NA DANAŠNJI DAN: Neron, Bečki kongres i Otokar Keršovani
Umro Neron, rimski car
Zloglasni rimski car Neron umro je 9. lipnja 68. godine. Neron je rimskim carem postao 54. godine, naslijedivši na tom mjestu Klaudija, kojeg je otrovala Neronova majka Agripina. Neron je vladao raskošno i okrutno. Dao je otrovati polubrata Britanika, ubiti majku Agripinu, nekoliko rođaka, te ženu Oktaviju, kako bi se mogao ponovo oženiti.
Njegov teror postigao je vrhunac kada je došlo do velikoga požara Rima, za koji je javno mišljenje krivilo Nerona, a on je okrivio kršćane i naredio njihove krvave progone. Opće nezadovoljstvo dovelo je do urote protiv cara, a kada je ona otkrivena, Neron je dao pogubiti mnoštvo urotnika, ali i posve nedužnih. Seneka, koji se već prije bio povukao s dvora, bio je prisiljen počiniti samoubojstvo (65). God. 66–67. Neron je posjetio Grčku, gdje je i sâm sudjelovao u različitim javnim natjecanjima. Za njegove odsutnosti izbile su pobune u provincijama (Galija, Hispanija, Germanija). Kada se Neron vratio u Rim, Senat ga je proglasio neprijateljem rimskoga naroda i osudio na smrt, pa je car počinio samoubojstvo.
Onim po velikom požaru u Rimu povijest pamti ovog cakao po progonima kršćana, koje je za taj isti požar optužio. Nakon požara protiv Nerona je podignut ustanak kojeg je predvodio Servije Sulpicije Galba, koji se i proglasio novim carem. U strahu za vlastiti život Neron je sa svojim vjernim pratiteljima pobjegao iz Rima. Uvjeren da će ga uhvatiti i ubiti, odlučio si je sam oduzeti život. Kako za to ipak nije imao hrabrosti, prisilio je svog osobnog tajnika Epafrodita da to učini umjesto njega. Neronove posljednje riječi navodno su bile “Kakav umjetnik propada”.
George Stephenson, izumitelj željeznice
Engleski izumitelj George Stephenson rođen je 9. lipnja 1781. godine u Wylamu. Djetinjstvo je proveo u velikom siromaštvu. Najprije je radio na farmi, potom je sa 14 godina pomagao ocu ložaču parnih strojeva u rudniku. Sam je naučio čitati, a poslije je zarađujući popravljanjem satova pohađao večernju školu.
Bio je nadglednik strojeva u ugljenokopu Killingworth, gdje je razmišljao o unaprjeđenju tehničkih pomagala, te je izumio prvu sigurnosnu lampu za rudnike. Ondje je 1814. sagradio i parnu lokomotivu, koja se dugo vremena smatrala prvom upotrebljivom lokomotivom u svijetu.
Njegova sljedeća konstrukcija, Locomotion, vukla je 1825. na pruzi Stockton–Darlington prvi putnički vlak na svijetu. Na natjecanju lokomotiva na pruzi Liverpool–Manchester pobijedila je 1829. lokomotiva Rocket, koju je izgradio zajedno sa sinom Robertom. Ta je lokomotiva tada postigla brzinu od 47 km/sat, a smatra ju se pretečom lokomotiva koje su uskoro počele prometovati novoizgrađenom mrežom željezničkih pruga diljem svijeta.
Najstarija pruga u Hrvatskoj izgrađena je 1860. između Kotoribe i Čakovca.
Završio Bečki kongres
Bečki kongres na kojem su nakon Napoleonovog poraza prekrojene stare europske granice 1815. godine okončan je 9. lipnja 1815. godine. Bio je to skup predstavnika glavnih europskih političkih sila održan se pod predsjedanjem austrijskog državnika Klemensa Wenzela von Metternicha, a trajao je više od osam mjeseci.
Konačni dokument kongresa potpisan je devet dana prije zadnjeg Napoleonova poraza u bitci kod Waterlooa. Glavni rezultati Bečkog kongresa, osim potvrde francuskog gubitka teritorija osvojenog između 1795. i 1810., bili su širenje Rusije i Prusije, konsolidacija Njemačke, čiji je teritorij s prijašnjih 300-tinjak država i državica sveden na 39, koje su pak uključene u Njemačku Konfederaciju pod vodstvom Prusije i Austrije. Kraljevstvo Piemonte-Sardinija povratilo je kopneni teritorij, a zavladalo je i Genovom, što je kasnije poslužilo kao jezgra stvaranja jedinstvene Italije. Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Irske dobilo je dijelove Kariba na račun Nizozemske i Španjolske, te zadržalo bivše nizozemske kolonije na Cejlonu i u južnoj Africi. Zadržalo je i Maltu i Helgoland u Sjevernom moru. Kongresu su već u 19. st. upućivane kritike, a to su nastavili i kasniji povjesničari zbog ignoriranja nacionalnih pokreta koji su se već počeli pojavljivati.
Bečki kongres bio je sastavni dio onog što je kasnije nazvano konzervativnim poretkom u kojem su se mir i stabilnost postizali na račun sloboda i prava povezanih s Francuskom revolucijom i Američkim ratom za nezavisnost. Drugi su ipak priznali da je Bečkim kongresom kroz sljedećih gotovo sto godina spriječeno izbijanje većeg rata na europskim prostorima.
Ubijen Otokar Keršovani
Otokar Keršovani rođen je u Trstu koji je tada bio dijelom Austro-Ugarske monarhije. Pisao je u karlovačkom školskom listu Timor o istarskim temama, a u prvoj polovici 1920-ih u klupskom glasilu Mlada Jugoslavija gdje je supokretač i suurednik.
Godine 1924. postao je novinar, i radi za Zagrebački tisak, a doprinosio je i za Novosti. Također je pisao u listu Čovečnost, glasilu SKA Rad, Politici te Samoupravnom glasnik. Istodobno, za sebe smatra da je komunist i pridružuje se Komunističkoj partiji Jugoslavije. Uhićen je 1928. godine i osuđen na godinu dana zatvora. Nakon što je pušten iz zatvora, odlazi u Srbiju, gdje pokušava organizirati SKOJ. Ponovno je uhićen 1930. godine i osuđen na deset godina zatvora jer je priznao svoje članstvo u Komunističkoj partiji. Kaznu je služio u Srijemskoj Mitrovici, gdje je ostao politički aktivan. U zatvoru je bio marksistički učitelj za ostale komunističke zatvorenike. Također je i neke ostale zatvorenike uključio u novinarstvo i pokrenuo ilegalni zatvorski list Udarnik. Tada piše Povijest Hrvata, posmrtno objavljenu 1971. godine
Iz zatvora izlazi u veljači 1940. godine, a nakon toga svoje djelovanje nastavlja u raznim ljevičarskim magazinima. U ožujku 1941. godine, pred Travanjski rat, ponovno je uhićen i zatvoren u zatvoru Kerestinec. Ustaše su ga, nakon dolaska na vlast, likvidirale zajedno s Božidarom Adžijom, Ognjenom Pricom i Zvonimirom Richtmannom u Dotršćini. Strijeljan je kao ‘duhovni začetnik’ ubojstva redarstvenoga agenta. Nakon rata, jedna novinarska tvrtka u Opatiji i nagrada za životno dostignuće Hrvatskog novinarskog društva nose njegovo ime.