NA DANAŠNJI DAN: Matoš, Mrazović, Mažuranić, Berlinski kongres i BIH

Politički, Matoš je bio gorljivi pravaš, starčevićanac, intelektualac u kojega je nacionalna svijest bila snažna, i kada je živio izvan Hrvatske i kada je bio u domovini. U književnosti se Matoš javio kao 19-godišnjak pripovjetkom Moć savjesti, objavljenom u Vijencu. Prve tri knjige njegove novelistike Iverje, Novo iverje i Umorne priče izrasle su na društvenoj i političkoj pozadini događaja u Hrvatskoj. S obzirom na Matoševu stvaralačku tehniku, metode i stilske postupke u ostvarivanju fabula pripovijedaka, a prije svega s obzirom na tematske interese i ostvaraje, poznata je već standardna podjela njegova pripovjedačkog opusa na dva temeljna tematska kruga: jedan s tematikom iz domaće zagrebačko-zagorske sredine i stvarnim junacima što ih je sretao u životu, te drugi s novelama bizarnog sadržaja s dominacijom čudaka, tipova posve individualnoga karaktera. Zajedničko je i jednom i drugom krugu naglašena lirska nota i nazočnost ljubavnih motiva. Najviši literarni domet dosegao je Matoš u pripovjetkama poput Balkona i Cvijeta s raskršća. Nacionalnu je tematiku najbolje obradio u poemi Mora. Matoševo je djelo prijelomno u povijesti hrvatske književnosti: na polju kritike, eseja i poezije uveo visoka i stroga stilska mjerila. Antun Gustav Matoš umro je u Zagrebu, 17. ožujka 1914. godine.

Matija Mrazović, hrvatski odvjetnik, političar i publicist

Matija Mrazović, hrvatski odvjetnik, političar i publicist, umro je u Zagrebu 13. lipnja 1896. Završio je pravo u Zagrebu. Mrazović je bio pristaša ilirizma, jedan od osnivača i vođa Narodne stranke. Zauzimao se za uređenje odnosa između Hrvatske i Austrije neovisno o odnosima Hrvatske i Ugarske. Sa 16 saborskih zastupnika osnovao je 1880. Neovisnu narodnu stranku. Jedan je od osnivača lista Pozor, a izdavao je stručni list Pravnik u kojem je napadao neoapsolutistički režim A. Bacha. Bio je i zagrebački gradonačelnik s naprednim komunalnim programom.

Počeo bokserski ustanak u Kini

U Kini je 13. lipnja 1900. planuo narodni ustanak, poznatiji u povijesti pod nazivom bokserski ustanak. Pobunjenici su oštricu borbe okrenuli prema strancima, a zatim i prema domaćim bogatašima. Razlog tome bio je snažan pritisak kapitalističkih država potkraj prošlog stoljeća koje su željele pretvoriti mnogomilijunsku Kinu u koloniju. Prve pobune Kineza počele su još 1898. da bi 1900. prerasle u svenarodni ustanak. Kad su pobunjenici ubili njemačkog veleposlanika i izvršili opsadu četvrti u kojoj su bile smještene strane misije i veleposlanstva, došlo je do strane intervencije kako bi se snagom oružja konačno pokorila i podijelila bogata Kina. Međunarodne vojne snage ubrzo su porazile slabo naoružane ustanike i oslobodile diplomate u Pekingu. Ustanak je ugušen u krvi, a kineska vlada je pobjegla u grad Ksianfu. Strani osvajači počeli su tada raznim kaznenim odredima haračiti po Kini i pljačkati zemlju. Japanci su nadmašili sve otevši cjelokupnu kinesku državnu novčanu pričuvu. Mirovni pregovori između intervencionista i Kine završili su tek u rujnu potpisivanjem zaključnog sporazuma.

Sedam svjetskih sila nije se moglo nagoditi kako bi podijelilo tu golemu zemlju pa su Kini cinički zagarantirale teritorijalnu cjelovitost prisilivši je da drži otvorena vrata za sve strance, što je praktički značilo legalnu pljačku kineskog nacionalnog bogatstva. Teške posljedice tog sporazuma Kina je osjećala sve do svog nacionalnog oslobođenja poslije Drugog svjetskog rata.

Antun Mažuranić, hrvatski jezikoslovac

Antun Mažuranić rođen je u Novom Vinodolskom 13. lipnja 1805. Brat je hrvatskog bana i književnika Ivana Mažuranića i putopisca Matije Mažuranića.

Bio je sudionik narodnog preporoda i jedan od osnivača Matice ilirske. Uređivao je ‘Danicu ilirsku’. Djelovao je kao gramatičar i leksikograf. Kritički je izdao glagoljski ‘Vinodolski zakon’, gdje je opisao vinodolsku čakavštinu i potavio temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji.

Prvi je upozorio na važnost hrvatskog naglasnog sustava za slavensku akcentologiju. Pregledao je Drobničev rukopisni rječnik, doradio ga i dopunio talijanskim značenjem riječi. Umro je u Zagrebu, 18. prosinca 1888. godine.

Austro-Ugarska dobila koloniju – okupacija Bosne i Hercegovine – 1878.

Na Berlinskom kongresu donesene su odluke o prekrajanju karte Balkana, što je uspostavilo novi politički poredak koji je potrajao sve do Prvog svjetskog rata. Pravo Austro-Ugarske da uvede svoju upravu u Bosni i Hercegovini, bilo je njen glavni dobitak u potencijalnom utjecaju na Balkanu. Odluke Berlinskog kongresa bile su takve da su, prvi put u njenoj historiji, Austro-Ugarskoj dodijeli koloniju da njome upravlja.

Rumunjska, Srbija i Crna Gora ssu priznate kao suverene države, a Bugarska je podijeljena južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istočna Rumelija, dok je na sjevernom dijelu osnovana Kneževina Bugarska.

Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine, koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj (1908. Austro-Ugarska će anektirati Bosnu i Hercegovinu).

Najveći gubitnik je bila Bugarska, koja je osim Rumelije morala predati Turskoj čitavu Makedoniju, a Srbiji područje oko Niša.

Srbija je znatno proširena i dobila je četiri okruga koji su prije Rusko-turskiog rata 1877.-1878. bili u sastavu Turske: niški, pirotski, toplički i vranjski.

Rumunjska je dobila Dobrudžu, no dijelove Besarabije koje je dobila 1856. morala je vratiti Rusiji. Rusiji su ujedno priključene osmanske provincije Ardahan, Kars i Batumi.

Crna Gora je dobila Nikšić, Podgoricu i Bar, no ranije zauzeti Spič morala je prepustiti Austro-Ugarskoj, koja ga je pripojila Kraljevini Dalmaciji. Iako je čl. XXVI. Berlinskog ugovora Crnoj Gori formalno priznata puna nezavisnost, u čl. XXIX. Crnoj Gori je zabranjeno da drži vlastitu ratnu mornaricu, te je njezina obala trajno demilitarizirana, a u njezine luke je zabranjeno uplovljavanje ratnih brodova svih stranih država izuzev Austro-Ugarske čija je ratna mornarica dobila redarstvene ovlasti nad Barom i crnogorskom obalom. Crna Gora je Austro-Ugarskoj morala prepustiti i konzularno zastupstvo vlastite trgovačke mornarice, te primjenjivati pomorske zakone i propise koji su vrijedili u Dalmaciji.

O rezultatima Berlinskog kongresa predsjednik američkog udruženja povjesničara Carlton J.H. Hayes je izjavio:

“Prije 1878 imalo smo Istočno pitanje o jednom bolesniku (Turska), a nakon 1878 imamo nekoliko manijaka pošto je Berlinski kongres odveo Balkance u ludilo.”