Kad zdrava prehrana postane opsesija: Što je ortoreksija i kako je prepoznati?

U svijetu u kojem se o gotovo svakoj namirnici vode rasprave, sve više hrane “obogaćuje se” proteinima, a pametni uređaji prate svaki naš biometrijski podatak, lako je upasti u zamku pretjerane brige o zdravlju.

Uz nepregledan niz savjeta na internetu i društvenim mrežama, nije lako razaznati što nam stvarno koristi, a što je samo novi trend, posebno kada je riječ o prehrani.

Videozapisi u kojima se određena hrana proglašava “lošom” ili “punom umjetnih sastojaka” dodatno potiču kolektivnu opsesiju “čistim” i “zdravim” načinom prehrane. I dok zdraviji odabiri mogu pozitivno utjecati na naše tijelo i dobrobit, ponekad takav pristup može otići predaleko i postati štetan. Tada govorimo o ortoreksiji.

Iako ortoreksija još nije službeno prepoznata kao dijagnoza u medicinskim priručnicima poput DSM-5, nutricionistice Beth Auguste i Beth Heise objašnjavaju da je riječ o poremećaju prehrane koji stručnjaci sve češće prepoznaju u praksi, prenosi Index.

– Radi se o poremećaju koji još nema službenu dijagnozu, ali je dobro poznat među stručnjacima koji rade s osobama koje imaju poremećaje u prehrambenom ponašanju, objašnjava Auguste.

Ortoreksiju najlakše možemo opisati kao opsesivnu potrebu za zdravom i “čistom” prehranom, u kojoj hrana postaje izvor tjeskobe, a pravila o jelu stroga i nefleksibilna.

Kako prepoznati ortoreksiju?

Stručnjakinje ističu nekoliko znakova koji upućuju na to da briga o prehrani možda prelazi granicu.

Stroga pravila bez medicinskog razloga

Ako osoba izbacuje cijele skupine namirnica a da za to ne postoji medicinska potreba (poput alergije ili preporuke liječnika), to može biti znak problema.

– Ortoreksija se može očitovati slično kao anoreksija – kroz snažnu potrebu za potpunom kontrolom nad onime što se jede i odakle hrana dolazi, kaže Auguste.

Prehrana ograničava društveni život

Osobe izbjegavaju druženja jer ne znaju hoće li biti “prikladne” hrane? Ako nečiji planovi ovise o meniju, to bi mogao biti znak za uzbunu.

– Kad prehrambena pravila počnu ometati svakodnevni život i odnose s drugima, vrijeme je da osoba potraži podršku, kaže Auguste.

Opsesivno proučavanje sastojaka

Povremeno provjeravanje etiketa je normalno, osobito ako imamo određene prehrambene ciljeve. No ako analiziramo svaki sastojak i trošimo sate na planiranje obroka, to može ukazivati na ortoreksiju.

Osjećaj krivnje kada prekršimo pravila

Ako pojedemo nešto izvan svojih pravila i odmah osjetimo tjeskobu, grižnju savjesti ili strah – to je znak da naš odnos s hranom možda više nije zdrav.

– Kada počnete stalno razmišljati o tome što i kako jedete, i kada vas čak i male ‘pogreške’ emocionalno pogađaju, vrijedi se zapitati gdje je granica, kaže Heise.

Što učiniti ako se prepoznajemo?

Dobra vijest je da se ortoreksija može prepoznati i liječiti – uz pomoć nutricionista koji su specijalizirani za poremećaje prehrane ili terapeuta koji razumiju složenost odnosa prema hrani.

– Važno je razgovarati sa stručnjacima koji vam mogu pomoći procijeniti jeste li na zdravom putu i ponuditi podršku, savjetuje Auguste. Heise ističe da je moguće razviti zdrav i opušten odnos prema prehrani, ali ključno je reagirati na vrijeme – prije nego što opsesija preuzme svakodnevicu.

Zdrava prehrana ne znači savršenstvo

Naši prehrambeni izbori ne moraju (i ne trebaju) biti isti kao oni koje zagovara influencer, susjed ili kolega. Svatko ima svoje potrebe, ritam i prioritete.

– Umjesto da se fokusirate na to je li nešto ‘čisto’, zapitajte se unosite li dovoljno raznolikosti i hranjivih tvari, savjetuje Heise.

Auguste dodaje da treba izbjegavati crno-bijeli pristup prehrani. Kada si postavimo nerealna pravila, neuspjeh je gotovo neizbježan, a s njim dolazi i sram, što dodatno narušava odnos prema hrani.

– Kada kažete ‘Uvijek jedem zdravo’, sami sebi postavljate pritisak. Bolje je reći ‘Uglavnom jedem zdravo’ – to ostavlja prostora za ravnotežu, objašnjava Auguste.

Zdrava prehrana je proces koji traje cijeli život. Nije riječ o savršenstvu, nego o dosljednosti i fleksibilnosti. Vaše se potrebe s vremenom mijenjaju, a povremeni izleti iz rutine nisu neuspjeh, već dio ravnoteže.

– Nekoliko manje idealnih izbora neće vam narušiti zdravlje. Najvažnije je gledati širu sliku i dugoročno unositi ono što vašem tijelu zaista treba, zaključuje Heise.