NA DANAŠNJI DAN: Kežma, Coubertin, kapitulacija Japana, Maurović, Petrinja, Blanka Vlašić

Franjo Kežma, hrvatski Paganini – 1862.

Franjo Krežma rođen je 2. rujna 1862. godine u Osijeku. Svijet će ga upamtiti kao nevjerovatno nadarenog mladića, vrsnog violinistu i skladatelja, koji će svojim umjetničkim doprinosom i legendarnošću stati uz bok samom Paganiniju. Još kao dječak pokazao je velik interes za glazbu i u školskim će danima postati pravi violinski virtuoz.

Glazbu je učio u Zagrebu, kod Đure Eisenhuta, a nakon toga i u prijestolnici Austro-Ugarske, u Beču. U Bečki konzervatorij stupio je još kao devetogodišnjak, kao najmlađi student ovog konzervatorija ikad! Studentske dane završio je na početku puberteta, s 13 godina. Nakon toga je započeo spektakularnu karijeru diljem Europe.

Već kao šesnaestogodišnjaka obožavala ga je koncertna publika u Rimu, Pragu, Veneciji, Genovi i Parizu. U Italiji je imao priliku zasvirati na Paganinijevoj violini, a u dobi od 17 godina postao je koncertni majstor u “Bilse orkestru”, koji je imao u Berlinu službeni naslov “Bilse’sche Kapelle” iz kojeg je kasnije 1885. godine nastala današnja “Berlinska filharmonija”.

Rekli su za njega: “Francesco Krežma, čudo iz Hrvatske!”. Umro je na turneji u Njemačkoj u dobi od 19 godina, nakon što je obolio od upale uha.

Pierre de Coubertin, francuski sportski djelatnik, „otac” modernih Olimpijskih igara – 1937.

Barun Pierre de Coubertin rođen kao Pierre de Frédy francuski pedagog i povjesničar, u toj istoj povijesti najbolje ostao upamćen kao sportski djelatnik – utemeljitelj modernih Olimpijskih igara.

Rođen je u Parizu, u plemićkoj obitelji, de Coubertin je nakon posjeta britanskim i američkim sveučilištima, od kojih su neka njegovala uspomene na starovjekovne Olimpijske igre ostao trajno ‘inficiran’ idejom Olimpizma. Tim više jer je kao pedagog shvaćao važnost sporta i fizičke kulture u razvoju mladog čovjeka.

De Coubertinovim željama za obnavljanjem starovjekih, antičkih Igara pogodovalo je i to što je rastao međunarodni interes za sve što je antičko i antikno, jer su nekako baš u to vrijeme arheolozi (pogotovo njemački) otkrivali, do tada skrivena, povijesna mjesta. Umro je u Ženevi 2. rujna 1937, a sahranjen je u Lausannei, u Švicarskoj, gdje je i sjedište MOO-a, dok je njegovo srce, prema njegovoj izričitoj želji, sahranjeno u ostacima starogrčke Olimpije.

Kapitulacija Japana – 1945.

Bezuvjetna kapitulacija Japana objavljena je 14. kolovoza, a potpisana je 2. rujna 1945. godine na američkome ratnom brodu Missouri u Tokijskom zaljevu. To je ujedno bio i kraj II. svjetskog rata.

Kapitulacijom je Japan izgubio sva osvojena područja, a njegov državni teritorij sveden je isključivo na područje japanskih otoka.

Nakon kapitulacije Japan je bio pod vojnom upravom pobjedničkih savezničkih snaga (Povjerenstva za Daleki istok i Savezničkoga vijeća za Japan), koju je provodio SAD. 1945. –

Time činom je završio Drugi svjetski rat.

Andrija Maurović, hrvatski slikar i crtač stripova – 1981.

Dana 2. rujna 1981. u Zagrebu je umro Andrija Maurović, otac hrvatskog stripa.

Maurović je rođen 1901. u Boki Kotorskoj. Već u mladosti je zapažena njegova nadarenost za crtanje. Upisao je Likovnu akademiju u Zagrebu, gdje je zarađivao za život izradom ilustracija za plakate, časopise i knjige. Prvi mu je strip, Vjerenica mača, objavljen 1935.

Na oblikovanje i dramaturgiju nekih njegovih stripova utjecali su i tada popularni vesterni. Maurović je stvorio galeriju likova koji će su se ponavljali u nekoliko stripova: tajanstvenog pravednika Crnog Jahača, pjesnika lutalicu Tajanstvenu Smrt i simpatičnog tvrdoglavog starca Starog Mačka.

Njegovi su radovi ušli u sve svjetske publikacije i preglede. U Ljubljani je sedamdesetih utemeljena i nagrada Kluba devete umjetnosti koja nosi njegovo ime (Andrija). Njegovo se ime našlo i u Svjetskoj enciklopediji stripa.

Napadi na Petrinju – 1991.

Na današnji dan 1991. godine, nakon pokolja i progona hrvatskog stanovništva u okolnim selima, velikosrpski osvajači pošli su u osvajanje Petrinje.

Premda su velikosrbi zauzeli grad, skoro mjesec dana dug otpor hrvatskih snaga dao je Hrvatskoj tako potrebno vrijeme. Hrvatska je angažirala najbolje snage (2. gardijska brigada i dr.) koje je imala dostupne i tako je dobila na vremenu, zaokupirala je srpske snage na području Petrinje, konsolidirala se obrana na Kupi, pa su na drugim mjestima uspješno obranjeni hrvatski gradovi (Karlovac, Zadar, Šibenik, Gospić, Vinkovci, Bjelovar, Dubrovnik, Osijek, Pakrac, Lipik…), a počela su i prva oslobađanja.

Hrvatska diplomacija je također mnogo profitirala od ovoga, jer je tijekom borba za Petrinju trajala konferencija o bivšoj Jugoslaviji i neumorno lobiranje u UN-u i drugdje. Tijekom te konferencije Jugoslaviji su oduzeti atributi državnosti i od 7. rujna svaka je teza o “građanskom ratu” srušena, a Srbija je jasno proglašena agresorom.

Blanka Vlašić postala svjetska atletska prvakinja – 2007.

Godina 2007. je ključna u njezinoj karijeri. Na svjetskom atletskom prvenstvu u japanskoj Osaki, 2. rujna 2007. godine, skokom od 205 cm (iz trećeg pokušaja), postala je svjetska atletska prvakinja.

Pobijedila je na 18 od 19 natjecanja u sezoni na otvorenom, uključujući i mitinge Zlatne lige u Parizu, Rimu, Zürichu, Bruxellesu i Berlinu. Jedino je u Oslu bila druga. Pobijedila je na svjetskoj atletskoj završnici u Stuttgartu. Na 20 natjecanja, preskočila je 200 cm. Čak 11 puta preskočila je 202 cm na otvorenom, sve ostale atletičarke ukupno 8 puta u sezoni. S 207 cm, došla je na diobu drugog mjesta svih vremena. Imala je 6 najboljih skokova sezone i 8 od najboljih 10. Proglašena je europskom atletičarkom godine.

Krajem prosinca 2010. godine, u izboru Međunarodnog udruženja športskih novinara (AIPS) Blanka Vlašić izabrana su za najbolje športašicu svijeta u 2010. godini.