo sanjati. Dosegnuti status superstogodišnjaka također je velik uspjeh. No postati superstarac? To je možda najelitniji klub među živima.

Superstarci su poznati po besprijekornom pamćenju, boljem mentalnom zdravlju i aktivnijem načinu života od svojih mlađih vršnjaka. Zainteresirani ste za pridruživanje ovom tajnom klubu? Istraživači su upravo identificirali četiri stvari koje svi superstarci imaju zajedničke.

Što je superstarac?

Znanstvenici sa Sveučilišta Northwestern definiraju superstarce kao odrasle osobe starije od 80 godina “koje imaju kapacitet pamćenja pojedinaca koji su najmanje tri desetljeća mlađi”.

Superstarci su “izrazito društveni” i imaju mozak koji “oduzima nakupljanje Alzheimerovih plakova i zapetljaja”.

Provodeći vlastita istraživanja mozga, znanstvenici s Tuftsa objasnili su:

– Patologija Alzheimerove bolesti opisuje abnormalno nakupljanje dvaju proteina u mozgu – amiloida i taua – koji se zgrušavaju, tvoreći plakove i zapetljaje za koje se vjeruje da ometaju funkciju moždanih stanica.

Prema izvješću Američke udruge za Alzheimerovu bolest (Alzheimer’s Association) iz 2025., procjenjuje se da 7,2 milijuna Amerikanaca živi s Alzheimerovom bolešću. Vjeruje se da jedna od devet osoba u dobi od 65 i više godina pati od te bolesti, iako je poznato da prevalencija raste s dobi.

Udruga navodi da 5,1 posto ljudi u dobi od 65 do 74 godine razvije Alzheimerovu bolest; taj se postotak gotovo sedmerostruko povećava kod osoba starih 85 i više godina, prenosi N1.

Revolucionarni uvidi

Međutim, superstarci se čine imunima na te zabrinjavajuće statistike, a imaju četiri zajedničke osobine. Tijekom posljednjih 25 godina, stručnjaci iz Northwesternova centra Mesulam za kognitivnu neurologiju i Alzheimerovu bolest proučavali su gotovo 300 superstaraca i obavili obdukciju 77 doniranih mozgova superstaraca.

Sandra Weintraub, doktorica znanosti i profesorica psihijatrije i bihevioralnih znanosti te neurologije na Northwestern University Feinberg School of Medicine, nazvala je uvide iz tih obdukcija “revolucionarnima” za stručnjake u svom području.

Iako su neki mozgovi superstaraca pokazivali nakupine proteina povezanih s Alzheimerovom bolešću, drugi nisu imali pokazatelje demencije/Alzheimera.

– Ono što smo shvatili jest da postoje dva mehanizma koja vode do toga da netko postane superstarac, rekla je Weintraub.

– Jedan je otpornost – ne stvaraju plakove i zapetljaje. Drugi je izdržljivost – stvaraju ih, ali oni ne utječu na njihov mozak.

Što im je zajedničko?

No ono što su otkrili jest da superstarci dijele ove četiri osobine:

Izvanredne sposobnosti pamćenja – rezultati testa odgođenog prisjećanja riječi bili su usporedivi s onima osoba starih 50 do 60 godina.

Mladenačka struktura mozga – nije bilo “značajnog stanjenja” vanjskog sloja njihova mozga.

– Ova ključna regija mozga igra značajnu ulogu u integriranju informacija povezanih s donošenjem odluka, emocijama i motivacijom, objasnili su istraživači.

Jedinstvene stanične osobine – povećan broj von Economo neurona (povezanih s društvenim ponašanjem) i veći entorinalni neuroni (povezani s pamćenjem), u usporedbi s vršnjacima tipičnog starenja.

Društvenost kao zajednička osobina – superstarci su “izrazito društveni” i održavaju “snažne međuljudske odnose”.

Nalazi će biti objavljeni u časopisu Alzheimer’s & Dementia: The Journal of the Alzheimer’s Association.

Iznimno pamćenje u starijoj dobi je moguće

Ipak, znanstvenici još nisu utvrdili kako netko postaje superstarac.

Ima li to veze s prehranom ili životnim navikama? Može li se to pripisati genetici? Smanjuju li određeni lijekovi ili okolišni čimbenici rizik od toga da postanete superstarac? To su sva pitanja na koja stručnjaci žele odgovoriti “identificiranjem bioloških i bihevioralnih osobina” povezanih sa superstarcima.

Istraživači se nadaju i da će utvrditi nove strategije koje povećavaju kognitivnu otpornost, kao i odgoditi ili spriječiti demenciju i druge bolesti koje uzrokuju kognitivno oštećenje.

– Naši nalazi pokazuju da je iznimno pamćenje u starijoj dobi ne samo moguće, nego je povezano s jedinstvenim neurobiološkim profilom. To otvara vrata novim intervencijama usmjerenima na očuvanje zdravlja mozga i u kasnijim desetljećima života, zaključila je Weintraub.