Prije pola stoljeća bio je najnapredniji takav kompleks u jugoistočnoj Europi. Ranžirni kolodvor i dalje ima ključnu ulogu
Njegovo otvorenje predstavljalo je prekretnicu u razvoju zagrebačkog prometnog sustava jer je objedinio dotad raštrkane teretne željezničke kolodvore, kao što su oni na Borongaju, Črnomercu, Vrapču, te Istočni i Zapadni kolodvor. Time je značajno rasterećeno središte grada od bučnog i sporog teretnog prometa.
Kolodvor se prostire na površini od oko 100 hektara, proteže se u duljini od više od četiri kilometra te zauzima prostor uz naselja Sveta Klara, Jakuševec i Buzin. Sagrađen je kao jednosmjerni kolodvor sa 16 prijemnih, 48 smjernih i 16 otpremnih kolosijeka. Sadrži i brojne infrastrukturne objekte: lokomotivski depo, vagonsku radionicu, praonicu i tokarnicu bandaža. Tehnički gledano, predstavljao je najnapredniji takav kompleks u jugoistočnoj Europi.
Projektanti su inspiraciju za kolodvor pronašli u francuskom Sotteville-lès-Rouenu, a uveli su napredne tehnologije poput hidrauličkih vodilica, retarderskih kočnica Saxby i automatskog upravljanja pomoću relejnog sustava SEL. Sustav je bio projektiran za rad s obje kosine, iako ta mogućnost nije čest upotrebljavana. Kapacitet je bio višestruko veći od tadašnjih potreba, s mogućnošću obrade do 600 vagona dnevno.
Emica Elvedji/PIXSELL
Dodatan zamah razvoju Novog Zagreba
Otvaranjem kolodvora postignuti su brojni infrastrukturni i prometni pomaci važni za razvoj grada. Prije svega, centraliziran je sav teretni željeznički promet, čime je značajno skraćeno vrijeme potrebno za sastavljanje vlakova i njihovu obradu. Time je omogućeno zatvaranje dotadašnjih manjih i raspršenih teretnih kolodvora unutar samog Zagreba, što je rezultiralo oslobađanjem velikih površina gradskog zemljišta za druge urbanističke svrhe.
Osim prometne koristi, kolodvor je dao dodatan zamah razvoju Novog Zagreba, tada još uvijek mlade gradske četvrti južno od Save. Njegova izgradnja bila je snažan poticaj širenju grada i povezivanju novonastalih naselja s glavnim prometnim tokovima. U širem kontekstu, Ranžirni kolodvor predstavljao je simbol modernizacije jugoslavenskog željezničkog sustava i tehničke ambicije Zagreba da postane ključna logistička točka regije.
Ključna uloga u hrvatskoj teretnoj željeznici
Zanimljiv je podatak da su u kompleksu izgrađene i vlastita trafostanica te mreža asfaltiranih prometnica duga gotovo deset kilometara. Planira se i izgradnja novog cestovnog vijadukta “Ranžirni kolodvor – Sarajevska” koji će omogućiti dodatni južni ulaz u grad.
Osim toga, kolodvor je jedinstven i po tome što stanice ZET-ovih autobusa nose njegov naziv, što nije uobičajeno za industrijske objekte. Povremeno se ondje održavaju i vježbe civilne zaštite zbog kompleksnosti instalacija visokonaponske mreže.
Danas, gotovo pola stoljeća nakon otvorenja, Ranžirni kolodvor i dalje igra ključnu ulogu u hrvatskoj teretnoj željeznici. Zbog svoje veličine, tehničke kompleksnosti i povijesne važnosti ostaje trajno svjedočanstvo jednog ambicioznog razdoblja zagrebačke industrijske povijesti.
