VREMEPLOV: Blagdan Velike Gospe, Osmanlije i Jadran, Bartol Kašić, Napoleon, Vojna Krajina, Panamski kanal i Ena Begović

Blagdan Velike Gospe

Blagdan Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Velika Gospa dan je svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj je dan i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.

Na svetkovinu mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija stara gotovo kao i samo kršćanstvo.

Turska invazija na hrvatske otoke – 1571.

Turci su pokušali zauzeti grad Korčulu, krenuvši na nju s dvadeset velikih brodova.

Iznenadni udar nevremena ali i uspješna korčulanska obrana, odagnala je Turke od napada, prisilivši ih na bijeg te su produžili prema Hvaru, koji napadaju i pustoše.

Gotovo cijelo vrijeme turske i mletačke nazočnosti na Balkanu, prostor Dalmacije bio je poprište neprekidnih presezanja jedne i druge strane prema njezinu teritoriju, u kojima je sudjelovalo i domaće stanovništvo dalmatinskih gradova

Bartol Kašić, hrvatski pisac i jezikoslovac – 1575

Bartol Kašić aka Cassius Cassio bio je hrvatski pisac i jezikoslovac i Isusovac.

Školovao se u Pagu, u Ilirskom kolegiju u Loretu te u isusovačkom Rimskom kolegiju. U isusovački je red stupio 1595., a zaređen je 1606. Bio je učitelj, propovjednik i ispovjednik u Rimu, Dubrovniku i Loretu te kao isusovački misionar u službi katoličke obnove proputovao balkanske zemlje pod osmanskom vlašću. – Kašićevo je djelo kamen međaš u povijesti hrvatskoga književnog jezika i religijske kulture.

Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u Osmanskom Carstvu i nastojali poučavati na mjesnome jeziku, za to im je u hrvatskome slučaju nedostajao odgovarajući i priručnik.

Taj je nedostatak otklonjen kad su 1604. godine u Rimu na latinskome objavljene Institutionum linguae illyricae libri duo (Ustroja ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige) – prva gramatika hrvatskoga jezika. Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podatci o hrvatskome (ilirskome) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska morfologija. Jezik je u osnovi štokavski, ali je u visokoj mjeri prisutna čakavština pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako će to poslije većinom biti s isusovačkim rječnicima i gramatikama hrvatskoga jezika.

Od gramatike do prijevoda Svetoga pisma oblikovao se Kašićev književni jezik od čakavsko-štokavske prema štokavskoj ikavsko-jekavskoj stilizaciji. Izborom štokavštine, za koju je znao, putujući po hrvatskim krajevima, da je najproširenija, uređenjem slovopisa te opisom jezičnoga ustrojstva odredio je smjer standardizacije hrvatskoga jezika i priskrbio si ime oca hrvatske gramatike. Kašićev se utjecaj na kasnije jezikoslovce vidi u sličnim stajalištima o književnom jeziku, pogotovo glede širine njegove dijalektne osnove i oslonjenosti na književnojezičnu tradiciju, u podudarnim normativnim odredbama i podudarnom opisu jezika koji su stoljećima izgrađivali kao opći hrvatski jezik.

Napoleon I. Bonaparte francuski vojskovođa, državnik i car – 1769.

Čuveni vojskovođa, državnik i car Napoleon Bonaparte rodio se 15. kolovoza 1769. godine u francuskom gradu Ajaccio, na otoku Korzika.

Kao djete siromašnog korzikanskog plemića školovao se na francuskoj vojnoj akademiji i francusku revoluciju dočekao s činom topničkog satnika. U francuskim je revolucionarnim ratovima brzo napredovao do čina generala i godine 1796. dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale braniti od Austrijanaca iz Italije.

Zahvaljujući svom britkom umu u nizu je bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske kolonije, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Austriju na sklapanje mira u Campo Formiu 1797. Njegovi vojni uspjesi i naglo stečena popularnost učinili su ga favoritom političara i narodnih masa koji su željeli stabilnost nakon godina revolucionarne anarhije i nasilja.

Godinu dana nakon pohoda u Egipat, Napoleon je godine 1799. izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim konzulom i zaveo osobnu diktaturu. Godine 1804. proglasio se francuskim carem. Ratovao je i osvojio gotovo cijelu Europu, te se dva puta vraćao na vlast nakon što su ga protjerivali na izolirane otoke. Zbog svoje kratke, ali burne vladavine Napoleon je i danas predmetom velikih kontroverzi.

Ukinuta Vojna Krajina – 1881.

Car Franjo Josip I. ukinuo Vojnu krajinu i vratio je pod vlast hrvatskog bana i Sabora.

Vojna krajina je bila militarizirana sigurnosna zona u sastavu Habsburške Monarhije, na granici prema Osmanskomu Carstvu.

U doba najvećega opsega protezala se na 1750 km dugačku prostoru između Jadrana i Karpata. Dijelila se na Hrvatsko-slavonsku, Banatsku i Sedmogradsku krajinu. Hrvatsko-slavonska vojna krajina bila je najzapadniji i najstariji dio cjelokupne Vojne krajine.

Nastala je i razvila se kao zasebna vojnoobrambena institucija u XVI. st. i kao takva održala se sve do konačnoga razvojačenja 1873. i ponovnoga sjedinjenja s civilnom Hrvatskom 1881. godine.

Za promet je otvoren Panamski kanal – 1914.

Panamski kanal je umjetni kanal u najužem dijelu Srednje Amerike, na Panamskoj prevlaci koji spaja Atlantski ocean (Karipsko more) i Tihi ocean (Panamski zaljev).

Ima veliko prometno-strateško značenje; uz Sueski kanal najvažniji je kanal na svijetu.

Ena Begović, hrvatska glumica – 1960.

Prvakinja hrvatske drame, glumica Jelena “Ena” Begović rođena je Splitu, 8. srpnja 1960., poginula u prometnoj nesreći 15. kolovoza 2000.

Zagrebačka kazališna i filmska glumica Ena, punim imenom Jelena Begović, karijeru je započela s 18 godina u filmu Lordana Zafranovića “Okupacija u 26 slika”. Uskoro debitira u TV filmu “Ivan Goran Kovačić”, a prvu zapaženiju ulogu ostvarila je ulogom u filmu “Pad Italije” 1981. godine.

Iako je vjerovala da će karijeru prije svega napraviti na filmu, kazališne su joj daske donijele i slavu i priznanja. Punih je 16 godina bila prvakinja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U tom je razdoblju odigrala više od 20 glavnih uloga među kojima se izdvajaju Desdemona, kontesa Nera, barunica Castelli, Teuta, Ana Karenjina i druge. Njezina prva kazališna glavna uloga bila je u “Ajaksai” Radovana Ivšića u režiji Vlade Habuneka.

Slijedio je čitav niz velikih ostvarenja u predstavama domaćih i inozemnih autora. Od grčkih tragedija, preko Shakespearea, Strindberga, Ibsena, do Zagorke i Krleže. Svojom je glumačkom snagom zauzela jedno od vodećih mjesta u Hrvatskom narodnom kazalištu, ali i gostujući na daskama drugih kuća.

U bogatoj 20-godišnjoj karijeri za svoje uloge je dobila niz priznanja i nagrada među kojima i Zlatnu arenu pulskog festivala, a snimila je i više od deset filmova od kojih su najpoznatiji: Glembajevi, Treća žena, Pad Italije, Četverored i drugi.