NA DANAŠNJI DAN: Barbarossa, Mihanović i hrvatska himna
Smrt Fredericka Barbarosse
Frederick I , po prezimenu Frederick Barbarossa, Crvena brada umro je 10. lipnja 1190. Bio je njemački kralj i sveti rimski car koji je osporavao papinsku vlast i nastojao uspostaviti njemačku prevlast u zapadnoj Europi. Sudjelovao je u dugoj borbi s gradovima sjeverne Italije , šaljući šest velikih ekspedicija na jug. Umro je dok je bio na trećem križarskom ratu do Svete zemlje i to na paradoklsalan način. Njegova je vojska prelazila rijeku, no o je to pokušao učiniti na konju i pod punom raznom spremom i, jednostavno, utopio se.
Vladao od 1152. do 1190. U Njemačkoj je sukob s feudalcima brzo riješio i tako učvrstio svoju vlast; Henriku Lavu ustupio Bavarsku, a druge je feudalce slomio silom. Kako bi ojačao vlast u Njemačkoj i osigurao prava na bogate gradove u sjevernoj Italiji, poduzeo je pet pohoda na Italiju (1154–78). Na prvome je u Rimu 1155. okrunjen za rimsko-njemačkog cara.
Njegovoj talijanskoj politici podređivanja gradova carskoj vlasti oduprli su se gradovi na čelu s Milanom. Nakon dvogodišnje opsade, Fridrik I. je 1162. zauzeo i porušio Milano. Novi papa Aleksandar III. pridružio se talijanskim gradovima udruženima u Lombardskom savezu (1167). Fridrika nisu pomogli Henrik Lav ni drugi njemački feudalci i on je bio poražen 1176. kod Legnana. Na kongresu u Veneciji 1177. Fridrik I. je morao priznati Aleksandra III. za papu i sklopiti s lombardskim gradovima šestogodišnje primirje, koje je ugovorom u Konstanzu pretvoreno u stalan mir.
Po njemu je Fridrik I. priznao gradovima samoupravu. Kada se vratio u Njemačku, oduzeo je Henriku Lavu gotovo sve zemlje, ostavivši mu kao alodije Braunschweig i Lüneburg. Štajersku je 1180. podigao na vojvodstvo. Ženidbom sina Henrika VI. stekao je Kraljevstvo Obiju Sicilija. Fridrik I. sudjelovao je u Trećem križarskom ratu i, nakon pobjede kod Ikoniona (danas Konya), utopio se u rijeci Salefu. U predaji postao legendarna osoba.
Antun Mihanović – autor hrvatske himne
Mihanović je pjesnik hrvatskog narodnog preporoda, napisao je domoljubnu pjesmu Horvatzka domovina koja je postala temelj današnje himne
Hrvatski književnik Antun Mihanović rodio se 10. lipnja 1796. godine u Zagrebu, u obitelji zagrebačkoga posjednika Matije Mihanovića i Justine Kušević. Na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu studirao je filozofiju i pravo, a nakon studija radio je u Zagrebu i Rijeci. U mladosti je Mihanović pisao uglavnom znanstvene rasprave i eseje, a potom je počeo pisati pjesme. Neprolaznu slavu stekao je pjesmom Horvatska domovina, koja je krajem 19. stoljeća postala hrvatska himna. Od 14 kitica uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja. Pjesma je prvi put objavljena u desetom broju Gajeve Danice, 14. ožujka 1835. godine.
Za Horvatsku domovinu ili, prema prvom stihu, Lijepu našu uglazbio je Josip Runjanin. Prvi put javno je izvedena 1861. godine, a kao nacionalna himna prihvaćena je 1891. godine.
Mihanović je i istraživao i otkrivao te strastveno prikupljao stare listine i rukopise, rijetke knjige i drugu spomeničku građu, a posebno građu o hrvatskoj prošlosti. Pronašao je rukopis Gundulićeva Osmana u Veneciji 1818. godine i potaknuo njegovo objavljivanje, a na Svetoj Gori pronašao je Zografsko evanđelje i tzv. Mihanovićev odlomak. Antun Mihanović umro je u Novim dvorima kraj Klanjca, 14. studenoga 1861. godine.
Potopljen bojni brod SMS Szent István – 1918.
SMS Szent István bio je austro-ugarski dreadnought bojni brod klase Tegetthoff. Njegova izgradnja započela je u Rijeci, ali je dovršen u Puli 1914. To je bio jedini brod Austro-Ugarske koji je služio mađarskom dijelu monarhije. Mađarska ga je dobila u zamjenu za veliki ulog koji je dala za gradnju brodova te klase. Imenovan je po prvom mađarskom kršćanskom kralju, Szent Istvánu – Stjepan I. Sveti. Bio je baziran u Puli, glavnoj ratnoj luci Austro-Ugarske.
Malo prije zore 10. lipnja a 1918., bojnim brodovima Tegetthoff i Szent István neočekivano su se počeli približavati talijanski torpedni čamci kraj otoka Premude. Talijanski torpedni čamci MAS -15 i MAS -21 bili su na misiji potrage za minama te noći. Talijanski zapovjednik koji je zapovijedao čamcima, Luigi Rizzo, već je prije, 1917., bio zaslužan za potapanje austro-ugarske oklopnjače SMS Wien . MAS -21 napada Tegetthoff, ali torpedi promašuju svoj cilj. Szent István dobiva direktni pogodak od torpeda sa Rizzovog čamca MAS -15 u 3:31 ujutro. Talijanski čamci uspijevaju pobjeći.
Szent István je bio teško oštećen. Torpedi su probili vanjski oklop kraj strojarnica (najveće prostorije ispod palube), tako da je brod počeo primati mnogo vode. Pokušaj da se brod nasuka kraj obližnjeg otoka Molat nije uspio. Svi glavni topovi okrenuti su u lijevo kako bi se napravila protuteža, ali to je bilo uzalud. Posada je dobila posljednju zapovijed da napusti brod. Ovaj najnoviji austro-ugarski brod izvrnuo se i potonuo u 06:12 sati ujutro, nakon tri sata agonije, uzevši sa sobom živote 89 mornara, uglavnom onih koji su radili u strojarnici.
Veslačka utrka između Oxforda i Cambridgea
Na današnji dan, 10. lipnja 1829. godine, održana je prva veslačka utrka između Oxforda i Cambridgea. Poznata pod nazivima Sveučilišna utrka ili jednostavno The Boat Race, utrka se tradicionalno održava bez obzira na uvjete koji vladaju na rijeci. Natjecanje se, iako neslužbeno, održalo čak i tijekom Drugog svjetskog rata.
Tradicija je započela rivalstvom studenta Cambridgea i Oxforda, a zanimljivo je da su i trojica Hrvata dosad sudjelovala u njoj – Marko Banović, Luka Grubor i Ante Kušurin.
jedan od najstarijih sportskih događaja, utrka veslačkih osmeraca britanskih sveučilišta Cambridgea i Oxforda, ove godine nije održan zbog pandemije koronavirusa.
Ovogodišnja 166. utrka muških osmeraca te 75. utrka ženskih osmeraca trebale su se održati 29. ožujka na Temzi.
Prva utrka muških osmeraca održana je još 1829. godine, a od 1856. se održavala svake godine osim za vrijeme svjetskih ratova.
U dosadašnjih 165 utrka Cambridge je pobijedio u njih 84, Oxford u 80, dok je utrka iz 1877. proglašena neodlučenom.