GLAZBA DOSTUPNA SVIMA – kako su violine promijenile svijet koji smo mislili da poznajemo

Jeste li znali da je upravo u Hrvatskoj osmišljena metoda kojom gluhe osobe mogu osjetiti čaroliju glazbe i naučiti svirati? Zvuči nevjerojatno, zar ne, ali ne i nemoguće. Čuda se svakodnevno događaju, protkana su u sve pore našega života i učestalo smo svjedoci da je ljudskom duhu samo nebo granica. Zato smo sjeli s izumiteljicom metode violinmusic4all Renatom Novoselec, koja je svoju plemenitu priču odlučila podijeliti s nama.

Prije svega, zanima nas kako je uopće došlo do ovog hvalevrijednog projekta? Otkad zna za sebe, kaže nam Renata, smatrala je nepravednim što glazba nije dostupna svima. Ta ju je misao okupirala gotovo cijeli njezin život, potreba da učini svijet boljim mjestom te makne atribut elitizma s pleća umjetnosti. Metodu je počela intenzivno razvijati prije 14 godina iscrpnim istraživanjima koja će u konačnici izroditi ono što danas poznajemo kao violinmusic4all.

– Bilo je tu i uspješnih i neuspješnih pokušaja. Svakako nije bilo lako, ali kada sam shvatila da imam formulu, na savjet prijateljice liječnice došla sam u Centar za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”. Tadašnja ravnateljica Slavica Jelić bila je oduševljena idejom da gluha djeca i odrasli mogu svirati violinu. Bila sam spremna na sve izazove koje u početku nosi jedna takva “luda” zamisao, no započeli smo raditi s djecom bez ikakvih prethodnih obećanja i, naposljetku, samo dva tjedna nakon, ta djeca su svirala.

To je bilo prije 4 godine. Projekt je inicijalno krenuo s desetero djece, međutim glas o njemu ubrzo se proširio i nastala je lančana reakcija. Svega mjesec dana od početka, djeca su po prvi puta zasvirala “Odu radosti”, “Kad si sretan” i “Blistaj, blistaj zvijezdo mala” pred publikom – malo je za reći kako je nastup izazvao ovacije, ujedno srušio sve prepreke i društvene tabue.

Naravno, metoda je otvorila mnogobrojna pitanja, među njima, najučestalije – kako? Kako je moguće naučiti svirati violinu ljude, kojima je taj instrument apstraktan pojam i k tome su cijeli svoj život proveli u tišini?

– U 450 godina otkako je Andrea Amati napravio revoluciju, ljudi violinu nisu smatrali terapeutskim instrumentom niti instrumentom za one koji nemaju apsolutan sluh. Moje istraživanje bilo je ne samo vezano uz karakteristike instrumenta i akustiku, nego i uz ljudsko tijelo. Šupljina naših kostiju i naša krv putem frekvencija izazivaju valove, što čujuće osobe ne doživljavaju. Imamo sva osjetila, ali smo toliko i zakinuti. Ostatak je mala tajna, međutim vrlo funkcionalna. Osobno bih voljela osjetiti tu senzaciju koju osjećaju gluhe osobe, te vibracije koje na njih djeluju hipnotizirajuće.

Trenutno na projektu sudjeluje 20-tak novopečenih violinista, uz gluhe tu su i nagluhe te osobe s poteškoćama u razvoju, ali ta brojka neprestano raste s obzirom na to da je metoda ušla u kurikulum škole “Slava Raškaj”. Hvalevrijedan potez polaznicima ove ustanove otvorio je nove mogućnosti izvan okvira koje su za njih predvidjeli drugi. Kurikulum nudi program terapije violinom te dio koji izravno primjenjuje metodu i polaznike uči svirati. Važno je za istaknuti kako u izvođenju oba, također sudjeluju gluhe osobe.

Zanimalo nas je, jesu li gluhe osobe upravo zbog toga što se oslanjaju na dublje instinkte podložniji usvajanju glazbe, nego čujuće osobe. Gluhi definitivno drukčije doživljavaju glazbu, objašnjava nam Renata, ali smo podjednaki u shvaćanjima, samo na različiti način i to treba razumjeti. Prepreka je naravno mnogo, čak i više nego olakotnih okolnosti. Okolina i čujućih i gluhih osoba ipak predstavlja najveći izazov.

– Kada želite napraviti nešto novo, ljudi će vam prije reći ne, nego išta drugo. Međutim, kada sam došla u “Slavu Raškaj” imala sam sreću što je riječ o državnoj instituciji u kojoj sam uživala veliku potporu ravnateljice i djelatnika. Kasnije su gluhi počeli uviđati da sviranje ne ovisi o sluhu i mentalnim predispozicijama ili sposobnostima, a čujuće osobe su polako počele shvaćati da i gluhi mogu svirati violinu. Malo po malo, razbijamo sve predrasude, sada mogu reći i s velikim uspjehom.

Cijeli način odgajanja gluhih bio je pogrješan jer ih se nastoji uklopiti u unaprijed određene kalupe, što dovodi do toga da se takve osobe povlače u sebe i izoliraju od ostatka svijeta. Ipak, razvojem tehnologija i ovakvih metoda, napravili smo veliki civilizacijski iskorak prema senzibilizaciji društva i stvarnog doživljaja ljudskog bića kao jedinstvene cjeline koja itekako može dati doprinosa, no mnogo je još posla pred nama.

S obzirom na sve što smo prethodno doznali, kao i na nezavidni status koji u našim predjelima “uživa” kultura i umjetnost, nismo mogli odoljeti, a da ne upitamo Renatu što joj je najveća motivacija, da nastavi svoju borbu.

– Moja svakodnevna motivacija je da radost glazbe, to veselje i ljubav budu dani svima. S druge strane, tu je to čudo mojih gluhih i osoba s poteškoćama u razvoju, koji kada otkriju i dobiju glazbu, nastane takva emocija i sreća što vas drži. Jednostavno svjedočimo velikim promjenama života ljudi koji nam se pridruže, a nerijetko se ta ljubav prelije na ostale članove obitelji i okolinu.

Do sada su svojim nastupima štićenici projekta violinmusic4all doprli do mnogobrojne domaće i inozemne publike. Zasvirali su u Švedskoj pred 100 stranih diplomata i ostavili ih bez daha, rado su viđeni izvođači u Jastrebarskom, dirigent David Danzmayr predstavio ih je na daskama Lisinskog, a tu je, također i nezaboravan koncert u Muzeju Mimara, gdje je publiku oduševila polaznica koja je svega 10 dana i 9 noći učila svirati violinu. Za svoj rad dobili su preporuke i potporu struke, a u posljednje vrijeme sve se više pojavljuju kao pratnja renomiranih umjetnika poput Zagrebačkih solista i grupe Detour, dok njihove nastupe redovito na klaviru prati profesor s Muzičke akademije u Zagrebu, Mario Penzar. Također, u bliskoj nas budućnosti očekuje i otvaranje Instituta temeljenog na Renatinoj metodi učenja, a za kojeg, otkriva nam, pristižu prijave iz svih krajeva svijeta – od dalekog SAD-a i Japana, Švedske, Njemačke i Švicarske pa sve do susjedne Slovenije.

Doznali smo i što je upravo Renati nakon svih ovih godina rada i truda ostalo ponajviše u sjećanju.

– Najviše od svega, osmijeh na licu, odgovara kao iz topa te nadodaje kako ništa od ovoga ne bi bilo moguće, da iza sebe nema odličan tim kojeg čine Iva Šalamon Reškovac i Ivana Stavljenić.

Naposljetku, ostalo je mjesta za još jednu poruku svima onima koji gaje ljubav prema glazbi, ali je do sada, iz ovih ili onih razloga, nisu ostvarili:

– Život je zaista kratak i treba ga živjeti punim plućima i osjetilima. Svijet oko nas možda ponekad nije izgrađen da možemo živjeti taj život ili mi možda to tako mislimo. Međutim, usudite se, pokušajte, nemate što za izgubiti, možete samo puno toga dobiti, čeka vas jedan novi prekrasan svijet, poručuje Renata.