Znakovi na koje potrošači trebaju obratiti pažnju kako bi izbjegli nehigijenske supermarkete
Supermarketi nisu baš mjesta tišine i mira. Ljudi se guraju u uskim prolazima jedni pored drugih, kolica se naguravaju stresnim pokretima, a police se prazne i ponovno pune. Istovremeno, postoje izuzetno visoki higijenski standardi.
Ti su standardi itekako važni. Iako su kupci u supermarketima i diskontima često iznervirani gužvom i rasprodanim omiljenim artiklima, sve to nije ništa u usporedbi s potencijalno prljavom ili čak pokvarenom hranom. S druge strane, očekivati da će trgovine u takvom kaosu biti klinički čiste – također je iluzorno. Na koje znakove ipak potrošači mogu obratiti pažnju kako bi izbjegli nehigijenske supermarkete?
Kako bi se izbjegle katastrofe poput pokvarenog komada mesa ili ribe da završi u vašem hladnjaku, korisno je slijediti nekoliko savjeta. U prvom su planu čistoća i red, no stanje zamrzivača također može otkriti mnogo toga. Tako stručnjakinja za prehrambene proizvode Judith Schryro iz Potrošačkog centra Berlin za objašnjava da stanje rashladnih vitrina i zamrzivača mnogo govori o higijeni u trgovinama.
– Kondenzacija ili ledeni kristali na proizvodima ukazuju na temperaturne oscilacije, što je problem osobito kod lako pokvarljive robe. Ako to vidite, ne kupujte meso. A ni druge zamrznute proizvode, prenosi N1.
Naime, konstantna temperatura posebno je važna za meso i ribu.
Također, vitrine sa svježim mesom i ribom i svježe važan su indikator higijenske razine. Tamo bi, prema riječima Schryro, sve moralo biti uredno rashlađeno. Površine moraju biti čiste, ali i raspored proizvoda u vitrini može ukazivati na dobre ili loše uvjete. Sivo meso ili ono koje pušta sok treba izbjegavati. Mirisi su također važan pokazatelj.
Također, otvoreni ili oštećeni proizvodi i ambalaže mogu biti znak za uzbunu. Možda biste pomislili – sve je to u redu, ali kako da baš potrošači sami, kao potpuni laici, procjenjuju higijenu supermarketa? Za to ipak postoje stručnjaci, poput sanitarne inspekcije.
Ali nije tako jednostavno. Primjerice, u Njemačkoj postoji veliki problem s inspekcijama hrane i čak svaka treća inspekcija se ne provodi. Osim toga, tek rijetki okruzi uspijevaju ispuniti zakonske norme. Rezultati higijenskih kontrola također se rijetko objavljuju, što dodatno narušava transparentnost i svijest o situaciji kod potrošača.
