NA DANAŠNJI DAN: Prorok Muhamed, Smičiklas, Orwel i erupcija vulkana Laki

Abu al-Qasim Muhammad Ibn Abd Allah Ibn Abd al-Muttalib Ibn Hashim, poznatiji kao Muhamed, utemeljitelj islama, umro je 8. lipnja 632. u Medini

Muhamed je po Islamu zadnji Božji poslanik (arap. Resulullah). Po predaji, a i svjedočanstvu samog Muhameda, godine 610. Muhameda je u pećini na brdu Hira blizu Meke posjetio melek (anđeo) Džibril ili Džebrail (Gabrijel). Ta se noć slavi kao najveća noć u godini i pribraja se u islamske blagdane. On mu je tada izrecitirao prvih pet stihova (ajeta) poglavlja (sure) ‘Alek. Tako je počela Objava Kur’ana Muhamedu koja je trajala pune 23 godine.

Muhamed je počeo širiti islam u Meki, gdje su ga prvo prihvatili siromasi. Međutim, trgovci su se bojali da bi nova vjera štetila njihovom bogatstvu jer je islam propovijedao dijeljenje imovine sa siromašnima te odricanje od idolopoklonstva koje je u Arabiji bilo dio tradicije. Unatoč neprijateljstvu trgovaca i vođa rodova u Meki, dok je stric Abu Talib štitio Muhameda, nitko mu nije smio prijetiti ili učiniti nasilje.

Kad je Abu Talib umro 619. godine, stanje muslimana i Muhameda u Meki se značajno pogoršava jer vodstvo njegovog roda Beni Hashim dolazi u ruke Islamu nenaklonjenog strica Abu Lahaba. Tako 622. godine Muhamed a.s. seli iz Meke u Medinu zajedno s muslimanima. To je Hidžra, seoba Muhameda i njegovih pristalica, kojim počinje računanje muslimanskih godina tzv. hidžretski kalendar. Hidžra je trajala od 9. rujna do 4. listopada 622. godine.

U deset godina Muhamed je uspio ujediniti Arapski poluotok te uspostavio, danas po brojnosti, drugu monoteističku religiju svijeta. Muhamed je umro (preselio na Ahiret) 8. lipnja 632. godine u svom domu u Medini. Brojni vjernici i danas posjećuju njegov grob (kabur) te mu tako odaju počast.

Eruprcija islandskog vulkana Laki 1783.

Erupcija je imala katastrofalne posljedice za cijelu Europu. Oslobodilo se 15 km³ lave i oblaci otrovnog sumpor dioksida i fluora. Otrovne pare ubile su 50% stoke i izazvale su glad i smrt 21% stanovništva Islanda. Smatra se da je uzrokovao i klimatsku promjenu, koja je dovela do gladi i pridonijela pojavi Francuske revolucije. U Francuskoj je došlo do suše, teške zime te do oluje 1788., koja je uništila usjeve.

Posljedice su bile još strašnije kako je vrijeme prolazilo. Erupcija, iako se dogodila daleko od europskog kopna, izazvala je posvemašnju glad na kontinentu i dovela je do dramatičnih promjene klime. Usjevi su propali, a stoka je masovno ugibala. Glad je zavladala.

Erupcija Lakija izbrisala je ljeto kao godišnje doba. Temperature nisu narasle i ciklus izmjene godišnjih doba jednostavno je nestao.

Sunce je bilo prekriveno ogromnim oblakom prašine pa se ljeto izgubilo u zimskom temperaturama. Ne samo na Islandu nego i na drugim kontinentima. Sunce je poput blijedog duha. Bez jasnog sjaja i topline.

Laki je ubio je ukupno 10 tisuća ljudi, smoga je bilo na sve strane, temperatura se snizila, dok vremenske prilike su bile ćudljive. Poljoprivredna proizvodnja u zapadnoj Europi zaista se drastično smanjila, a glad je bila velika i potrajala je. Oslobodilo se 15 km³ bazaltne lave. Lava je bila izbacivana na visinu od 800 do 1400 metara. U Velikoj Britaniji ljeto 1783. poznato je kao pješčano ljeto, zbog velike količine pepela, koji je pao. Plinovi su bili izbacivani na visinu od 15 kilometara. Aerosoli su izazvali efeat hlađenja sjeverne polutke.

Neki uzroke Francuske revolucije vide u posljedicama erupcije Lakija.

Tadija Smičiklas, hrvatski povjesničar i političar

Povjesničar Tadija Smičiklas rođen je 1. listopada 1843. u mjestu Reštovu. Povijest i zemljopis završio je u Beču, a profesorsku karijeru započeo je u riječkoj gimnaziji.

Pripadao je Neodvisnoj narodnoj stranci i bio politički aktivan. Poznati su njegovi govori u Saboru i govori protiv bana Khuena. Uz znanstveni rad bavio se politikom pa je u dva navrata (1884–87. i 1897–1902) bio zastupnik Neodvisne narodne stranke u Hrvatskom saboru. Osuđivao je suradnju Srba i madžarona, a osobito se gorljivo suprotstavio nalogu K. Khuen-Héderváryja da se iz Hrvatskoga zemaljskog arhiva u Budimpeštu prenese velik broj hrvatskih povijesnih dokumenata.

Također, značajno je i njegovo zalaganje za preimenovanje Matice ilirske u Maticu hrvatsku.

Od 1900. do smrti bio je predsjednik JAZU. Smičiklas je autor prve cjelovite sinteze povijesti hrvatskog naroda – Poviest hrvatska. Umro je 8. lipnja 1914. godine u Zagrebu.

George Orwell objavio roman 1984.

Godinu dana nakon dovršetka pisanja, George Orwell, pravim imenom Eric Arthur Blaire 1949. godine objavio je svoje kolosalno djelo roman „1984.”

Roman koji govori o životu intelektualca Winstona Smitha, njegovom poslu u Ministarstvu istine i nazadovanju u totalitarnoj državi Oceaniji, preveden je na 62 jezika, a 2005. svrstan je među 100 najboljih romana napisanih na engleskom jeziku. Djelo se bavi ekstremno totalitarnim društvom te opisuje pojedinca u 24 sata nadziranom životu. Uz Brave New World Aldousa Huxleya i Fahrenheit 451 Raya Bradburyja, 1984. jedna je od najpoznatijih antiutopija u književnosti.

Premda se bavi totalitarizmom uopće suvremenici su Orwela shvatili kao kritičara staljinizma. Orwel jest bio ljevičar, sudjelovao je u španjolskom građanskom ratu kao član Nezavisne radničke partije u anti-staljinističkoj POUM (Radnička partija marksističkog jedinstva). U knjizi Homage to Catalonia/Kataloniji u čast, opisao je svoje divljenje očitom nedostatku klasnog društva u revolucijom zahvaćenim područjima Španjolske koje je posjetio. Opisao je ono što je vjerovao da je bila izdaja radničke revolucije u Španjolskoj od strane Španjolske komunističke partije, potpomognuta od Sovjetskog Saveza.

Neki detalji knjige, poput tri slogana Partije Oceanije: Rat je mir, Sloboda je ropstvo i Neznanje je moć, gotovo proročanski opisali su smjer kojim je svjetska politika krenula, i nastavila se kretati, nedugo nakon kraja II. svjetskog rata, posljedice čega se danas s lakoćom mogu uočiti, čak i bez sarkastičnog pogleda na realnost, jer kamo se god okrenete jasno je – Big Brother is watching you.

Svjetski dan oceana

U Rio de Janeiru 1992. godine održan je Summit za Zemlju na kojem je Kanada inicirala proglašavanja Svjetskog dana oceana. Već od te godine Svjetski dan oceana obilježava se neformalno, a Ujedinjeni narodi su 2009. proglasili godinu od koje će obilježavanje biti službeno uvedeno u kalendare i to pod sloganom ‘Naši oceani, naša odgovornost’.

Svjetski dan oceana je prilika da se upozori na strahovito razaranje i pustošenje morskih prostranstava od strane čovjeka. Oceani, koji su zagađenjem i pretjeranim izlovom danas ugroženiji nego ikada, predstavljaju kolijevku zemaljskog života, oni su prava pluća i nezamjenjivi hranitelj planeta koji se pod teretom lova na profit polako i nepovratno osiromašuje i guši.

Nadalje, Svjetski dan oceana prilika je da se svake godine prisjetimo važnosti oceana i njegovih stanovnika, te ako nikako drugačije barem na simbolični način pokušamo učiniti nešto za spas onoga što naš planet čini jedinstvenom i jedinom plavom kapljicom života u bližem susjedstvu beskrajnog svemirskog prostranstva.