Tvrđe od čelika, lakše od betona: Superdrvo mijenja budućnost gradnje
Američka tvrtka InventWood razvila je novu vrstu modificiranog drva koje, kako tvrde, može biti čvršće od čelika.
Visoki ugljični otisak
U laboratorijskim testovima komad tog materijala zaustavio je metak ispaljen iz plinskog pištolja, a on bi inače lako probio obični drveni uzorak.
– Ideja je da ovim materijalom možemo graditi i vojne zaklone, kaže suosnivač i predsjednik InventWooda Alex Lau, iako priznaje:
– još nismo bacali bombe na njega.
Građevinska industrija sve više traži održive alternative betonu i čeliku, poznatima po visokom ugljičnom otisku. Drvo se sve više pozicionira kao materijal budućnosti jer skladišti ugljik i pritom može znatno smanjiti emisije CO2 ako se koristi u gradnji, prenosi N1.
No prirodno drvo ima i slabosti – nije dovoljno čvrsto za sve namjene, podložno je vlazi i napadima štetočina. Rješenje za to su naravno, inženjerski obrađeni proizvodi od drva jer su znatno izdržljiviji i mogu služiti kao strukturni elementi čak i u neboderima.
Kako nastaje superdrvo?
Proces proizvodnje uključuje kemijsko uklanjanje lignina, prirodnog polimera koji drvu daje krutost, a zatim ekstremnu kompresiju, čime mu se volumen smanjuje za oko 80 posto. Time se unutar materijala stvaraju dodatne vodikove veze te ga učvršćuju. Rezultat je tanji, ali mnogo jači materijal koji zadržava prirodnu strukturu i izgled drveta.
InventWood je godinama razvijao taj postupak te danas koriste topolu, a u planu je i brzorastući bambus jer vrlo učinkovito upija ugljik iz atmosfere.
Koje sve vrste inženjerskog drva već postoje?
Na tržištu već postoje različite vrste inženjerskog drva, poput glulama (lamelirano drvo s paralelnim vlaknima) i CLT-a (križno lamelirano drvo), korištenog za zidove i podove. CLT, primjerice, može smanjiti emisije ugljika pri gradnji javnih objekata za gotovo 10 posto u odnosu na beton.
Superdrvo se ne natječe izravno s tim proizvodima, kaže Lau, već može služiti kao vanjska obloga ili kao estetski i mehanički kvalitetan sloj u kombinaciji s drugim materijalima. Morwenna Spear s britanskog Sveučilišta Bangor kaže pak da je ta tehnologija obećavajuća, ali ističe važnost testiranja u realnim vremenskim uvjetima, posebno u klimatskim uvjetima u kojima se zrak stalno mijenja – čas je suh, čas vlažan.
U Europi i svijetu pojavljuju se i drugi inovativni drveni materijali – njemački Pollmeier tako koristi bukvu (inače rijetku u gradnji) za svoj proizvod BauBuche, a australski 3RT od niskovrijednih stabala izrađuje imitacije tvrdog drva za prozorske okvire, kuhinjski namještaj i stepenice.
– Arhitekti sada imaju čitavu paletu mogućnosti, poput pseudovrsta drva, kaže Spear, dodajući da su opcije sve raznovrsnije.
Održivost, ali i stvarni problemi
Profesor Michael Ramage sa Sveučilišta Cambridge podsjeća da su osiguranje i hipotekarni krediti za drvene zgrade još uvijek izazov u mnogim zemljama, no vjeruje da drvo ima ključnu ulogu jer dugoročno skladišti ugljik.
Pitanja sigurnosti također su aktualna, osobito nakon požara u Los Angelesu početkom godine. Lau tvrdi da je superdrvo pokazalo otpornost na vatru, a također je preživjelo testove s insektima koji ga grizu. Iako je tvrđe za obradu, još uvijek se može rezati karbidnim i dijamantnim pilama.
Dr. Spear napominje da ne treba zaboraviti ni na reciklažu starog drva – istraživanja u UK-u pokazuju da se materijali iz ruševina mogu ponovno koristiti u CLT panelima. Uostalom, mnogi već sada u svom domu imaju ivericu, proizvod koji u velikom dijelu nastaje od recikliranog drva.
