NA DANAŠNJI DAN: Adam Smith, Ivan Padovec, smaknuće Romanovih, Španjolski građanski rat, August Cesarec i Angela Merkel

Adam Smith, škotski ekonomist i etičar – 1790.

U Edinburghu, u Škotskoj, 17. srpnja 1790. godine umro je škotski ekonomist i etičar te jedan od pionira političke ekonomije, Adam Smith. U svom djelu ‘Bogatstvo naroda’, objavljenom 1776. godine, unio je nove ideje kojima je isticana prirodna sloboda pojedinaca.

Taj liberalizam koji je zagovarao bio je potpuna suprotnost državnoj kontroli koju su tada zagovarali merkantilisti. Smith drži da pravo bogatstvo ne leži u novcu, kako su tvrdili merkantelisti, nego u korisnomu radu, radu koji stvara prometne vrijednosti. Izraziti je pristalica ekonomskoga liberalizma, koji prihvaća i razvija teoriju radne vrijednosti, iako smatra da ona vrijedi samo za pretkapitalističku privredu.

Adam Smith izučava unutarnju povezanost ekonomskih kategorija, ali bez obzira na njegove duboke analize pojedinih etapa u kapitalističkoj proizvodnji, pokazuje nerazumijevanje za neke bitne karakteristike složenih oblika kapitalizma i njegovih imanentnih proturječnosti. Što razvoj kapitalizma postaje složeniji i suprotnosti oštrije, Smithova teorija postaje sve više puki opis pojava i izražava sve više odnose u njihovu prividnom, vanjskom izgledu.

Ivan Padovec, prvi hrvatski gitarist – 1800.

Hrvatski gitarist i skladatelj Ivan Padovec rodio se 17. srpnja 1800. godine u Varaždinu. U Zagrebu je pohađao učiteljsku školu, a glazbu je učio kod J.K. Wisner-Morgensterna. U gitari je samouk.

Od 1827. godine je koncertrirao, potom je živio u Beču i nastupao u Europi. Godine 1848. vratio se potpuno slijep u Varaždin, gdje je podučavao, ponekad nastupao i skladao. Prema njegovu nacrtu izrađena je u Beču gitara s 10 žica, koja se čuva u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, i za koju je Padovec napisao priručnik. Skladao je djela za gitaru i popijevke u kojima ima prizvuka hrvatskih pučkih napjeva.

Nije poznato gdje su završila sva njegova djela, jer je dio poslao u Beč, a nije poznato komu; srećom je dio njegovih djela kupio njegov učenik Lavoslav Vojska, lokalni dužnosnik, vrsni gitarist i pjevač. Padovec je skladao preko 200 djela koje je napisao uglavnom za jednu ili dvije gitare, nešto za vokal uz gitarsku pratnju te za komorne orkestre.

Komadi za vokal i glazbalo rađeni su prema hrvatskim, austrijskim i njemačkim stihovima. Radovi su mu od jednostavnih do složenih sonatina, plesova i inih složenih djela. Djela su mu objavili hrvatski nakladnici Lavoslav Hartman i drugi. Umro je bez potomstva. Pogreb je bio skroman, a poslije su mu štovatelji podignuli spomenik.

Boljševici smaknuli rusku carsku obitelj Romanov – 1918.

Smaknuće carske bitelj Romanov dogodilo se 17. srpnja 1918. godine u Ekaterinburgu po nalogu komunističkog vođe Lenjina.

U trenutku kad ih je 1917. revolucija zbacila s prijestolja, Romanovi su već preko tri stoljeća vladali Rusijom. Po abdikaciji s prijestolja, Privremena je Vlada na čelu s eserom Aleksandrom Kerenskim stavila carsku obitelj u kućni pritvor u Carskom Selu.

Uz cara Nikolaja i caricu Aleksandru bili su tu i prestolonasljednik Aleksej, kao i četiri kćeri, sve redom starije od jedinog brata: nadvojvotkinje Olga, Tatjana, Marija i Anastazija, u dobi od 16 do 22 godine.

Revolucionarna bujica što se zavaljala Rusijom uskoro je eliminirala Kerenskog kao zaštitnika bivše carske obitelji. U studenom (po novom kalendaru, odnosno listopadu po starom) vlast su osvojili boljševici pa u ožujku 1918. s Njemačkom i Austro-Ugarskom sklopili separatni, tzv. Mir u Brest-Litovsku. Među mnogim problemima koji su se našli pred novim ruskim vođom Vladimirom Ilijičem Lenjinom bilo je i pitanje što učiniti s bivšim carom, a sad njegovim zarobljenikom. U travnju 1918. dok su bjelogardejci – caristička opozicija boljševičkoj Crvenoj armiji – transsibirskom prugom napredovali prema Tobolsku, Lenjin je naredio da se carska obitelj preseli u Ekaterinburg, grad na zapadnom kraju pruge, gdje su ubrzo i pogubljeni.

Španjolski građanski rat – 1936.

Uzroci rata nalaze se u društvenim i političkim previranjima koja su pogodila Španjolsku nakon proglašenja republike godine 1931. Tim previranjima je doprinos dala i velika ekonomska kriza, koja je dodatno radikalizirala velik dio španjolske radničke klase koji je prihvatio anarhizam i u manjoj mjeri komunizam. S druge strane, pokušaji republikanskih vlada da nezadovoljstvo suzbiju reformama izazvali su reakciju među konzervativnim dijelovima španjolskog društva, pogotovo među zemljoposjednicima i, što je najvažnije, vojskom.

Ti su procesi eskalirali u štrajkove, demonstracije, atentate i druge oblike političkog nasilja za vrijeme vlade desnog centra 1934.-36. Ona je nakon izbora u veljači 1936. zamijenjena vladom koju su činile političke stranke ljevice i centra ujedinjene u Narodnu frontu. Lijeva vlada odnijela je izbornu pobjedu upravo zahvaljujući brojčano nadmoćnim anarhistima, koji su se ovaj put unatoč svom tradicionalnom odbijanju sudjelovanja u izbornim procesima odlučili mobilizirati ne bi li spriječili daljnji napredak desnice, ali i zbog obećanja amnestije za sve političke zatvorenike.

Dana 17. srpnja 1936. godine je vojska, na čelu s generalom Joséom Sanjurjom, pokušala izvesti državni udar protiv republikanske vlade. Pokušaj je samo djelomično uspio, jer su vladi ostali odani veći dijelovi zrakoplovstva, mornarice, civilne policije, a u mnogim dijelovima zemlje su se pučistima uspješno suprotstavile različite ljevičarske i radničke milicije. Pučisti su u prvom trenutku ostvarili kontrolu samo nad ograničenim dijelom zemlje, i kada se ispostavilo da će umjesto brzog preuzimanja vlasti morati voditi građanski rat, bili u nominalno nepovoljnom položaju.

Različite procjene govore da je u španjolskom građanskom ratu poginulo između 500.000 i milijun ljudi, što taj sukob čini jednim od najkrvavijih u modernoj europskoj povijesti. Samo dio poginuo je u ratnim operacijama, dok su većina bili žrtve masovnih pokolja koje su nad ideološkim protivnicima činile obje zaraćene strane.

Pobjednički Franco je dobio vlast nad razorenom i krajnje iscrpljenom državom.Godine 1940., čak i u trenutku kada je Hitlerova Njemačka bila na vrhuncu moći, Franco jednostavno nije bio u stanju vratiti uslugu i pridružiti se svom savezniku u borbi protiv zapadnih saveznika. Kasnije će Franco stabilizirati vlast u zemlji, u kojoj je tijekom naredna tri desetljeća s vremenom ojačao i gospodarski život. Međutim će zemlja tih desetljeća ipak živjeti u stanovitoj kulturnoj izolaciji.

Španjolski građanski rat često se naziva svojevrsnom predigrom drugog svjetskog rata, s obzirom na to da je predstavljao prvi veći oružani sukob između snaga fašizma i komunizma.

Nedugo nakon što je general Sanjurjo poginuo u avionskoj nesreći, zapovjedništvo nad pobunjenicima, koji su se počeli nazivati nacionalistima, preuzeo je general Franco.

Ubijen August Cesarec, hrvatski književnik – 1941.

Dana 17. srpnja 1941. godine u Zagrebu je umro hrvatski književnik, publicist i politički djelatnik August Cesarec. Za vrijeme NDH zatočen je u Kerestincu odakle je pobjegao u organiziranom bijegu.

Nakon strijeljanja Otokara Keršovanija i drugova organiziran je, u noći između 13. i 14. srpnja 1941. godine, bijeg iz Kerestinca. Bijeg nije uspio zbog loše organizacije i svi su preživjeli bjegunci uhvaćeni i odvedeni u podrum zatvora u ulici Račkoga 9. Nekoliko dana nakon toga stavljeni su pred senat pokretnog prijekog suda i zbog pokušaja pobune protiv NDH osuđeni na smrt.

Vjerojatno je pogubljen zajedno s ostalim drugovima u zagrebačkoj Dotršćini 17. srpnja 1941. godine. U njegovoj ćeliji ostao je dramatični zapis na zidu: “Živjela sovjetska Hrvatska!”.

Cesarec je još kao gimnazijalac bio socijalistički angažiran, zbog čega je više puta bio i zatvaran, a 1912. godine je osuđen na tri godine robije pod optužbom za suučesništvo u atentatu na kraljevskog povjerenika Slavka Cuvaja. Nakon sloma Austro-ugarske pristupio je Socijaldemokratskoj stranci. S Miroslavom Krležom pokrenuo je i uređivao 1919. godine časopis Plamen koji je u kolovozu iste godine zabranjen.

Objavljivao je putopise, prevodio Maksima Gorkog, Victora Hugoa i Emilea Zolu te pisao u mnogim listovima, časopisima i tjednicima. Najznačajniji dio opusa čine mu romani Careva kraljevina, Zlatni mladić i Bjegunci u kojima se bavi moralnom dekadencijom hrvatskoga građanskog društva prije i neposredno nakon Prvog svjetskog rata.

U početku piše ekspresionistički, a poslije se sve više priklanja realističkom konceptu književnog oblikovanja. Cesarčevo posljednje za života objavljeno djelo, Sin domovine, drama o Eugenu Kvaterniku, napisana je u duhu slobodarskih težnji hrvatskog naroda.

Rođena Angela Merkel, njemačka kancelarka – 1954.

Njemačka kancelarka Angela Dorothea Merkel rođena je 17. srpnja 1954. u Hamburgu. Godine 1978. diplomirala je fiziku u Leipzigu.

Besuch Bundeskanzlerin Angela Merkel im Rathaus Köln

Nakon pada Berlinskog zida postala je članicom novonastale stranke Demokratski pokret. Na prvim i posljednjim demokratskim izborima u istočnoj Njemačkoj izabrana je za glasnogovornicu istočnonjemačke vlade, a na prvim općim izborima nakon ujedinjenja dvije Njemačke u prosincu 1990. izbarana je za zastupnicu u Bundestagu.

Kada se njezina stranka ujedinila sa zapadnonjemačkom Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) postala je ministrica za žene i mladež u vladi Helmuta Kohla.

U travnju 2000., nakon skandala oko nezakonitih donacija koje su uplaćivane na račun CDU-a, postala je prva žena na mjestu predsjednika te stranke.

U svibnju 2005. koalicija CDU i CSU imenovala je Angelu Merkel za svog kandidata za kancelarsko mjesto na parlamentarnim izborima. Na mjesto kancelara Njemačke prvi put u povijest došla je žena.

Obrazlažući Merkelin uspjeh i put do samog vrha njemačke politike analitičari ističu kako je Merkel znala iskoristiti činjenicu da je u političkoj orbiti ujedinjene Njemačke trebao biti netko iz istočne Njemačke, kako bi se naglasili integracijski procesi i briga za interese tih građana.

Na parlamentarnim izborima 2009. godine izabrana je drugi puta za njemačku kancelarku pobijedivši sa svojim CDU-um SPD s kojim je do tada bila u tzv. velikoj koaliciji. Koalicijski partner u novoj Vladi su joj liberali FDP.

Angela Merkel je često proglašavana najmoćnijom ženom svijeta.