Tržnice su pune ovih jagoda: Podvaljuju se kao domaće, ali dolaze iz daleka

Gotovo ispred svih jagoda stoji natpis da su vrgoračke, no ni na jednoj od prozirnih posudica u koje se pakiraju na zagrebačkim tržnicama nismo vidjeli i pripadajući im logo koji to dokazuje.

Zapravo su i sami proizvođači upozoravali da su ove godine ostali prikraćeni za dio plastične ambalaže s logom u koju stane oko pola kilograma, a dok se građani pitaju jesu li barem kartonske kašete sa znakićem vrgoračkih “original”, odnosno ovogodišnje, jasno je samo da im je posljednjih dana na štandovima pala cijena.

To je zato što više nema grčke, tvrde trgovci. S početnih 4-5 eura cijena mjerice vrgoračke jagode pala je, naime, na 2,50 do 3,50 eura, što znači da sada za kilogram valja izdvojiti 5, u nekim gradovima i 7 eura. Iako već stižu i “jagodice purgerice” kojih je početna cijena 3 eura (odnosno 6 eura/kg), teško da bi im cijena više mogla pasti jer je hrvatska proizvodnja jagoda slaba, kaže za Večernji.hr donedavni predsjednik Udruge Vrgoračka jagoda Milan Franić. U Vrgorcu su zbog loših vremenskih prilika jagode ove godine i podbacile i neće ih biti više od 500 tona.

Katastrofa s uvozom

– Tek je sredina berbe, a nikada se nije više lovilo u mutnom na štetu potrošača. Tko kaže da nema grčkih, da je njihova sezona završila, laže. Ima ih k’o u priči jer se jagoda bere dva mjeseca i grčka je sada na vrhuncu, kao i naša. I upravo se ona prodaje u ovim prozirnim košaricama i podvaljuje pod domaću, najčešće vrgoračku, a u Hrvatsku je stigla za manje od 2 eura za kilogram, tvrdi Franić, ističući kako je ove godine “katastrofa s uvozom”.

– Ljudi s terena svakodnevno nam to dojavljuju, ali nije na nama da to dokazujemo. Ispada tako da sada ne možete kupiti nijednu drugu jagodu, da su baš sve koje se prodaju 100 % domaće, vrgoračke, neretvanske, zagrebačke…, a godišnje se u cijeloj Hrvatskoj proizvede jagoda dostatno za potrošnju za samo 20 dana. Ono što proizvede Vrgorac to pojede jedan kvart u Zagrebu za tjedan dana, a opet – trenutačna prodaja možda je i najgora u posljednjih 10 godina, tvrdi Franić, ističući kako je upravo mala proizvodnja dala vjetra uvoznicima da veće količine po dampinškim cijenama dovlače u Hrvatsku.

– I to upravo grčke, što se vidi po sortimentu, a i najbliže su i bere ih najjeftinija radna snaga. Berač u Hrvatskoj danas otprilike dnevno dobije oko 50 eura (10 eura po satu), a proizvođač po kilogramu u otkupu 3 eura/kg, “što je otprilike neka sitna zarada ako su veći prinosi”, objašnjava.

Nije čudno onda što se površine iz godine u godinu smanjuju, jagodama su vjerni još samo stariji proizvođači. Mladi se i ne žele baviti poljoprivredom, kažu Vrgorčani.

Na štandovima po zagrebačkim kvartovima ovih se pak dana prodaju “jagodice purgerice” te jagode proizvođača iz Udruge Jagodni prsten Zagrebačke županije. Ovih prvih proizvede se u prosjeku oko 1000, a drugih oko 130 tona, doznaje se od predsjednika udruge Jagodni prsten Željka Varge.

Protekle tri-četiri godine u Županiji se proizvodilo i dvostruko više jagoda. No otkako mali proizvođači u Zagrebu moraju licitirati za štandove po kvartovima s prekupcima koji se uz njih šlepaju, ukinute su i manifestacije na kojima su ih prodavali – a problem je i nalaženje radnika – proizvodnju su smanjili za više od 250.000 sadnica, rekao je Varga. Ni on nema lijepih riječi za konkurenciju na tržnicama, koje iziskuju više kontrole.

Ostalo ljetno voće

Uz bok jagodama, tamo ovih dana pristiže i ostalo ljetno voće poput lubenica, kojih se kilogram prodaje za 2,50 eura, te dinja za 5 eura. Lubenice su provjereno marokanske, kaže prodavač kod kojega se prije kupnje mogu i kušati. U Konzumu se kilogram grčke lubenice prodaje za 1,99 eura, a mini domaća od oko 2 kg iz doline Neretve, kako piše na deklaraciji, za 2,29 eura/kg. No kod Nevena Matage i većine drugih proizvođača iz toga kraja tek se otkrivaju tuneli kako bi se lubenice pripremile za cvatnju.

– Vegetacija ove godine kod svega kasni po 10-ak dana, pa ćemo se prvima osladiti tek poslije 15. lipnja, objašnjava Mataga, ujedno i potpredsjednik Hrvatske voćarske zajednice. Kaže kako je neretvanski kraj najveći po proizvodnji lubenica u Hrvatskoj, godišnje se otuda otpremi više od 1000 tona. No kako se država maćehinski odnosi prema tamošnjim proizvođačima, koji još čekaju odštete za lanjsku sušu u nasadima mandarina – pa su se žalili i premijeru – već sada strepe što će ih i s lubenicama zadesiti: vremenske nepogode, dampinški uvoz ili škare birokracije.

– Nikoga nije briga za proizvođače, kao da su oni neprijatelji ove zemlje, kaže Mataga, ističući kako je u tijeku, primjerice, berba tikvica, za koje u otkupu dobivaju 15 centi manje nego lani. Ne može, dodaje, reći da baš ništa nije dobro, ali se uvijek može bolje brinuti o pravim proizvođačima.

– Ako država pomogne pravom, sutra će on proizvesti deseterostruko više, a ovako se bacaju poticaji i naša država dan-danas nema pojma tko proizvodi, a tko s njive bere nula kila i nula tona, zaključio je Mataga.