Masovna ekstaza ili smrtonosna zamka? Nitko ne postavlja najvažnije pitanje o Thompsonovu koncertu
Većina ljudi će reći da ne voli gužve – previše buke, smetnji, kaosa. No komadić u nama ipak teži sudjelovati u velikim društvenim događanjima poput koncerata, festivala ili sportskih događaja. Razlozi su duboki i psihološki.
Naime, jedan od njih svakako je međusobna povezanost i zajedništvo. Ljudima je urođeno željeti pripadati grupi. Masovna okupljanja stvaraju snažan osjećaj zajedništva te se pritom osjećamo kao dio nečeg većeg. Tu je i energetski naboj, zajedničko kretanje, pjevanje – to donosi euforiju koju nitko ne želi propustiti.
Osim toga, prisutna je i kolektivna ekstaza te ritual. Naime, festivali i koncerti djeluju poput modernih rituala. Baš kao što su prapovijesna plemena slavila život – mi danas slavimo glazbu, identitet, slobodu. U gužvi nestaju granice – postajemo jedno s masom, oslobađa se kreativnost i spontani osjećaj životne radosti. Dan Hancox u knjizi Multitudes: How Crowds Made the Modern World tvrdi da su masovni skupovi od pamtivijeka nosili demokratske i političke poruke – danas ih doživljavamo kao kontrast izolaciji i individualizmu.
Goran Stanzl/PIXSELL
Povijest velikih okupljanja
Okupljanja su nam, stoga, urođena, a dokazi o masovnim ritualima postoje od antičkog doba. U Rimskom Carstvu održavale su se gladijatorske borbe, u srednjem vijeku festivali i sajmovi, a od 19. stoljeća postoje masovni koncerti i sportski spektakli.
Ljudska bića po prirodi su društvena. Biti dio mase, dio kolektivnog iskustva, pruža osjećaj pripadnosti, sigurnosti i emocionalne uzvišenosti. Na koncertu, kad se tisuće glasova ujedini u pjesmi, nastaje trenutak koji nadilazi individualno – to je zajednička ekstaza, moderna verzija plemenskog rituala. U digitalnom dobu, masovna fizička okupljanja djeluju kao protuteža izolaciji i virtualnim vezama.
No, uz ljepotu masovnih emocija dolazi i – opasnost. Povijest nas neumoljivo podsjeća da gužve mogu postati smrtonosne kad izmaknu kontroli. Masovna okupljanja često su kroz povijest završavala tragičnim nesrećama. Naime, kad masu nitko ne kontrolira, male pogreške dovode do katastrofa. Stručnjaci ističu kako ovakve tragedije nisu plod panike – gomila ne bježi od nečega, već gura prema nečemu, a visok pritisak tijela dovodi do gušenja.
Od Hillsborougha (1989) preko Kumbh Mele u Indiji (1954) do modernih Love Parade, okupljanja pokazuju našu potrebu za zajedništvom – ali i ukazuju na opasnosti prevelikih masa.
Marko Lukunic/PIXSELL
Kada se slavlje pretvori u tragediju: Najpoznatije nesreće na masovnim okupljanjima
Love Parade, Duisburg, Njemačka (2010.)
Glazbeni festival koji je trebao biti slavlje elektronske glazbe završio je tragedijom. Više od 1,4 milijuna ljudi okupilo se u Duisburgu, a organizatori su omogućili ulaz kroz samo jedan tunel. Kada se masa zagušila, nastala je panika. Ljudi su se počeli gušiti u masi, a njih 21 je izgubilo život. Više od 650 ih je ozlijeđeno. Analize su pokazale da nije bila riječ o panici – već o “gužvi smrtonosne gustoće”, gdje se pojedinci nisu mogli ni pomaknuti, niti disati.
Foto: Screenshot/YouTube
Astroworld Festival, Houston, SAD (2021.)
Tijekom nastupa repera Travisa Scotta došlo je do masovne kompresije publike ispred pozornice. Publika je bila zbijena, ljudi su padali i nisu se mogli ustati. Poginulo je deset osoba, većinom vrlo mladih, uključujući devetogodišnjeg dječaka. Festival nije prekinut na vrijeme, a mnogi kritiziraju organizatore zbog izostanka kontrole i brze reakcije.
Foto: Screenshot/YouTube
Roskilde Festival, Danska (2000.)
Tijekom nastupa grupe Pearl Jam devet je osoba poginulo kada su ih pregazili ostali posjetitelji u pokušaju da se približe pozornici. Loša vidljivost, blato i manjak zaštitnih barijera pridonijeli su tragičnom ishodu. Bend je prekinuo nastup čim je shvatio što se događa, a festival je nakratko obustavljen. Ta je tragedija, osim toga, gotovo dovela do raspada benda. Kasnije su uvedeni stroži sigurnosni protokoli na festivalima diljem Europe.
Foto: Screenshot/YouTube
Hillsborough, Engleska (1989.)
Jedna od najpoznatijih sportskih tragedija u povijesti dogodila se na nogometnoj utakmici FA kupa u Sheffieldu. Zbog loše organizacije i nedostatka kontrole ulaza, navijači Liverpoola bili su preusmjereni u već prenapunjeni sektor. Kada je pritisak mase postao neizdrživ, ljudi su bili prikliješteni o ograde i zidove. Poginulo je 97 ljudi, a stotine su ozlijeđene. Javnost je godinama zahtijevala pravdu, a tek desetljećima kasnije žrtve su službeno oslobođene krivnje za „navodnu paniku”.
Foto: Screenshot/YouTube
Kumbh Mela, Indija (1954. i druge godine)
Riječ je o najvećem vjerskom okupljanju na svijetu. Tijekom Kumbh Mele 1954., zbog urušavanja improviziranog mosta i loše kontrole gomile, poginulo je između 300 i 800 ljudi. Slične tragedije događale su se i u kasnijim godinama. Vjerski zanos, visoka gustoća ljudi i nedovoljna infrastruktura redovito stvaraju uvjete za nesreće.
Meka, Saudijska Arabija (više incidenata)
Tijekom hodočašća hadža dogodile su se brojne tragedije zbog pretrpanih prostora. Jedna od najsmrtonosnijih bila je 2015. godine, kada je u stampedu poginulo više od 2.000 ljudi. Unatoč modernizaciji, kompleksnost logistike i religijski entuzijazam čine ova okupljanja izuzetno rizičnima.
Što možemo naučiti?
Tragedije masovnih okupljanja često nisu uzrokovane panikom, nego nepravilnim upravljanjem prostorom, nedostatkom kontrole nad masom, lošim procjenama kapaciteta i zakašnjelim reakcijama organizatora. Ključno je razumjeti da gužva postaje opasna kad se naruši sloboda kretanja i disanja – kad ljudi više ne upravljaju vlastitim tijelom.
Prevencija tragedije tako uključuje: jasno označene ulaze i izlaze, ograničavanje broja ljudi u jednom prostoru, edukaciju zaštitara, sustave ranog upozorenja i evakuacije, pravodobne reakcije organizatora
No, unatoč rizicima, ljudi se i dalje okupljaju. Gužva nudi emocionalno ispunjenje, osjećaj da „nismo sami”, da zajedno proživljavamo trenutak koji nadilazi svakodnevicu. To nas vraća korijenima – zajedničkim slavljenjima, ritualima, borbama i tugama koje dijelimo s drugima. No, kao i sve snažne emocije, gužve treba poštovati i – kontrolirati. Tek tada mogu ostati ono što zapravo jesu: slavlje života, glazbe i zajedništva.
Koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu: logistički i sigurnosni izazov
Jedan od najočekivanijih događaja ovoga ljeta u Hrvatskoj – koncert Marka Perkovića Thompsona, zakazan za 5. srpnja na zagrebačkom Hipodromu. Organizatori najavljuju spektakl, a mediji prenose da se očekuje i do 500.000 ljudi, što bi ovaj nastup moglo učiniti jednim od najvećih masovnih okupljanja u novijoj hrvatskoj povijesti.
Veliki broj posjetitelja izaziva oduševljenje, ali i zabrinutost – ponajprije zbog sigurnosnih i logističkih izazova koje takvo okupljanje sa sobom nosi. Hipodrom, iako prostran, nije standardna koncertna lokacija takvih razmjera. Postavlja se tako niz pitanja: Hoće li pristupne prometnice moći podnijeti priljev ljudi i vozila? Hoće li biti dovoljno ulaza, izlaza i sanitarnih čvorova? Je li planiran učinkovit sustav evakuacije u slučaju izvanredne situacije?, Koliko će biti angažirano zaštitarskog i medicinskog osoblja? i još mnoga druga.
Ogromna odgovornost organizatora
Stručnjaci za sigurnost upozoravaju da se masovna okupljanja s više od 100.000 ljudi moraju planirati mjesecima unaprijed, uz preciznu koordinaciju s policijom, hitnim službama i lokalnim vlastima. Svaka pogreška ili improvizacija može imati ozbiljne posljedice.
U kontekstu prethodnih tragedija na svjetskim festivalima, koncert poput ovog zahtijeva vrhunsku razinu organizacije: od kontrole pristupa i jasno označenih zona do odgovarajuće zvučne i vizualne signalizacije za publiku. Posebna se pažnja mora posvetiti prevenciji stampeda, gužvi na ulazima i sigurnosnim propusnim točkama unutar prostora.
Dok ljubitelji glazbe s nestrpljenjem iščekuju spektakl, odgovornost organizatora je ogromna. Jer, kad brojke postanu višestruko veće od kapaciteta klasičnih koncertnih prostora, emocije se lako mogu pretvoriti u opasnost – ako logistika zakaže.
