Zbog čega je zrak u Zagrebu sve češće opasan po zdravlje?

Kvaliteta zraka u Zagrebu prilično je loša kada su u pitanju lebdeće čestice, čija je prosječna koncentracija u protekla dva tjedna bila veća od graničnih vrijednosti.

Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, koji se mogu vidjeti OVDJE, u protekla dva tjedna prosječna koncentracija lebdećih čestica na mjernim postajama u Zagrebu bila je veća od granične vrijednosti koja se već smatra lošom za zdravlje ljudi.

Lebdeće čestice PM10, koje se nazivaju i grubim česticama, promjera su manjeg od 10 mikrometara (npr. prašina i pelud), a uglavnom sadrže željezo, aluminij i silikate. Njihova prosječna dnevna granična vrijednost je 50 mikrograma po kubnom metru pa se smatra da sve zabilježene vrijednosti iznad toga loše utječu na zdravlje. Te lebdeće čestice prvenstveno nastaju zbog ispušnih plinova u prometu i industriji te zbog loženja na kruta goriva. Od 10. veljače do 23. veljače, srednja vrijednost ovih lebdećih čestica na tri od četiri mjerne postaje u Zagrebu premašila je graničnu vrijednost. Samo je na mjernoj postaji Zagreb-2 (u Maksimiru) bila ispod granične vrijednosti, dok je na mjernoj postaji Zagreb-3 (u Dugavama) bila čak 88,04 mikrograma po kubnome metru. Tamo je prošlog utorka i srijede, 18. i 19. veljače, čak premašivala 140 mikrograma, što je gotovo triput više od granične vrijednosti.

Visoke koncentracije finih lebdećih čestica

Puno opasnije su one mnogo sitnije i laganije lebdeće čestice PM2,5 poznate i kao fine čestice. Budući da su promjera manjeg od 2,5 mikrometara, lakše su pa duže lebde u zraku, a mogu prodrijeti dublje u organizam. U njima ima sulfata, nitrata, amonijaka, organskog i elementarnog ugljika te teških metala, a uglavnom nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva. Granična vrijednost njihove koncentracije u zraku je 25 mikrograma po kubnome metru, piše N1.

U potekla dva tjedna na sve četiri mjerne postaje u Zagrebu prosječna vrijednost tih finih čestica bila je veća od granične, a najviša prošloga utorka i subote. Primjerice, u ta dva tjedna na mjernoj postaji Zagreb -1, koja se nalazi na jednom od prometno najfrekventnijih križanja u gradu, na uglu Vukovarske i Miramarske, koncentracija finih (ali opasnih) lebdećih čestica čak 12 od 14 dana bila je viša od granične. Na sve četiri mjerne postaje najviše zabilježene koncentracije finih lebdećih čestica PM2,5 bile su u nedjelju, 23. veljače, a najviša na mjernoj postaji Zagreb-2 gdje je izmjereno 65,726 mikrograma po kubnome metru zraka.

Kad nema kiše i vjetra, zrak se “začepi”

U Slavonskom Brodu, koji je prema nekim mjerenjima u samom vrhu među europskim gradovima s najzagađenijim zrakom, problem stvara rafinerija nafte u susjednom Bosanskom Brodu. U Kutini je uzrok lošoj kvaliteti zraka tamošnja Petrokemija. A zbog čega je u Zagrebu učestalo nekvalitetan zrak, naročito u jesen i zimi, pitali smo atmosferskog fizičara Branka Grisogona, profesora na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. On naglašava da je promet u Zagrebu, odnosno velik broj vozila, primarni razlog onečišćenju zraka.

– Jako je puno vozila u gradu od kojih su većina dovoljno stara da imaju lošije osobine što se tiče onečišćenja zraka, kaže.

No, nije to jedini razlog. Kvaliteta zraka postaje loša i opasna po zdravlje i zbog nedostatka strujanja zraka. Vidi se to iz spomenutih ljestvica zagađenosti. U danima kada je bilo vjetra i kiše, koncentracija lebdećih čestica bila je niska i neopasna po zdravlje.

– Bilo je premalo fronti, premalo ciklona od početka ove godine pa se zrak jednostavno ‘ujezeri’ ili kako još kažemo – začepi se, kaže prof. Grisogono.

Grad zatvoren s dvije strane, nema provjetravanja

Tomu pogoduje geografski položaj Zagreba.

– U blizini imamo dvije planine, Medvednicu s jedne i Plešivicu s druge strane pa je Zagreb tako prirodnim barijerama zatvoren sa sjevera i zapada. Područje grada otvoreno je prema jugu i istoku, ali to očito nije dovoljno. Trećina prostora oko Zagreba je zatvorena pa kad nema vjetra nema ni provjetravanja. Promet u gradu je prilično velik, a i loženje na kruta goriva u zimskim mjesecima također pogoduje onečišćenju zraka, tumači Grisogono.

On dodaje da su u blizini Zagreba, 50 do 70 kilometara zračne udaljenosti, Sisak i Kutina sa svojim industrijama pa ovisno o “transportu zraka” onečišćenje može stići otamo. Pa čak i od rafinerije nafte na Krku. A ako nema kiše ili snijega, pročišćavanje zraka odvija se tromo.

– Kiša ili snijeg mogu povremeno, takozvanom mokrom depozicijom ili mokrim nakupljanjem, otopiti to onečišćenje lebdećim česticama da ono padne na tlo i pređe u neke druge čestice, objašnjava prof. Grisogono.

Zimi se često stvara efekt poklopca

Onečišćenje zraka u Zagrebu prisutno je cijele godine, ali najviše je izraženo zimi.

– Tlo je tada hladnije, imamo hlađenje odozdo, a dani su kraći od noći i događa se tzv. inverzija pa se dogodi da na Puntijarci (na Medvednici) bude 5 do 6 stupnjeva toplije nego na mjernim postajama u Maksimiru ili na Griču. To onda stvara efekt poklopca koji je zimi čest, a ljeti se događa vrlo rijetko. Primjerice, od gradova u SAD-u taj efekt ima Salt Lake City koji je okružen planinama, a u Europi je ponajbolji primjer Grenoble u Švicarskoj ili Sarajevo, Zenica i još dosta gradova u Bosni i Hercegovini. Zapravo, posvuda gdje su gradovi u kotlinama, okruženi planinama. Tamo dolazi do sakupljanja hladnog zraka, a kad vjetra nema zračno onečišćenje samo se taloži i taloži. Zagreb donekle ima sreće što je otvoren s dviju strana, što nije posve u kotlini, kazao je prof. Branko Grisogono, atmosferski fizičar.