NA DANAŠNJI DAN: Prvo povijesno priznanje hrvatske državnosti, Spiridion Brusina, Oton Gliha, Andrej Saharov, Amelia Earhart, Fran Kušan, Fulvio Tomizza, Dan biološke raznolikosti
Papa Ivan VIII. blagoslovio kneza Branimira – 879.
Papa Ivan VIII. 879. godine na misi je blagoslovio kneza Branimira, hrvatski narod i zemlju, što je kasnije potvrdio u pismu koje se smatra prvim međunarodnim priznanjem hrvatske državnosti.
Knez Branimir
Pismo je papa poslao Branimiru, a u njemu između ostaloga stoji ‘Dragom sinu Branimiru….Kad smo naime na dan Uzašaća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti, da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš….”
Spiridion Brusina, zoolog – 1908.
Spiridon Brusina
Brusina, Spiridion (Špiro), hrvatski zoolog (Zadar, 11. XII. 1845 – Zagreb, 21. V. 1908). Studirao u Beču. Profesor u Zadru postao 1867., a potkraj te godine pristav u prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu. Proučavao je žive i izumrle mekušce te ptice i sisavce. Sabrao je veliku zbirku naših kopnenih, slatkovodnih i morskih mekušaca. Iz područja malakologije objavio je 60 rasprava, od kojih se ističe Građa za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (1897). Prvi u nas organizirao ornitološka promatranja. Uz pomoć Milutina Barača uredio je najbolju lokalnu ornitološku zbirku ondašnje Austro-Ugarske. O pticama je objavio 20 rasprava, a najpoznatije su: Ptice hrvatsko-srpske s obzirom na ostali slovenski jug (1888) i Motriocem ptičjeg svijeta (1890). O hrskavičnim morskim ribama objavio je Morski psi Sredozemnog i Crljenoga mora (1888), a o morskim sisavcima raspravu Sisavci Jadranskog mora (1889). Sveučilišni profesor u Zagrebu postao 1876. Kontaktirao s najpoznatijim zoolozima, od Moskve do Cambridgea, a dopisivao se i s Darwinom. Zajedno s Gj. Pilarom, 1885. osnovao je Hrvatsko naravoslovno društvo te postao njegov prvi predsjednik i urednik njegova Glasnika. Bio je oduševljeni pobornik Darwinovih ideja. Zalagao se za osnivanje znanstvenih zavoda za istraživanje života u moru na jadranskoj obali, a sam je vodio prvo hrvatsko pomorsko putovanje od Kraljevice do Kotora (1894). Zagovarao osnivanje zoološkog vrta u Zagrebu. Važne su i njegove rasprave: Prirodopisne znanosti, osobito zoologičke, uopće i kod nas (1876), Zoologija i Hrvati (1886) i dr.
Oton Gliha, hrvatski slikar – 1914.
Oton Gliha
Oton Gliha rođen je 1914. godine u Črnomelju u Sloveniji. Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu 1937. godine u klasi profesora Marina Tartaglie. Prva njegova izložba bila je u Zagrebu 1938. godine, dok je prva samostalna priređena 1954. U likovnu materiju prenosio je ritam gromača, sugestivno izražavao svoj doživljaj krajolika stvarajući apstraktna djela. Prostor je sveden na plohu, crtež se osamostalio, a osnovni plastički elementi postali su srodni kaligrafiji glagoljice čime je blizak informelističkom shvaćanju površine.
Dobitnik je nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 1977. godine, te nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za likovnu umjetnost 1998. Oton Gliha preminuo je 20. lipnja 1999. godine u Zagrebu.
Andrej Saharov, fizičar – 1921.
Saharov Andrej Dmitrijevič, ruski fizičar i borac za ljudska prava (Moskva, 21. V. 1921 – Moskva, 14. XII. 1989). Doktorirao je 1947. u Moskvi (od 1953. akademik). Sudjelovao je u izradbi sovjetskog vojnoga nuklearnog programa. Zajedno s I. J. Tammom predložio je 1953. da se upravljiva termonuklearna reakcija izvede u plazmi smještenoj u magnetskom polju . Suprotstavljao se genetičkim teorijama T. D. Lisenka.
Andrej Saharov
Tijekom 1960-ih isticao je opasnost od nuklearnoga rata između SAD-a i SSSR-a te se zalagao za obustavu nuklearnoga naoružavanja, zbog čega je bio smijenjen (1968) s rada na vojnoistraživačkim projektima. Zagovarao je demokratizaciju SSSR-a i sudjelovao (1970) u osnivanju Moskovskoga komiteta za ljudska prava. God. 1975. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir (zbog zabrane izlaska iz SSSR-a nagradu je preuzela njegova supruga Jelena Boner, također istaknuta disidentica). Pošto je osudio sovjetsku vojnu intervenciju u Afganistanu, početkom 1980. bio je interniran u Gorki. S dolaskom M. S. Gorbačova na vlast, bio mu je dopušten povratak u Moskvu (1986) te je nastavio političku aktivnost. U ožujku 1989. bio je izabran za parlamentarnoga zastupnika. Autor je više stručnih, političkih i dr. djela (Uspomene – Vospominanija, 1990), a o njem su mnoga napisana (J. Boner: Zajedno u samoći – Alone Together, 1986). Saharovljevim imenom nazvana je nagrada Europskoga parlamenta (od 1988) za razvoj ljudskih prava i sloboda.
Amelia Earhart preletila Sjeverni Atlantik – 1932.
Amelia Earhart
Earhart je bila prva žena koja je tromotornim avionom preletjela sjeverni Atlantik, od 17. do 18. lipnja 1928. godine, s pratiocem pilotom Wilmerom Stultzom.
Sasvim sama preletjela je sjeverni Atlantik od 20. do 21. svibnja 1932.
U srpnju 1935. letjela je sama od Havaja do Kalifornije 18 sati i 16 minuta pri čemu je preletjela 3860 kilometara. Fascinacija njezinim životom, karijerom i nestankom traje i danas.
Fran Kušan, botaničar – 1972.
Fran Kušan
Fran Kušan dr.sc. (18.10.1902., Sarajevo – 21.05.1972., Zagreb),hrvatski botaničar i sveučilišni profesor. G. 1928. stekao je doktorat iz botanike tezom ˝Predradnje za floru lišajeva Hrvatske˝, a 1929. je diplomirao, položio državni ispit i dobio je mjesto stalnog asistenta . Život je posvetio predanom znanstvenom, pedagogijskom i stručno-popularizacijskom radu iz različitih botaničkih područja te prirodozaštitarske problematike. Svojom je djelatnošću postigao vrlo zapažene rezultate i priznanje u domaćim i stranim znanstvenim krugovima i široj javnosti. Raznolikost tematike Kušanovih plodonosnih 40-godišnjih istraživanja dobro se uočava iz oko 130-ak njegovih objavljenih radova. Dojmljivom opširnošću i sadržajnošću se ističu: do danas nedostignuta lihenoloska djela o lišajskoj flori Hrvatske i susjednih zemalja (1953. ), knjige o ljekovitim biljkama, o jestivom i ostalom korisnom bilju (1938., 1947., 1956. ), a od biljno-zemljopisnih studija one o biljnom pokrivaču Kamešnice, Biokova (1969. ) i o florogenezi Dinarida.
Fulvio Tomizza, književnik – 1999.
Fulvio Tomizza
Fulvio Tomizza (Juricani kod Umaga, Hrvatska 26. siječnja 1935. – Trst (tal. Trieste), 21. svibnja 1999.), talijanski književnik, rođen u Hrvatskoj, koji je uvijek isticao svoje istarsko podrijetlo. Pokopan je u rodnoj župi Materadi. U drugom poraću otac odlučuje s obitelji napustiti zemlju i otići u Italiju. Tomizza duboko proživljava iskustvo iskorjenjivanja, osjećaj podijeljenosti između “novog” i “starog” svijeta. Ponovno pokušava živjeti u tadašnjoj Jugoslaviji. Opisujući rodnu Istru u svojim djelima Tomizza je uvijek zagovarao potrebu suživota i snošljivosti jednih prema drugima. Mirio je razne etničke i ljudske različitosti. Materada (1960.) je Tomizzin književni prvijenac. Iako u njoj opisuje mučno iskustvo egzodusa, ona je i topla priča i dnevnik sjećanja onih koji su otišli. Romanom Bolji život (1977.) predstavio se kao povjesničar svog kraja. Mnogi ovo djelo smatraju njegovim najboljim uratkom.
Međunarodni dan biološke raznolikosti
Međunarodni dan biološke raznolikosti proglasili su Ujedinjeni narodi 1993. godine, kako bi ukazali na veliku ulogu koju biološka raznolikost ima u održivom razvoju. Obilježava se svake godine 22. svibnja kao spomen na 22. svibnja 1992., datum usvajanja teksta Konvencije o biološkoj raznolikosti. Republika Hrvatska pridružila se svijetu u nastojanjima za očuvanje biološke raznolikosti i unapređenje zaštite prirode, a Hrvatski sabor je, donošenjem Zakona o zaštiti prirode, odredio da se 22. svibnja na Međunarodni dan biološke raznolikosti obilježava i Dan zaštite prirode u Hrvatskoj.U Danu zaštite prirode organiziraju se odgojne, obrazovne, rekreativne, stručne i druge aktivnosti kojima se na primjeren način potiče i promiče zaštita prirode, a Ministarstvo kulture tradicionalno dodjeljuje nagrade na području zaštite prirode.
……
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
