ZAGREBAČKIM ULICAMA: Srpanjske žrtve – mali građanski rat u Zagrebu 1845. godine
Na Markovu trgu u Zagrebu, na platou ispred Hrvatskog sabora, 29. srpnja 1845. godine, došlo je do brutalnog obračuna između tadašnjih vlasti – Carsko-kraljevske vojske i rederstva s golorukim demonstrantima, mahom pristalicama Ilirskog preporoditeljskog pokreta, odnosno Narodnjačke stranke. Bila je to kulminacija političkog sukoba između mađarona, pristaša uske suradnje s Mađarima u okvirima Austro-Ugarske i hrvatskih domoljuba, pravi mali građanski rat u Zagrebu koji je povijest upamtila žrtvama pokolja koje su imenovane kao Srpanjske žrtve.
Događaj se odigrao pošto su izborne zlouporabe vladajuće Horvatsko-vugerske stranke izazvale ogorčenje iliraca, pristaša Narodne stranke, koji su na prethodnoj tzv. restauraciji (obnovi činovništva u Zagrebačkoj županiji) iznijeli veliku pobjedu. U zaoštrenim političkim prilikama nakon proglašenja izbornih rezultata, uvečer 29. VII. izbio je sukob iliraca s carskom vojskom. Književnik M. Bogović napao je sabljom jednoga natporučnika, zbog čega je na Bogovića zapucao dočasnik. Tada su na južnoj strani trga odjeknula tri uzastopna plotuna vojnika, koji su pomislili da je izdana zapovijed za paljbu. U općoj pomutnji pucnjava je obustavljena tek pošto su vojnici ispalili i posljednji metak. Deset je žrtava bilo pokopano zajedno na groblju sv. Jurja, a pogreb je prerastao u masovne prosvjede protiv austrijske politike u Hrvatskoj. God. 1895. srpanjske su žrtve, zajedno s nadgrobnim spomenikom sa skulpturom usnuloga lava (izrađen 1855), bile prenesene na zagrebačko groblje Mirogoj.
Na Mirogoju je i Grobnica Srpanjskih žrtava na Mirogoju, koji je ujedno i najstariji spomenik na groblju Mirogoj, a ovaj je povijesni događaj u mapiranju grada ostao zabilježen i Ulicom Perivoj srpanjskih žrtava koji se nalazi se na istočnoj strani Jurjevske ulice i spaja Lepu Ves sa Mlinarskom cestom.
