NA DANAŠNJI DAN: Žigmund, Milton, Neralić, Horvatić, Kirk Douglas, Dražan Jerković, Ugovor Hrvatska – EU

Žigmund Luksemburški, hrvatsko-ugarski kralj – 1437.

Žigmund poznat još i kao Sigismund Luksemburški (Nürnberg, 14. veljače 1368. – Znojmo, 9. prosinca 1437.) je bio rimsko-njemački car, hrvatsko-ugarski i češki kralj.

Žigmund je rođen u Nürnbergu 14. veljače 1368. kao sin cara Karla IV. 1387. Godine 1385. oženio se Marijom Anžuvinskom, kćeri Ludovika I. i Elizabete Kotromanić, te time postao hrvatsko-ugarski kralj. Za rimsko-njemačkog cara okrunjen je u Rimu tek 1433. godine. Godine 1418. postao je i češki kralj. Njegovom smrću 9. prosinca 1437. nestaje dinastija Luksemburg.

Žigmund Luksemburški je opisan kao lik u romanima Posljednji svoga roda i krvavi sabor križevački Milutina Mayera. Također je lik povijesnog romana “Kletva” , posljednjeg i nedovršenog romana Augusta Šenoe.

John Milton, engleski književnik – 1608.

John Milton (London, 9. prosinca 1608. – London, 8. studenog 1674.), engleski književnik. Znameniti je esejist, pjesnik i dramatičar. Njegov religiozni ep “Izgubljeni raj” smatra se jednim od najboljih djela napisanih na engleskom jeziku. Milton se aktivno umiješao i u političke borbe svojega doba. Kad je nakon pogubljenja kralja u siječnju 1649. Milton objavio spis u kojem opravdava taj Cromwellov postupak, imenovan je tajnikom novoosnovanog državnog vijeća i na tom poslu 1652. izgubio vid. Nakon pobjede kontrarevolucije 1660., knjige su mu javno spaljene, a on bačen u tamnicu, ali je uskoro pušten.

Kirk Douglas, glumac – 1916.

Kirk Douglas (Amsterdam, New York, 9. prosinca 1916. – Beverly Hills, Kalifornija, SAD, 5. veljače 2020.), legendarni američki glumac, scenarist, i producent.

Rodio se u obitelji siromašnih ruskih Židova koji su u SAD uselili iz Gomela, današnja Bjelorusija. Otac je glumca Michaela Douglasa. Po vjeri je Židov.

Pravo ime mu je Išur Danielovič Demsky. Na filmu je nastupao čak 57 godina. Iako je potjecao iz siromašne obitelji, završio je fakultet, a bio je aktivan u hrvačkom timu. Da bi lakše završio studij, razmišljao je koji posao raditi, a gluma mu se učinila najboljom. Stipendija bi mu puno pomogla, pa se prijavio u dramsku školu, gdje je izučio zanat, a tečaj glume pohađale su i Diana Dill, kasnije njegova supruga, te Betty Joan Perske (kasnije poznata kao Lauren Bacall). Baš Lauren mu je pomogla da počne karijeru na filmu jer je preživljavao kao zamjena drugih glumaca ili je nastupao u dramama koje su se izvodile van Broadwaya.

Redatelj koji je tražio nove talente, zaposlio ga je kada ga je Lauren preporučila. Imao je markantan fizički izgled, ali morao je imati prepoznatljivo ime, pa je postao Kirk Douglas. Služio je u Drugom svjetskom ratu od ulaska SAD-a 1941. do kraja rata 1945. Kada se Diana Dill pojavila na naslovnici časopisa Life, svojim kolegama u Mornarici je rekao da će je i oženiti. Brak je trajao osam godina te je Kirk u njemu dobio sinove Michaela, glumca i Joela, scenarista. Kasnije je upoznao Anne Buydens, s kojom je dobio još dva sina, te je u braku s njom bio sve do svoje smrti 2020. godine. Sin Eric podlegao je drogama, te mu je obitelj pomogla da prebrodi tu tragediju. Jednom je sam izjavio da je cijeli život glumio “kurvine sinove”. Jedan od slavnih glumačkih partnera bio mu je i Burt Lancaster. On i Stanley Kubrick su se bili žestoko posvađali tijekom 1950-ih. Oscara kao glumac nikad nije dobio, iako je bio nominiran čak tri puta. Tek sa 80 godina dobio je počasnog Oscara za doprinos filmskoj umjetnosti kao moralna snaga. Ženio se dva puta, ima četvero djece. Godine 1981. godine dodijeljeno mu je Predsjedničko odličje slobode, a 1985. i francuska medalja Legija časti. Ima svoju zvijezdu na Šetalištu slavnih. Ostvario je niz zapaženih uloga od kojih je jedna od najboljih u povijesti filma ona kad glumi revolveraša sa Divljeg zapada koji se zove Doc Holliday, a tu su i Vincent van Gogh, Spartak i pukovnik Dax.

Snimio je niz filmova sa poznatim glumačkim partnerima. Godine 1996. doživio je moždani udar, koji je opisao u svojoj knjizi “Udar sreće”. Napisao je 10 knjiga autobiografskih zapisa. Taj udar je opisao kao “najgori pakao koji čovjek može proživiti”. Preminuo je 5. veljače 2020. godine, u 103. godini života

Tomislav Neralić, operni pjevač – 1917.

Tomislav Neralić (Karlovac, 9. prosinca 1917. – Zagreb, 16. studenoga 2016.), hrvatski operni pjevač. Tomislav Neralić je šezdesetogodišnju karijeru s oko četiri tisuće nastupa u više od 150 opernih uloga i pedesetak koncertnih djela dijelio između Zagreba i Berlina, u čijoj je Njemačkoj (ranije Gradskoj) operi u angažmanu proveo četrdeset godina i dobio naslov komornog pjevača. Njegov posljednji intendant u Berlinu Götz Friedrich smatrao ga je pjevačem s najbogatijom karijerom u ansamblu, isticao je njegov siguran, pouzdan, savjestan i predan odnos prema radu i smatrao ga nekom vrsti patrijarha s nevjerojatnim pozitivnim utjecajem, autoritetom čija se riječ poštuje.

Dubravko Horvatić, književnik – 1939.

Dubravko Horvatić (Zagreb, 9. prosinca 1939. – Zagreb, 20. svibnja 2004.), hrvatski pjesnik, novelist i esejist.

Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu, gdje je završio klasičnu gimnaziju i filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskog centra, zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom, te se ističe kao urednik nekoliko dječjih časopisa i listova.

Počevši s godinom 1972. slovi kao istaknut, ali isto tako rado prešućivan, pa čak i progonjen hrvatski književnik (otac mu je bio domobranski časnik), čija su djela bila zabranjivana gotovo dvadeset godina.U to je vrijeme, usto što neumorno piše i stvara djela koja će se tek kasnije moći nesmetano čitati, na visokim dužnostima u Matici hrvatskoj čiji će, godine 1992., postati potpredsjednik. Tri je godine glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995-1998).

Autor je preko 50 knjiga u kojima pronalazimo mnoštvo pjesama, novela, putopisa, eseja, kritika te književnih radova za djecu.

Dražan Jerković, nogometaš – 2008.

Dražan Jerković (Šibenik, 6. kolovoza 1936. – Zagreb, 9. prosinca 2008.), hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, športski direktor i izbornik. Podrijetlom je s otoka Hvara, iz Bogomolja.

Bio je klasičan napadač, «plavi 9». Od najmlađih dana bio je je član zagrebačkog Dinama, s kojim je osvojio prvenstvo države (1958) i dva puta Kup maršala Tita (1960. i 1965). Pred kraju igračke karijere otišao je belgijskom klubu FC Gantoise. Međutim, na treningu se ozlijedio pa je prekinuo već potpisani ugovor i vratio se u Zagreb.

Na 315 utakmica polučio je čak 322 zgoditaka, u prosjeku više od jednog gola po utakmici, što ga čini najučinkovitijim strijelcem Dinama svih vremena.

Od 1. rujna 1990. do 24. lipnja 1992. prvi je izbornik u slobodnoj Republici Hrvatskoj. Imao je priliku i čast povesti hrvatske izabranike na europsku i svjetsku scenu pod vlastitom zastavom i himnom, poslije punih 46 godina (ako izuzmemo utakmicu 1956. protiv Indonezije za vrijeme FNRJ). Vodio je hrvatsku reprezentaciju prvi put 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1., zatim protiv Rumunjske u Rijeci (2-0), te u Murskoj Soboti u gostujućoj pobjedi protiv Slovenije od 1-0.

Ugovor Hrvatska – EU – 2011.

Nakon završetka pregovora, u Bruxellesu je potpisan Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji koji će stupiti na snagu 1. srpnja 2013.

Ugovor o pristupanju potpisan je u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine, na posebnoj svečanosti koja je prethodila sjednici Europskog vijeća. Ugovor o pristupanju i Završni akt, u ime Republike Hrvatske, potpisali su predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović te čelnici 27 zemalja Europske unije.

Na početku svečanosti održani su kratki govori predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya i poljskog premijera Donalda Tuska, čija je zemlja predsjedavala Unijom u zadnjem polugodištu 2011. , zatim predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa, Parlamenta Jerzya Buzeka, predsjednika Ive Josipovića i predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor.

Redoslijed potpisivanja određen je abecedom, i to po izvornom nazivu zemlje. Prva zemlja koja je potpisala ugovor bila je Belgija, a posljednja Velika Britanija. Samo potpisivanje započelo je u 10,25 i trajalo je točno dvadeset minuta.

Međunarodni dan borbe protiv korupcije

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 9. prosinca Međunarodnim danom borbe protiv korupcije s namjerom da se istakne problem korupcije i uloga Ujedinjenih naroda u suzbijanju i borbi protiv korupcije. Hrvatska je treća najkorumpiranija država na Balkanu, ispred nas su jedino BiH i Albanija, pokazuje najnovije istraživanje Ureda UN-a za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) koje je sufinancirala i Europska komisija.

….

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;