FOTO: Imotski se poklonio Mercedesu, Topić: Ispunili smo cilj, ovo je početak jedne revolucije!
Nitko nikad prije Imoćana! Imotski se u subotu poklonio kralju automobila Mercedesu, legendarnoj Miniki 115 izbrušenoj u radionici Mislava Rebića do najsitnijeg detalja u domaćem imotskom kamenu. I sve to zbog domaćih ljudi, imotskih gastarbajtera, koji su u Njemačku odlazili trbuhom za kruhom, a kući se vraćali upravo Minikom, zasigurno jednim od najboljih i najčvršćih automobila ikada.
Na istočnom dijelu grada dočekala nas je velika vatrogasna dizalica. Na njoj zajedno vijore: Hrvatska, Njemačka i zastava Grada Imotskog u kojem se u subotu ujutro slilo mnoštvo ljudi (o brojkama nećemo). Što se tiče pompozne najave oko dolaska bivše njemačke kancelarke Angele Merkel u Imotski, to se nije dogodilo, no i bez nje događaj je u krugu Mercedesa (što starih, što novih), protekao više nego zadovoljavajuće, najmanje u ruhu politike.
Uoči same ceremonije i glavnog događaja otkrivanja spomenika, razgovarali smo s 83-godišnjim Josipom Jukićem – Jokom, vlasnikom Mercedesa 190. On i njegov automobil zajedno imaju 117 godina.
-U mene je 32 godine, a 34 je staro. Onda sam za njega dao 25 000 maraka i nikad me nije iznevjerio. Troši 5 i pol litara. Sam mijenjam ulje, sam garažiran. Godišnje s njim prijeđem 5 tisuća kilometara. Ne idem daleko, samo Slivno-Imotski, nekad Split. Ne bi ga dao za suho zlato- kaže nam Joko Jukić iz Slivna. Jukić ima bogat vozački životopis kao vozač autobusa.
-U Autopoduzeću sam bio dvadeset godina, promijenio pet direktora i nikad me nisu pozvali na odgovornost. Imao sam svoj autobus u Slivnu, svoga konduktera. Imam sve kategorije od A do E i obašao sam cijelu Jugoslaviju, priča nam Jukić, kojeg polako ostavljamo i odlazimo na središte samog događanja.
Događaj su uveličali i Gradska glazba Imotski; Mandolina Imota, a pridružila se i Dikovača iz Zmijavaca. Bez gange, naravno, nije moglo, no svi su čekali jednog čovjeka, koji je i pokrenuo sve ovo, Ivana Topića – Notu, u pratnji dvogodišnjeg unuka Jure, koji su zajedno otkrili spomenik. Blagoslov svemu ovome dao je imotski gvardijan fra Zoran Kutleša.
Kao novinari bili smo dosta traženi, pa je čovjek po imenu Ivan Medvidović odlučio s nama podijeliti svoju priču. Vlasnik je teretnog kamiona 1620 iz 1966. godine, a marka je zna se koja – Mercedes.
-Drugi sam ponosni vlasnik tog automobila. Kod mene je više od 30 godina, a prvi vlasnik bio je ćaća mog radnog kolege, koji ga je kupio nova i kažu da je on više volio da kiša pada po njemu nego po kamionu. Taj je kamion već dugi niz godina garažiran, izlazi samo na izložbe i povremeno za potrebe domaćinstva. Više se pazi na njega nego na novi automobil. Vozio sam s njim do Zagreba nekoliko tura, a prvi vlasnik je vozio piće iz Vinarije Imotski za Zagreb i nazad.
Pitali smo Medvidovića u čemu je draž ovog Mercedesa?
-Draž Mercedesa je taj što ima servo volan, zračne kočnice, udobnost samo takvu. To ima samo Mercedes! Ništa se na njemu nije mijenjalo, uvijek je u voznom stanju i nikad nije zavergla dva puta- kaže Medvidović.
Još je jedan kamion privlačio naše oči, onaj iz 1985 u vlasništvu Marijana Gudelja – Velage, jednog od članova Oldtimer kluba Imotski.
A Ivan Topić – Nota, već je sada „ živa legenda“. Nismo mogli otići iz Imotskog i zaključiti priču bez njega. Koliko je živio za ovaj događaj i ovaj spomenik, znaju valjda samo on i Bog na nebesima.
-Vrijedilo je svakako čekati. Današnji dan to je i pokazao i ti ljudi dobre volje, moji prijatelji. Ovo je podrška i znak da više nisam sam. Ovo je dokaz da je došlo pravo vrijeme i mislim da će ovo koristit ne samo Imotskom nego i regiji. U sljedećih pet do sedam godina očekujem da će 30 do 50 milijuna ljudi posjetiti naš grad Imotski, koji je već turistička oaza. Ovo je nešto ciljano za naše iseljenike i o Mercedesu nema nikakve negativne priče. Ispunili smo svoj cilj i ovo je početak jedne revolucije. Idemo do kraja- kaže Nota.
I što sada kada je sve gotovo s ovim?
-Sada ćemo čekati eko, koji će nam javiti gdje je greška, gdje ne, mada mislim da nismo nigdje pogriješili. Idemo s jasnim ciljem i ovo je poruka ljudima koji su u svijetu da nostalgija može proraditi i da se vrate u svoj dom.
Nota, je li ovo događaj stoljeća za Imoćane?
-Nije! Napravit ćemo i neke veće stvari. Pripremamo se u potpunosti, pogotovo sljedeće godine, napravit ćemo nešto ne zapamćeno. Nitko više neće moći zaobići Imotski. Bit ćemo ravni Međugorju, kaže nam Nota ne želeći otkriti o čemu se zapravo radi.
Postoji nešto više od ovoga?
-Postoji više i ovo je tek početak. Napravit ćemo i sigurno privući velike investitore i ljude dobre volje.
Znamo da postoje grubi i fini radovi, a za fine su uvijek zadužene žene?
-Žene su uvijek fini radovi. S njima se na grubo ne može, izgubit ćeš svaki rat. Moraš biti lider, vođa i muško da te ona uopće prihvati, kaže raspoloženi Nota s kojim uvijek možeš u relaksirajući razgovor.
O brojci Mercedesa u Imotskoj krajini Nota kaže da se ne mijenja.
-Brojka je uvijek ista. Od 16 000 auta, 8 000 registriranih Mercedesa paradira kroz Imotsku krajinu.
TEKST I FOTO: DARKO LONČAR
