Koji čimbenici posebno pridonose životu do stote? Donosimo neke

Broj stogodišnjaka u svijetu porastao je sa 151.000 u 2000. na 573.000 u 2021. Ljudi žive sve dulje, a očekuje se da će u narednom razdoblju broj onih koji “pređu” stotu još porasti. Ali koji čimbenici posebno pridonose životu do stote?

Uvid u životni stil i zdravstvene navike stogodišnjaka i skoro stogodišnjaka (onih od 95 do 99 godina) diljem svijeta mogao bi dati odgovore.

Nedavni pregled uključio je 34 opservacijske studije objavljene od 2000. Slijedi pregled četiri ključna čimbenika koje epidemiologinja Zhaoli Dai Kepler sa Fakulteta farmacije Sveučilišta u Sydneyu i Perminder Sachdu, profesor neuropsihijatrije, iz Centra za zdravo starenje mozga istog sveučilišta , otkrili su da doprinose dugovječnosti, prenosi N1info.hr.

1. Raznolika prehrana s kontroliranim unosom soli

Stogodišnjaci i skoro stogodišnjaci obično imaju uravnoteženu i raznoliku prehranu. Istraživači sa Sveučilišta u Sydneyu otkrili su da su u prosjeku unosili između 57 i 65 posto kalorija iz ugljikohidrata, 12 do 32 posto iz proteina i 27 do 31 posto iz masti. Njihova prehrana uključuje osnovne namirnice (poput riže i pšenice), voće, povrće i hranu bogatu proteinima poput peradi, ribe i mahunarki, uz umjerenu konzumaciju crvenog mesa. Ovakav način prehrane, sličan mediteranskoj prehrani, povezan je s manjim rizikom od poremećaja tjelesne funkcije i smrti.

Poželjni unos soli je unutar preporuke Svjetske zdravstvene organizacije od manje od dva grama natrija dnevno (što odgovara otprilike pet grama soli). Znanstvenici iz Australije otkrili su da ljudi s većim unosom soli (oni koji preferiraju slanu hranu ili dodatno sole svoje obroke) imaju 3,6 puta veći rizik od oštećenja neke fizičke funkcije u odnosu na one koji ne preferiraju sol.

Praktično, ovi nalazi upućuju na to da bismo trebali uključiti mnogo cjelovitih žitarica, korjenastog povrća, graha, mahunarki, voća i povrća u našu prehranu, svesti na minimum konzumaciju crvenog mesa i odlučiti se za nemasnu perad, ribu i proteine ​​biljnog podrijetla, te ograničiti sol u prehrani hrana.

2. Manja upotreba lijekova

Stogodišnjaci nisu izuzeti od kroničnih bolesti, no one se kod njih obično razviju puno kasnije od prosječne odrasle osobe. Više od polovice ljudi u studiji sydneyjskih istraživača imalo je uobičajene probleme kao što su hipertenzija (visoki krvni tlak), demencija ili neki kognitivni poremećaj. Otkrili su da su ljudi koji su sudjelovali u istraživanju u prosjeku uzimali 4,6 lijekova. Najčešće korišteni lijekovi su lijekovi za krvni tlak i oni za srčane bolesti. Ljudi koji nisu stogodišnjaci u prosjeku su popili 6,7 lijekova.

Polifarmacija se često definira kao uzimanje pet ili više lijekova u isto vrijeme i česta je kod starijih osoba. Neadekvatna polifarmacija povezana je s povećanim rizikom od nuspojava kao što su padovi, kognitivno oštećenje, pa čak i hospitalizacija zbog neželjenih interakcija lijekova. Iako vrsta ili broj propisanih lijekova ne mora biti pod kontrolom pacijenta, važno je da liječnici propisuju lijekove samo kada je to potrebno, u potpunosti informiraju pacijente o dobrobiti i rizicima i redovito revidiraju, ako je potrebno, planove liječenja.

3. Dobar san

Kvaliteta i kvantiteta sna utječu na imunološki sustav, hormone stresa i kardiometaboličke funkcije te tako utječu na pojavu pretilosti, visokog krvnog tlaka i dijabetesa. Dobar san povezan je sa starošću, dobrim zdravljem i manjim rizikom od kroničnih bolesti.

U analizi koju su proveli Kepelr i Sachdu, 68 posto stogodišnjaka bilo je zadovoljno kvalitetom svog sna. U istraživanju o zadovoljstvu spavanjem među odraslima u 13 zemalja 2020. godine, zadovoljstvo se kretalo od 29 do 67 posto.

Optimalno trajanje sna je između sedam i osam sati po noći. Savjeti za bolji san uključuju održavanje redovite rutine spavanja, stvaranje mirnog okruženja, redovito vježbanje i upravljanje stresom.

4. Okolina

Više od 75 posto stogodišnjaka i skoro stogodišnjaka u istraživanju živjelo je u ruralnim područjima. To je obrazac koji se odražava u “plavim zonama”, područjima poznatim po visokoj koncentraciji stogodišnjaka, poput Okinawe u Japanu, Sardinije u Italiji, poluotoka Nicoya u Kostariki i Ikarije u Grčkoj.

To može biti djelomično povezano s vezom između prirode i zdravlja i dobrobiti. Na primjer, izloženost zelenim površinama povezana je s nižim stresom, depresijom, krvnim tlakom, dijabetesom tipa 2 i bolestima srca, što potencijalno produljuje životni vijek.

Drugi važni čimbenici

Istraživanje također pokazuje da su nepušenje, izbjegavanje ili umjereno pijenje alkohola, tjelesna aktivnost i održavanje društvenih veza važni za povećanje šanse osobe da doživi 100 godina.

Naravno, usvajanje promjena načina života o kojima se govori u ovom članku neće jamčiti da ćete doživjeti 100. godinu. S druge strane, neki stogodišnjaci imaju upitne zdravstvene navike.Ali  mnogi stariji ljudi nastoje usvojiti zdravije stilove života kako bi spriječili i riješili kronična problematična stanja, dok zdravstveni radnici na sličan način prepoznaju važnost načina života.

Što prije usvojite pozitivne promjene načina života i zdravije navike, bit ćete u boljoj poziciji da postignete dug i zdrav život. Postati stogodišnjak je životni pothvat, kažu znanstvenici.