Barić o novom GUP-u: Elitni dijelovi Zagreba nalikuju favelama
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević najavio je da će već početkom jeseni započeti rasprava o konačnom prijedlogu novog Generalnog urbanističkog plana (GUP) Grada Zagreba, nakon što su Vlada i nadležna ministarstva dali potrebnu suglasnost.
– Uvjeren sam da većina građana Zagreba želi živjeti u uređenom gradu. Dosta je urbanističkog kaosa koji je desetljećima vladao u glavnom gradu Hrvatske – poručio je gradonačelnik.
Arhitekt Otto Barić, komentirajući taj iskorak, istaknuo je kako bi administrativne zabrane trebalo gledati u širem kontekstu.
– GUP bilo kojega grada podložan je Zakonu o prostornom uređenju, a dok plan nije usklađen sa svim zakonskim elementima, on se ne može donijeti – kazao je.
Žali što izmjene i dopune GUP-a postaju dnevno-politička tema, umjesto da se izradi potpuno novi dokument. Posljednji plan s jasnom razvojnom osnovom, rekao je, bio je 2000 Plus pročelnika Slavka Dakića, dok je u posljednjih 25 godina prevladavao tzv. točkasti urbanizam, pogodan za interesne skupine i lokalne inicijative.
Najvećom pogreškom smatra dopuštanje gradnje urbanih vila uz ulice širine svega dva do četiri metra – i to u, kako kaže, najelitnijim dijelovima grada, koji danas izgledom podsjećaju na favele, piše N1info.hr.
Plan sam po sebi ne može spriječiti divlju gradnju
Očekivanja od novog GUP-a Barić svodi na napomenu da plan sam po sebi ne može spriječiti divlju gradnju – za to je ključna građevinska inspekcija i dosljedna kontrola provedbe.
Govoreći o pojedinim gradskim projektima, odbacuje mogućnost realizacije tzv. Zagrebačkog Manhattana na prostoru Hipodroma, koji smatra zelenim pojasom vrijednim zaštite, dok na dijelu Velesajma vidi prostor za razvoj hotela i konferencijskog centra. Rotor vidi kao potencijalno mjesto za ozbiljan urbanizam i prostorni reper na južnom ulazu u grad, ali samo uz rješavanje prometne infrastrukture, uključujući izgradnju zapadnog Jarunskog mosta.
Projekt odvjetnika Ante Nobila, koji predviđa 6–7 višekatnica zapadno od Rotora, po njemu ima smisla jedino uz rješavanje prometa i infrastrukture, posebno zbog planirane nacionalne dječje bolnice.
O novom stadionu u Zagrebu kaže da se natječaj najavljuje već pet godina, a sama gradnja bi trajala četiri do pet godina. Procjenjuje da bi stadion na Maksimiru stajao oko 200 milijuna eura, dok bi obnova splitskog Poljuda, koji smatra jednim od najljepših stadiona u Europi, bila znatno jeftinija i mogla bi povećati kapacitet na 45 tisuća mjesta.
Kritizira i način obnove nakon potresa, navodeći da proces traje sporo, bez sustavne strategije, te da se odluke često donose prema dnevno-političkim kriterijima. Upozorava da ključne zgrade, poput HNK-a, još nisu obnovljene, iako su iskorištena europska sredstva.
Bespravnu gradnju opisuje kao problem koji i dalje traje, uz ocjenu da se prema prostoru odnosimo s neviđenim prijezirom. Smatra da država treba provoditi strože inspekcijske kontrole umjesto naknadne legalizacije, te zaključuje: – Jednom izgubljeni prostor ne može biti vraćen. To mora postati nacionalni konsenzus jer kad ga potrošimo – papala maca.
