Turopoljka Ana Herceg propješačila “Camino De Santiago”: Camino me naučio da je svaki korak molitva, svaka osoba dar

Članica DVD-a Turopolje Ana Herceg propješačila je najzahtjevnije hodočašće “Camino De Santiago” dugo 780 km, koje je nakon 34 dana i prošla.
-Našoj Ani koja je cijelim putem mislila na nas i molila za sve nas od srca zahvaljujemo. Ana vjerujemo da ti je srce i duša puna kao što je i svima nama koji smo te pratili na putovanju. Svaka ti čast!- poručili su iz DVD-a Turopolje, putem Facebook stranice za koju je svoje dojmove podijelila i Ana.
-Nikada neću zaboraviti taj prvi dan i korake kad sam krenula na svoj put Camino De Santiago. 780 kilometara u 34 dana od Saint-Jean-Pied-de-Porta do Santiaga. Put me vodio kroz planine, vinograde, stare gradove i tihe šume. Iza svakog zavoja čekalo je novo lice, nova priča, nova toplina. Upoznala sam ljude iz Francuske, Japana, Njemačke, Vijetnama, Novog Zelanda, Amerike i Australije. S nekima sam razmijenila samo pogled i osmijeh, a s drugima sam dijelila kilometre, smijeh i tišinu- istaknula je Ana koja je na hodočašću srela i 12 hodočasnika iz Hrvatske.
-Camino me naučio da je sreća u jednostavnosti, da su stranci često najiskreniji prijatelji, i da je dom tamo gdje srce kuca mirno. Put nas je vodio žutim strelicama i školjkama – jednostavni simboli koji su bili naši vodiči, i koji su me svaki dan podsjećali da se nalazim upravo tamo gdje trebam biti. Nisu vodile samo korake, nego i srce- priča dalje Ana i otkriva najemotivniji trenutak.
-Jedan od najemotivnijih trenutaka bio je dolazak na Cruz de Ferro – visoki željezni križ usred ničega, a zapravo usred svega. Tu sam ostavila kamenčiće koje sam ponijela još iz svog doma – svaki je predstavljao dio moje obitelji, moje rodbine, ljubavi i zahvalnosti koju nosim prema njima. Položila sam ih s tihom molitvom i suzama koje su bile radosne, čiste i pune smisla. U jednom malom Albergu, ostavila sam posvetu svojoj obitelji – znak koliko su bili prisutni u svakom mom koraku, iako fizički daleko. Na mnogim mjestima ostavila sam sitna obilježja svoje države, svog vatrogasnog društva, DVD-a Turopolje- ističe i govori kako su je po dolasku u Santiago dočekale suze radosnice, katedrala i osjećaj ispunjenosti.
-Nisam stigla na kraj svijeta – stigla sam na početak nečega što nosim u sebi svaki dan. Camino me naučio da je svaki korak molitva, svaka osoba dar, a svaki dan prilika da živimo s više srca- zaključila je.