U Glazbenoj školi Dugo Selo uvijek se traži mjesto više. Ravnatelj Cebić: U 15 godina prometnuli smo se u eminentnu ustanovu

Glazbena škola Dugo Selo osnovana je ne tako davne 2009. godine, a u svojih prvih 15 godina postojanja prometnula se iz male i lokalne ustanove u respektabilnu i eminentnu instituciju.

Polaznicima nudi šestogodišnje osnovnoškolsko i četverogodišnje srednjoškolsko glazbeno obrazovanje, učenje gotovo svih instrumenata, a u odnosu na druge svoje vrste ima veliki tamburaški orkestar, pop i rock bend te školski orkestar. Također, među predmetima koji je izdvajaju su dirigiranje i kompozicija, dok od jeseni uvode i izborni predmet likovne umjetnosti, objašnjava nam njezin dugogodišnji ravnatelj i inicijator, akademik Dario Cebić.

– Školu trenutno pohađa više od 400 učenika te smo po tomu veći od mnogih glazbenih škola u Zagrebu.

Mladim dugoselskim glazbenicima glazba nije tek usputni hobi, napominje Cebić, a tomu u prilog govori i činjenica da većina njihovih alumnija izobrazbu nastavlja na muzičkim akademijama u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj.

– Spomenuo bih fantastičnog tamburaša i glazbenog pedagoga Luku Ivezića sa zagrebačke Muzičke akademije, orgulje studira Martin Žučko, tu je i državni prvak iz flaute Josip Rudelić, zatim Jan Orešić koji studira u Grazu, Filip Laštro u Klagenfurtu te s osječke akademije Ivan Bazarota, Jurica Facković, David Šturman i tako dalje.

Ovdje valja istaknuti kako učenici Glazbene škole Dugo Selo postižu izvanredne rezultate kako u zemlji tako i u svijetu.

– U travnju smo predstavljali Hrvatsku na Svjetskoj glazbenoj olimpijadi i osvojili treću nagradu, naš tamburaški orkestar šest puta bio je svjetski prvak, a pet puta europski prvak. Osvojili smo Svjetski kup u Jesolu, odnosno Veneciji te smo imali brojne koncerte diljem svijeta. Naš najznačajniji nastup bio je na EXPO-u u Pekingu koji je u to vrijeme bio najvažnije kulturno događanje u svijetu.

Posljednji koncert imali su prije desetak dana i to u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom i Ansamblom „violinmusic4all“, projektom koji je osmislila Renata Novoselec.

– Naš tamburaški ansambl svirao je u pratnji, a ja kao solist. Riječ je o izuzetnom projektu jer se radi o djeci sa slabijim ili oštećenim sluhom koja sviraju. Renata na tomu radi dugi niz godina i uspjela je usavršiti tu metodu. To je nešto neponovljivo.

Vrata u svijet glazbe

Cebića smo ovom prilikom upitali što konkretno učenicima donose svjedodžbe glazbene škole na tržištu rada i u karijernom putu.

– Djeca sa završenom osnovnom glazbenom školom već imaju određene prednosti, primjerice ako upišu učiteljski fakultet s pojačanim predmetom glazbene kulture mogu predavati glazbenu kulturu u osnovnim školama. Također im se automatski priznaju svi glazbeni predmeti čime im se znatno olakšava studij. Sa završenom srednjom glazbenom školom imate mnogo veće mogućnosti, recimo možete raditi na zamjenama u školi, otkriva nam Cebić i poručuje:

– Cilj svakog ambicioznog, talentiranog i kvalitetnog glazbenika je da barem završi tri godine muzičke akademije, dok će oni najbolji završiti magisterij. S tim, pak, mogu predavati u osnovnim i srednjim školama te fakultetima, i to ne nužno svoj instrument nego teoretske predmete, glazbenu umjetnost i glazbenu kulturu, muzikologiju, povijest glazbe, solfeggio, voditi tamburaški orkestar ili zbor.

Ako vam ovo zvuči primamljivo, imajte na umu da zbog velikog broja kandidata za upis u Glazbenu školu Dugo Selo morate polagati prijamni ispit.

– Kod djece se tijekom prijamnog ispita ispituje ritam, sluh i svako dijete mora otpjevati jednu pjesmicu. Djeca ne moraju znati svirati niti jedan instrument, važno je vidjeti ima li kandidat smisla za glazbu, dobar sluh i ritam. Također bi bilo idealno da dijete glazbenu školu upiše u drugom ili trećem razredu osnovne škole jer prvenstveno mora naučiti dobro čitati i pisati. Ako se upišu ranije, to predstavlja veliki problem za njih i za nas, ne toliko sviranje instrumenta nego solfeggio koji je dosta kompliciran ako prethodno niste savladali čitanje i pisanje, rekao nam je Cebić i protumačio što je uopće solfeggio:

– Solfeggio djecu uči osnovnim ritmovima, osnovne ljestvice, uče pjevati i samim time se njihov glas i sluh jako razvijaju. On uključuje diktate koji se pišu, prvenstveno ritmičke a mogu biti i meloritmički.

Stara narodna izreka kaže kako „bez muke nema nauke“ pa dodajmo još samo da učenici prva tri razreda imaju manji broj predmeta, a tijekom godina on se znatno povećava te tako u srednjoj glazbenoj školu slušaju između 10 do 15 predmeta.

Dugo Selo – centar glazbenih zbivanja

Osim izobrazbe budućih glazbenih nada, Glazbena škola Dugo Selo ujedno je pokretač društvenog života u zajednici te organizator mnogih događanja.

– Naša škola poznata je po tomu što provodi i sudjeluje u brojnim projektima, koncertima, gostovanjima i turnejama, a više puta nastupali smo u Beču i Grazu, bili smo u Parizu i Portugalu, dio učenika bio je u Španjolskoj, Italiji, Bugarskoj i tako dalje. Organiziramo brojna natjecanja, imamo poznati Međunarodni festival klasične glazbe, u studenom natjecanje ‘Dugoselski nocturno’, zatim Međunarodni simpozij iz teorije glazbe i kompozicije. Također surađujemo s Agencijom za odgoj i obrazovanje te se brojni stručni skupovi održavaju u našoj školi.

Ovom prilikom Cebić je najavio što Glazbena škola Dugo Selo priprema u skorijoj budućnosti:

– Imamo dosta bogatu izdavačku djelatnost. U svom malom studiju svake godine izdamo po dva do tri albuma, od čega je jedan klasične glazbe, drugi tamburaške glazbe. Ove godine pripremamo album našeg zbora te prvi samostalni album našeg pop i rock benda. U međuvremenu se pripremamo za još neka natjecanja i koncerte, u listopadu imamo veliki koncert u Beču, dok je za Dan grada u studenome na rasporedu ‘Dugoselski nocturno’.

Cebić: Ispunjava me pedagoški rad

Sve ovo Dugoselcima nije došlo slučajno nego pod vještom palicom akademika Darija Cebića, inače priznatog skladatelja, muzikologa, dirigenta, glazbenog pedagoga, doktora kompozicije i doktora glazbenih znanosti. Osvajač je brojnih nagrada, među kojima se posebno ističe odlikovanje predsjednika RH „Redom hrvatskog pletera“ za umjetnost, pedagoški rad i kompoziciju te prva mjesta na međunarodnim natjecanjima u Londonu, New Yorku, Berlinu, Parizu, Kopenhagenu, Lisabonu, Barceloni i Sidneyju. Za sobom ima nastupe na više od 200 glazbenih festivala u više od 30 država svijeta, njegov opus prelazi tisuću skladbi, od toga 70 skladbi za orkestar, brojna solistička djela većinom za klavir i tamburu, a potpisuje i 14 simfonija.

Za 01Portal ekskluzivno se osvrnuo na to kako se jedan takav glazbenik svjetskog glasa odlučio prihvatiti funkcije ravnatelja glazbene škole u malom mjestu kao što je Dugo Selo.

– Za moje srce Dugo Selo je najveće mjesto na svijetu. Ljubav prema svom gradu ne mogu mjeriti ni po čemu drugom. Mnogo mi je stalo do te djece, više-manje svi se poznajemo i Dugo Selo je centar mojih zbivanja. Važno mi je da se naša škola i grad razvijaju. Imamo mnogo djece koja se bave glazbom, dok je prije 15 godina taj broj bio zanemariv i brojna su djeca pohađala druge glazbene škole. Što se ostaloga tiče, dosta radim i surađujem s brojnim organizacijama, ansamblima, orkestrima i muzičkim akademijama tako da imam mnogo projekata u inozemstvu, govori nam Cebić i otkriva što se novo sprema u njegovoj glazbenoj radionici:

– Uskoro, 9. lipnja, na Muzičkoj akademiji u Grazu imam dvije praizvedbe, jednu skladbu za violončelo solo i jedan gudački duet. Nakon toga slijedi koncert u Japanu, a u planu je nekoliko koncerata u Beču. To je moj život, a svaki dan nešto pišem i skladam.

Zanimalo nas je što glazbenik koji je u konstantnom kreativnom pogonu i neprekidno stvara nove skladbe, zapravo sluša u slobodno vrijeme i u kakvoj glazbi uživa.

– Glazba postoji dobra ili loša. Slušam sve, naravno najviše klasičnu glazbu, ali slušam i pop i rock i jazz i narodnu glazbu. U svakom žanru postoji isključivo dobra ili loša glazba.

Upitali smo ga i kako bi ocijenio današnju glazbu, počevši od svjetske scene pa sve do Balkana.

– Teško mi je to ocijeniti. Postoji mnogo vrlo kvalitetnih izvođača, ali ima i onih koji baš i nemaju nekakvu kvalitetu. Takva je situacija, kako u Hrvatskoj tako i vani, odgovara Cebić dok na pitanje što za njega predstavlja glazba kaže:

– Najznačajnija stvar kod glazbe su osjećaji. Glazba bez duše nije glazba. Osim same glazbe, ispunjava me pedagoški rad. Cijeli život radim na fakultetu i u školi te sam s time jako sretan.

Naposljetku, Cebićeva ostavština neće biti samo opus koji je stvorio nego i svi mladi ljudi koje je nadahnuo na bavljenje glazbom.

– To mi je vrlo važno. Imamo odličnu suradnju, mnogo lijepog druženja, a uz to se lakše uči. Upoznao sam veliki broj izuzetno kvalitetnih mladih ljudi i glazbenika. To mi je najveća sreća.