Profesor s Agronomskog fakulteta: Sve više ćemo jesti uvozno povrće i voće

Dijelu uzgajivača povrća iz okolice Virovitice u jeku turističke sezone otkupljivači su prestali otkupljivati paprike i krastavce. Stoga su bili prisiljeni tone povrća, zaorati u zemlju. Mjeseci ulaganja, rada i truda propali su odjednom.

– Otkupljivači su dogovoreno zatvorili otkup, svi. Cijena je bila preniska i dok je bio otvoren otkup cijena je bila 20 centi, a nama dnevni troškovi prerastu tih 20 centi po kilogramu da bi uopće mogli profitabilno živjeti. Zato je to tu gdje je jer bilo je dosta toga uvozne robe znači i Srbija i Albanija, rekao je za HRT Marin Vedriš iz Starog Gradca.

Tužna slika i u plasteniku mladog diplomiranog agronoma Ivana Počepana iz Starog Gradca. Baca i on brojne paprike.

– Po toj cijeni meni se ne isplati tu robu pakirati. Manji mi je trošak baciti to na zemlju jednostavno, to je tužno jer tu je uloženo u plastenike u tehnologiju, naglasio je Ivan Počepan iz Rogovca.

Domaći uzgajivači ističu da je uz nesređeno tržište za sve kriv uvoz iz trećih zemalja izvan Europske unije. Mnogi se žale da ne mogu sklopiti sigurne ugovore s otkupljivačima dok na godinu uvezemo povrća za 270 milijuna eura.

Problem su i proizvodi sumnjive kakvoće koji se prepakiraju u domaću ambalažu 

Ivo Grgić, profesor s Agronomskog fakulteta i bivši savjetnik ministrice poljoprivrede Marije Vučković za 01portal komentirao je događaj i kaže kako ga zabrinjava osjetljivost hrvatskih proizvođača povrća na tržne anomalije kojima svjedočimo svake godine.

-I hrvatsko je također tržište EU, a onda nas posebno čude takva događanja kada znamo da je samodostatnost s ukupnim povrćem oko 50 posto, a sa svježim oko 65 posto. I takva proizvodnja koja bi zbog navedenih podataka trebala završiti na domaćem stolu, nerijetko se uništava ili se prodaje u bescjenje, kaže profesor Grgić.

Dodaje kako su ovakvim poremećajima posebno izloženi tzv. srednji proizvođači koji su svoju sudbinu vezali uz otkupljivače bez jasnih i jakih ugovora o suradnji.

– Manji proizvođači pronalaze sebi prihvatljive prodajne kanale kao što su tržnice, prodaja na kućnom pragu ili uz prometnice. A veći su ipak uspjeli pronaći, zbog obujma proizvodnje, sigurne tržne niše kao što su opskrbljivači tržnih centara ili prerađivači. Bilo koji poremećaj na europskom tržištu prvo će pogoditi manje proizvođače. I naravno, poljoprivrednicima bi dobro došao siguran kupac uz jasno definirana pravila odnosa, kako u vremenu kada se dobro zarađuje tako i u vremenu kada se treba zajednički snositi gubitak. Ali takvih organizatora mi nemamo, objašnjava naš sugovornik.

Podsjetio je i na problem proizvoda sumnjive kakvoće kao i značajnih količina koje se prepakiraju u domaću ambalažu.

– Svi to znamo da se to događa, ali o kome se radi zna samo manji dio koji očito ima svoj interes da brzo zaboravimo. Nedavnu su registrirana kokošja jaja bez oznake podrijetla ali još nisam pročitao tko je uvoznik i kako je inspekcija na to reagirala, ističe.

Ove podatke i sami u Ministarstvu malo koriste

Bi li problem nejasnih ugovora i jače tržišne utakmice riješila burza voća i povrća kakve imaju neke druge europske zemlje, profesor Grgić kaže da imamo malu proizvodnju i da nije potrebno izgrađivati vlastitu burzu ili poticati poljoprivrednike na kooperativnu proizvodnju, kakvu imaju Švicarci i Talijani, a koja je nama ostala mrska pod nazivom zadrugarstvo.

– Možemo koristiti i informacije drugih robnih burzi. Kako je poljoprivredna proizvodnja, posebno biljna, podložna klimatskim utjecajima, često ni to nam ne bi bilo od velike pomoći. U Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i šumarstva postoji odjel “Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi” koji su vrlo vrijedni i daju pregršt informacija iz Europe i svijeta i siguran sam, poznam te ljude, da bi uz malu pomoć mogli krajem godine dati prognoze o kretanjima proizvodnje, cijenama inputa i outputa, ali vjerujem da njihove podatke i sami u Ministarstvu malo koriste, a neki i ne razumiju, kaže naš sugovornik.

Ako poljoprivrednici nešto ne žele, nemojmo na tome inzistirati

Ističe kako na kraju ipak dolazimo do odnosa proizvođača i otkupljivača, ali i uloge države, i ne samo Ministarstva poljoprivrede.

– Jer poljoprivreda nije samo “objekt” ovog ministarstva nego i drugih kao i nepoljoprivrednih institucija kao što su inspekcijske službe. Sigurno da im ne bi odmoglo, ali ako nešto ne žele, nemojmo na tome inzistirati, koliko god njihovi argumenti bili suludi. Prihvatimo da sa zadrugarstvom ne ide, ne ide s proizvodnim organizacijama, ali i iskreno nikada nisam naišao na kvalitetno sučeljavanje “ZA i PROTIV” pa da vidimo gdje je problem, kaže naš sugovornik.

Naglašava kako je uvjeren da u dogledno vrijeme nećemo vidjeti pomak kod poljoprivrede, a da ćemo sve više jesti uvozno povrće i voće.

– Jer koliko god kopao da pronađem što je to Domovinski pokret ponudi kao rješenje za probleme u poljoprivredi, nisam našao ništa osim neozbiljnih izjava nekih čelnika. Pa i iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva a ja bih dodao još i “uvoza”.